ZDRAVA HRANA

Hrana je i lijek

Poznata je izreka: Recite mi kako se hranite pa ću vam reći kakva vas budućnost čeka! Dakako, radi se o budućnosti zdravlja, mogućim bolestima, pa čak i dužini života. Liječnik znalac, iskusnik, ne mjeri pacijentu samo krvni tlak, razinu šećera u krvi ili ga pita što ga boli, već ga podrobno propituje što i koliko puta na dan jede, kako priprema hranu…

O hrani i prehrani napisane su biblioteke knjiga i gotovo svakodnevno na knjižnom tržištu pojavi se neko novo djelo u kojem nas autor savjetuje što i kako jesti. Literatura o dijetama preplavljuje knjižarske police, a ženski časopisi prepuni su tekstova o zdravlju i prehrani. Tematika o zdravoj hrani puni novinske i časopisne stupce čak i onoga tiska koji samo posredno ima veze s ljudskim zdravljem. U pravoj šumi literature o zdravoj hrani teško se snaći i obrazovanijem čitatelju, jer autori redovito hvale svoje djelo i preporučuju svoje savjete kao najbolje. Nasreću, pomnim iščitavanjem ponuđenih savjeta i primjenom logičkih zaključaka može se doći do uputa koje nam mogu koristiti. Razumljivo, ako nismo medicinski educirani, u izboru savjeta zasigurno će nam pomoći obiteljski liječnik.

Što sve hrana može

U knjizi «Hrana čudesni lijek» Jean Carper informira čitatelje što sve hrana može. Tako ta – jedna od najpriznatijih američkih autorica s područja zdravlja i prehrane, kaže kako hrana može: *starijim ljudima zaštititi očne leće od zamućivanja (katarakta), *proširiti zračne (dišne) putove i tako olakšati disanje, *obnoviti sitne dlačice koje u plućima pomažu u sprječavanju emfizema i kroničnog bronhitisa, *stvoriti tvari koje dovode do razbuktavanja reumatoidnog artritisa ili prigušivanja artritičkih bolova i oteklina, *djelovati poticajno na nastanak glavobolje ili astmatičnog napadaja ili ih spriječiti, *povećati otpornost želuca na vrijed (čir), *dovesti do povlačenja svrbeža i boli kod psorijaze, *potaknuti tijelo na stvaranje više prirodnih stanica ubojica i enterferona za obranu od infekcije, *napasti bakterije i viruse istom snagom kao i farmaceutski lijekovi, *izliječiti proljev kod djece i zatvor kod starijih osoba i *promijeniti imunitet «tjerajući» obične prehlade i peludnu groznicu. Premda smo, doslovno, «bombardirani» kroz sve postojeće medije informiranja savjetima o zdravoj hrani i hrani kao lijeku, suvremeni čovjek ne može uvijek slijediti te savjete (nedostupna mu je određena, ciljana prehrana, a hrana je sve skuplja, naročito ona prirodno uzgojena…), a kada bi ih i mogao primijeniti, na putu se ispriječe komoditet i nebriga. Spoznaju da hrana može usporiti propadanje tijela, odnosno procese starenja, i tako nam produžiti život kasno je početi primjenjivati u srednjoj ili starijoj dobi. O njoj bi trebalo misliti u mladosti, odnosno onda kada je ljudski organizam zdrav i u punoj snazi. Eminentni svjetski stručnjaci za prehranu i zdravlje naglašavaju da se hrana već sada pokazuje kao najznačajniji lijek XXI. stoljeća, u koje smo nedavno zakoračili.

Drevni liječnici znali su da je hrana lijek

Poznato je da su drevni liječnici hranu koristili kao glavni lijek protiv niza bolesti. Moderna medicina okrenula se primjeni industrijski proizvedenih lijekova. Industriju lijekova podržavaju farmaceutske kuće, razumljivo, zbog ostvarenja profita. Međutim, u novije vrijeme medicinski znanstvenici – istraživači dokazuju da su liječnici u davnini vrlo dobro znali da hrana liječi (čak i koja, i koje bolesti) pa se suvremena medicina okreće svojim korijenima. Golema kompjutorska baza podataka nazvana NAPRALERT na Sveučilištu Illinois u Chicagu, sadrži više od 102.000 podataka o farmakološkim atributima biljaka u čitavom svijetu. I kineski Žuti car (prije 5.000 godina) mogao se dičiti medicinskim znanjem u kojem su zabilježeni i savjeti za liječenje ljekovitim biljem, povrćem i voćem. Tko bi znao koliko su stara saznanja našeg naroda o ljekovitosti hrane?! Usmena predaja našeg naroda prebogata je savjetima iz prirodne medicine.

Koju hranu jesti

I ljudi koji imaju oskudno medicinsko znanje, ili ga uopće nemaju, prihvatit će tvrdnju da sva hrana nije podjednako zdrava za ljudski organizam. Međutim, koja nam hrana donosi zdravlje, a koja vodi u bolest, teško je razlučiti bez znanstvenog istraživanja, odnosno proučavanja rezultata takvih istraživanja. Za ljudski organizam vrlo je bitno unositi što više antioksidansa koji se bore protiv bolesti. Medicinski znanstvenici utvrdili su da je, baš zbog unošenja antioksidansa, bolje jesti: *crno grožđe umjesto bijelog, *crveni i žuti luk umjesto bijelog, *sirovi ili lagano kuhani kelj, cvjetaču i brokulu, *sirovi i zgnječeni češnjak, *svježe i smrznuto povrće umjesto konzerviranog, *povrće pripravljeno u mikrovalnoj pećnici umjesto kuhanog i pirjanog, *hladno prešano maslinovo - djevičansko ulje (ekstra vergine), *što tamnije-zeleno lisnato povrće, *crvenkasti umjesto žutog grejpa, *sirovo voće umjesto sokova, *svježe i smrznute sokove umjesto konzerviranih i *mrkvu tamnonarančaste boje, slatki krumpir i bundevu.

Spasonosne kiseline omega-3

Masne kiseline unosimo u tijelo u bezbroj suptilnih varijacija, ali dvije su vrste za nas najbitnije, jer ih i najviše unosimo. To su masne kiseline omega-3 (koncentrirane u morskim organizmima, ponajviše u plavoj ribi) i masne kiseline omega-6, koje se nalaze u biljnim uljima (ulje od kukuruza, suncokreta i uljane repice). Masne kiseline omega-3 suprotstavljaju se gomilanju krvnih pločica, šire krvne žile, smanjuju upale i oštećenje stanica. U prehrani Amerikanaca prevladavaju masne kiseline omega-6, što rezultira pravom epidemijom kroničnih bolesti – od bolesti srca, dijabetesa i artritisa do raka. Smanjenje unošenja ribljeg ulja u hrani, odnosno masnih kiselina omega-3, rezultira povećanjem kroničnih i smrtonosnih bolesti. Tko u krvi ima uravnotežen odnos masnih kiselina omega-3 i omega-6, ima smanjenu vjerojatnost srčanog udara i dobivanja raka. Suvremena su istraživanja pokazala da se unošenjem 10 dekagrama plave ribe (losos, haringa, srdela, papalina, inćun, skuša, tuna) i jezerske pastrve dnevno, može već unutar 72 sata vidjeti njen pozitivan biokemijski učinak na tkiva. Nešto skromnije količine masnih kiselina omega-3 nalaze se u školjkama (dagnje i kamenice), jastozima, škampima i lignjama.

Ne koristi svaka riba našem zdravlju

Ljudski okoliš sve je zagađeniji. Pesticidi i druge industrijske kemikalije ne zagađuju samo biljke i životinje na površini Zemlje, već su njima ugroženi i morski organizmi. Evo savjeta iz prehrane ribom koji će vam pomoći u čuvanju vašega zdravlja: *morskoj ribi dajte prednost pred onom iz potoka, rijeka i jezera, jer najvjerojatnije nije (ili je manje) zagađena, *dajte prednost manjim ribama, jer su kraće vrijeme bile izložene zagađenju, *jedite različite vrste riba, jer time smanjujete zagađenje iz jednog izvora, *nemojte jesti riblju kožu, jer se u njoj nalazi najviše kemijskih tvari, *ribe iz uzgojilišta imaju manje masnih kiselina omega-3 od onih iz «divljine», *trudnice bi trebale jesti manje ribe, jer bi otrovne kemijske tvari iz nje (ako je zagađena) mogle ošteti fetus.

Za alergiju nije kriv samo pelud

Kada se govori o alergiji, najčešće se spominju cvjetni pelud, prašina, životinjske dlake, grinje… Međutim, suvremena istraživanja pokazuju da alergente (i to vrlo opasne) možemo naći u pšenici, mlijeku, kukuruzu, soji i jajima. Liječnici alergolozi rade testove alergije (kožne ili krvne), ali i osobe sklone alergiji mogu same utvrditi na što su alergične. Dovoljno je redom isključivati određene namirnice, voditi dnevnik učinka i – eliminacijom – doći do potvrde alergičnosti. Izbjegavanjem uzimanja hrane koja izaziva alergiju, izlječenje nastupa trenutačno. Nema sumnje, hrana je i lijek, ali ona može biti i izvor bolesti. Nažalost, jedemo sve lošiju, odnosno nezdraviju hranu, od one kemijski zagađene do proizvedene genskom intervencijom. Unatoč tomu, i mi sami možemo, koristeći suvremena saznanja, jesti ono što nas čini zdravijima.

Borislav Ostojić