RAST I OČI
 
Malen korak za oko, velik za dioptriju
 
Sigurna sam da svaki roditelj s ponosom gleda kako njegovo dijete raste. Dobro papa, lijepo napreduje, malo-pomalo i koji je centimetar više. Pa čak i onda kad se malo potužimo da im često treba kupovati cipele broj veće, mi smo ponosni na svoje dijete. Raste – znači zdravo je!
 
 
Izgleda da jedino rastenje oka ne doživljavamo kao zdravlje. Zašto? S promjenom dužine oka mijenja se i njegova dioptrija, a time i oštrina vida.
 
 
Je li oko tada bolesno?
 
Mnogi će roditelji dovesti dijete okulistu i sa zebnjom čekati hoće li im se reći da je dioptrija porasla. U pravilu im tada izleti:“Opet se pogoršalo!“
I doista, neka djeca ni s novom, jačom dioptrijom ne uspiju prepoznati sve redove slova na zidnoj tabli. Njima se „pogoršala“ funkcija vida. Međutim, sve dok s probnim staklom prepoznaje znakove na tabli jednako dobro kao što je moglo na prošlom pregledu, oko je zdravo. Razloga za paniku nema bez obzira na to što je staklo kroz koje oko gleda jače od onog na starim naočalama. Oko je samo naraslo, i to je sve. Naraslo isto kao što je narasla i noga vašeg djeteta, pa ste mu kupili cipele broj veće, s kojima će bez problema nastaviti jurcati okolo kao i prije.
 
 
Kako oko raste
 
Kad se rodimo, dugi smo nekih pedesetak centimetara. Malo tijelo, mala glava, maleno i oko. Da je oko po rođenju dugačko 24 mm, dioptrija bi mu bila na „nuli“. Ali nije, oko je u pravilu kraće. To je razlog zašto se velika većina djece rodi sa „plus“ dioptrijom. Tek mali postotak novorođenčadi naslijedi od svojih predaka dugačko oko i „minus“ dioptriju već pri porodu. Njih je malo i o njima drugi put.Kroz kratko oko, zrake svjetla koje u njega ulaze, doslovce „prolete“. Slika koju dijete gleda bila bi u pravilu mutna. Srećom, u djece postoji jak akomodacijski mehanizam koji će „potegnuti“ zrake svjetla prema naprijed i smjestiti ih u fokus na stražnjem polu njihovog kratkog oka. Dijete može vidjeti bistro čak i onda kad se u oku skrivaju 3 „plus“ dioptrije, što bi značilo da mu je oko samo za 1 mm kraće od idealnog. Sve to dešava se kod većine djece i smatra se normalnim procesom rasta i razvoja.
Kako dijete raste, izdužuje mu se i oko. Dok rast cijelog tijela mjerimo u centimetrima, dotle oko nadoknađuje onaj svoj jedan jedini milimetar. Produži li se oko tijekom djetinjstva za samo 1/3 milimetra, već je jedna dioptrija neutralizirana. Sada je na „plus“ 2. Pa tako, mic po mic, do puberteta, ono kratko „plus“ oko polako dosegne „nulu“. Doguralo je do 24 mm dužine.
Slika mu je bistra jer su sve zrake svjetla „sjele“ točno u fokus na stražnjem polu oka, taman gdje treba. To je trenutak kad okulist roditeljima kaže da dijete ne mora nositi naočale.
 
 
Hoće li na tome ostati?
 
To se ne da predvidjeti. Hoće li noga još rasti? Ne zna se. Isto je i s okom. Ako nam je u genima zapisano, nastavit ćemo rasti i nakon ulaska u pubertet. Sa svakim djelićem milimetra, oko će se dioptrijom udaljavati od „nule“, sada u smjeru „minus“ dioptrije.

Stražnji pol oka „bježi“ fokusu i slika postaje mutna. Ne postoji mehanizam za autofokusiranje kao kod „plus“ dioptrije dok smo bili mali. Ma kako se napinjali izoštriti mutnu sliku, ništa se neće desiti dok se ne približimo dovoljno da slika onog što gledamo „dođe“ u fokus. Ne pomaže ni treptanje, ni stiskanje vjeđa. Tek će optičko pomagalo koje stavimo pred oko (naočale) ili na oko (kontaktne leće) učiniti svoje. Pogurnut će fokus svjetlosnih zraka unutar oka ususret stražnjem polu izduženog oka. Sve će opet biti na svom mjestu.
Sviđalo se to nama ili ne, da bismo bistro vidjeli, trebat će nositi naočale. I – na njima hoće biti „neka“ dioptrija, kako god to nama ružno zvuči. Bitno je da će oko opet vidjeti sve ono što treba.
Ma koliko roditelji uzdisali da će dijete „izgubiti vid“, oko je u stvari zdravo. Samo je malo duže od idealnog. Jedan milimetar jednako 3 dioptrije, sjećate se? Sada, kad smo narasli, ne više „plus“ nego „minus“ 3.
Zamislite mene: ja imam „minus“ 1 dioptriju. To znači da su mi oči samo za trećinu milimetra duže od idealnih 24mm. Uzmite ravnalo i pogledajte koliko je to, pa mi se onda usudite reći da su mi oči nesavršene.
 
 
Kad će oči doista biti ugrožene?
 
Dokle god postoji „staklo“ kroz koje oko vidi sve što treba, problema nema. Jačina mu može biti i recimo „minus“ 10 dioptrija, oko će svejedno biti zdravo. Tužno je kad je oku dioptrija zanemarivo mala, ali svejedno ne vidi redove na zidnoj tabli jer je bolesno iznutra. To nas treba zabrinuti. Dakle, ne jačina stakla, nego koliko oko kroz to staklo vidi.
„Ne broj cipele, nego kako noga u toj cipeli hoda“, ponekad slikovito objasnim roditeljima.
 
 
Kad će dioptrija prestati rasti?
 
Pravila nema. Svatko prestane rasti u neko „svoje“ doba. Opet je zapisano u genima. Ipak, uzima se da će poslije dosezanja „zrelosti“, negdje iza 18-e, tijelo stati. Ni oko se više ne bi trebalo izduživati. Samim time i dioptrija bi se trebala stabilizirati. Obično tada na dva uzastopna kontrolna pregleda izmjerimo istu dioptriju.
 
 
Oko cijeli život pomalo „radi“
 
Građeno od vezivnog tkiva podložnog promjenama, oko i dalje može pomalo mijenjati oblik. U žena je podložno hormonskim promjenama. Tako će se sve vezivo razmekšati u trudnoći, kad nam je takav proces dobrodošao zbog pripreme zdjeličnih kostiju za porod. Ako se naglo nadebljamo, može doći do promjene oblika oka, a time i dioptrije. Zašto? Oku postane tijesno. Uloženo u koštanu očnu duplju, obloženo je masnim jastučićem da u glavi ne „klepeće“. Ako ta mast nabubri zbog nakupljanja viška tekućine (trudnoća, bolest štitnjače) ili kilograma, stiješnjeno oko može se izdužiti poput ragbi-lopte ili pak postati jajoliko. Tada, osim povećanja „minusa“, dobijemo još i astigmatizam. Sve se to odrazi na jasnoću slike i neminovno je dioptriju prilagoditi novom stanju. Još uvijek je oko zdravo, dokle god kroz pravo „staklo“ vidi sve redove na zidnoj tabli.
 
 
Što ako smo laserom korigirali dioptriju?
 
Uzevši u obzir da oko stalno „radi“ i da je podložno promjenama koje tijekom života zahvaćaju cijelo tijelo, logično je zapitati se koliko će dugo laserska korekcija dioptrije izdržati. Tu treba biti oprezan. Svakog pacijenta koji se sprema na takav poduhvat upozorim da se raspita hoće li rezultat takvog poduhvata biti trajan. Možda će nakon par godina trebati zahvat ponoviti.

Nikad ne smijemo zaboraviti da je oko živo tkivo koje dijeli sudbinu cijelog organizma. Neke su promjene na oku predvidljive, kao promjena dioptrije koja prati njegov normalan rast. Dobro je dok imamo pomagalo „broj veće“, kojim ćemo nadoknađivati dioptriju za svaki onaj djelić milimetra kako oko raste.
Kao cipele: sve dok u njima možemo hodati – koga briga ako su za broj veće?
 
 
Mr.sc. Inge Bošković Dragičević, dr.med.