Profesionalni vozači i hrana
 
OD UMORA DO GUBITKA SVIJESTI
 
Velik broj godina obavljao sam rendgenske pretrage u Domu zdravlja Labin. Pretežno su to bile pretrage želuca. To su bili pacijenti koji su imali čir na želucu ili dvanaesniku, ili se pak sumnjalo na tu bolest. Među tim pacijentima bio je nerazmjerno velik broj profesionalnih vozača kamiona ili autobusa. Radili su, naime, u jednom od najvećih prijevoznih poduzeća u Istri. U njih je bilo u postotku mnogo više “čiraša” nego u drugih zanimanja.
 
 

To je u pretežnoj mjeri posljedica nepravilne ishrane. Na tečajevima pružanja prve pomoći za buduće vozače motornih vozila uvijek sam ta iskustva prenosio polaznicima.
Profesionalni vozači često su danima na putu, u raznim mjestima, u raznim hotelima, hrane se čas u jednoj, čas u drugoj gostioni. Svugdje je hrana drukčije pripremljena, obroci obično prilično obilni, uvijek masni i začinjeni kako bi bili što sočniji, što je značajka hrane u većini restorana i gostionica. Većinom im je hrana bogata crvenim masnim mesom, dosta oskudna svježim voćem i povrćem, kao izvorima vitamina i minerala. Masna hrana lakše zasiti, a nije preskupa, ali je toliko kalorična da izaziva debljanje. Preko 50% profesionalnih vozača je za 20% teže od idealne težine.
 
 
Kiselina grize
 

Debljina skraćuje život zbog mnogih bolesti kojima je podloga: ranija ateroskleroza zbog suviška kolesterola i slobodnih radikala; opterećenje srca koje ima kapacitet za osobu težine 70-80 kg, pa kod debele osobe mora raditi pojačanom snagom; češći žučni kamenci i bolesti gušterače; šećerna bolest. Masna hrana, kupus, grah, suhomesnate namirnice, svi oni dugo leže u želucu i izazivaju pojačanu produkciju želučane kiseline potrebne za probavu. Kiselina nagriza sluznicu želuca i dvanaesnika. Zbog stresova tijekom vožnje dolazi do grčeva sitnih krvnih žila pod sluznicom želuca, pa ta područja dobiju manje krvi te želučana kiselina na njih pojačano djeluje, nagriza ih i napravi u sluznici malu “rupicu”, udubinu. Ta se udubina zove čir (Ulcus), u 90% slučajeva na dvanaesniku, u 10% na želucu. Taj čirić može ožiljkom zacijeliti pa skvrči i deformira taj dio želuca ili dvanaesnika; to je kronični čir na želucu ili dvanaesniku (Ulcus duodeni chronicum). Kronični čir uvijek je pojačano osjetljiv na kiselinu pa opet može nastati mala “rupica” koja izaziva bolove, najčešće na proljeće ili u jesen, obično natašte, kad kiselina nije upijena zalogajem hrane, već je slobodna i grize sluznicu.
Za vrijeme probave masne i teške hrane probavni organi trebaju mnogo više krvi. Krv oduzimaju mozgu pa je za vrijeme probave aktivnost mozga smanjena: usporeni refleksi vozača, brže zamaranje, pospanost. Sve to predstavlja veliku opasnost za sigurnost u prometu. Te posljedice neispravne ishrane poznate su mnogim vozačima pa onda biraju drugu krajnost: ne jedu niti prije vožnje, niti tijekom vožnje, pa makar ona i dugo trajala. Misle da će tako biti odmoreniji, svježiji, pažljiviji u prometu. No, nisu u pravu jer stanice organizma stalno troše šećere, naročito ako je organizam aktivan. Tijekom vožnje šećeri se pojačano troše, a mogu se nadoknaditi samo hranom. Ako vozač ne jede, pada koncentracija šećera u krvi, nastaje tzv. hipoglikemija (premalo šećera). Snižena razina šećera u krvi izaziva sve jači i jači umor, malaksalost, drhtavicu, vrtoglavicu, pospanost, pa čak i kratkotrajne gubitke svijesti tijekom vožnje. Takva kratka nesvjestica može imati katastrofalne posljedice, to je ono kad u novinama čitamo: vozač je iz nepoznatih razloga skrenuo na suprotnu traku.
 
 
Preporuke
 
Što savjetovati profesionalnom vozaču? Prije vožnje treba se dobro naspavati. Ujutro prije polaska treba popiti šalicu zaslađenog (med) čaja, ili kave s mnogo polumasnoga mlijeka, s par keksa. Počinje li vožnja po danu, tada treba uzeti gusti negazirani voćni sok i koju kocku tamne čokolade za kuhanje. Posljednji obilni obrok može se uzeti najkasnije 6-8 sati prije početka vožnje, pa i tada ne pretešku, masnu hranu. Na putu je dobro svaka dva sata napraviti odmor od bar petnaestak minuta. Tada se može pojesti koji sendvič s tankim kriškama kruha, crnoga ili raženoga, a između njih namazom od mršavog kravljeg sira, kakvo povrće, npr. rajčica ili paprika, ništa masnoga niti suhomesnatih odrezaka. To se može zaliti gustim voćnim sokom, a zimi zašećerenim čajem s limunom iz termosice. Ne treba piti nikakav alkohol, on pojedincima može biti štetan i u maloj količini. Odmor ne vrijedi u gostionicama na putu, već u kakvoj šumici ili na čistini, gdje se može prošetati i razgibati, uz nekoliko osnovnih gimnastičkih vježbi. U slučaju pospanosti, dobro je kratko odrijemati u vozilu. Najbolje je jesti 4-5 puta tijekom vožnje, svi obroci da budu podjednake količine, niti jedan preobilan. Razmak između pojedinih obroka je 3-4 sata. Jesti treba mirno, polagano, dobro sažvakati hranu. Kava i koka-kola samo prividno i kratkotrajno pružaju osjećaj osvježenja; najbolje je popiti 3 dcl mlijeka, zaslađenog medom. Pušenje pojačava umor zbog sadržaja ugljičnog monoksida u dimu cigarete. Jede li se u restoranu ili u gostionici, može se izabrati nemasnu juhu s tjesteninom, mliječnu hranu, salatu s malo ulja, voće ili kompot, kašasto pripremljeno povrće, kuhano nemasno meso, voćne sokove ili vodu. Uvijek prije jela treba dobro oprati ruke. Tijekom vožnje dobro je sisati multivitaminske bombone ili grickati jabuku.
 
 
Prim.dr. Ivica Ružička