PRAVILNA PREHRANA
ZNAMO LI DOVOLJNO
U ljudskoj je prirodi želja za što duljim i, pri tome, za što zdravijim životom.
Znanost zna kako to postići: zdrava prehrana, dovoljno kretanja, stalna psihička
aktivnost, održavanje primjerene tjelesne težine, nepušenje, vrlo malo alkoholnih
pića, pridržavanje higijenskih navika, održavanje prirodnosti okoliša. Znanost
jedino ne može direktno djelovati na nasljedne genetske okolnosti, ali pridržavanje
nebrojenih mjera može ublažiti ili odgoditi njihov utjecaj.
Da
preporuke znanosti za održavanje zdravlja i produženje života budu djelotvorne
za što veći broj pripadnika populacije, savjeti znanosti moraju biti pristupačni
populaciji. Za komunikaciju s populacijom medicinska znanost nije sama dovoljna,
njene savjete moraju prenositi profesionalni novinari, odgovorni i solidno
upućeni u zdravstvenu problematiku. Temeljita i dovoljna školovanost široke
populacije preduvjet je čitalačkim navikama i želji da se traže, čuju i
provode savjeti medicinske znanosti. U nas ta razina školovanosti još nije
postignuta. Slaba informiranost posebno se odnosi na pravila zdrave prehrane. No, i na područjima gdje je, zbog velike rizičnosti za zdravlje, obaviještenost populacije bolja, kao što je to s opasnostima od pušenja, preporuke se ipak slabo provode u djelo, posebno među mladima. Je li to samo adolescentsko ignoriranje onoga što se učilo, ili se o tome nije dovoljno podučavalo, ili je u ekonomskoj nesigurnosti odraslih izlaz u utjesi cigaretama i alkoholom? Ili premalo ljudi zna da više dnevnih obroka sa svježim voćem, salatom s tek par kapi ulja, smanjuje smrtnost od srčanog udara za jednu četvrtinu, od moždanog udara za jednu trećinu? Kad za neprihvaćanje zdravih navika nije krivo neznanje, je li po srijedi ekonomska nemogućnost da se svaki dan kupi voće i povrće, ili se postojeće znanje, zbog uvriježenog duha pseudoliberalne discipline i izigravanja zakona, ignorira?
Pojednostavljeno
i sažeto, što bi to široka populacija trebala znati o pravilima zdrave prehrane,
prepuštajući optimalnu školovanost i pridržavanje zakonskih propisa onima
koji su za to odgovorni? Pod "pravilnom prehranom" podrazumijevamo
prehranu koja zadovoljava energetske potrebe i potrebe za esencijalnim hranjivim
tvarima, a istodobno smanjuje rizik obolijevanja od kroničnih bolesti povezanih
s načinom prehrane. S jedne strane empirijski, životnim iskustvom i promatranjem,
već je poduže dobro znano da je najzdravija takozvana mediteranska prehrana.
S druge strane znanost, i to molekularna biologija i biokemija, dokazala
je da je prednost mediteranske prehrane u tome što je ona bogata tzv. antioksidansima
koji neutraliziraju djelovanje, zbog brojnih rizičnih čimbenika i navika,
u tijelu nastalih, štetnih oksidansa (slobodnih radikala). Ako oksidansa
(slobodnih radikala) ima u tijelu previše, najteže posljedice što ih oni
mogu izazvati jesu ateroskleroza (s mogućim srčanim ili moždanim udarom)
i rak. Tako su i iskustvo i znanost dokazali da valja trošiti prehrambene
namirnice koje sadrže mnogo antioksidansa i što manje slobodnih radikala,
kao što je to u prehrani ljudi što žive uz obalu i u priobalju Mediterana.U tzv. piramidi mediteranske prehrane vrlo su sažeto nanizane namirnice od najviše preporučljivih (u bazi piramide) pa do malo preporučljivih (u vrhu piramide). Kao prvo, treba dnevno popiti osam čaša vode (jedna čaša na 10 kg tjelesne težine), jer u vodi tjelesnih tekućina odvijaju se svi biološki procesi. U bazi su piramide nerafinirani ugljikohidrati: puno zrno žitarica, tj. tamni kruh, integralne tjestenine i riža, tj. njihovo puno zrno, palenta, cerealije, soja. Iznad toga, u malo užem dijelu piramide, kao vrlo preporučljive namirnice, nalaze se voće i povrće. Iznad toga su bjelančevine: ribe, posebno plava riba, perad bez kožice, crveno meso bez masti, jedno jaje dnevno, grah, mlijeko i mliječni proizvodi s vrlo malo masnoća, jogurt, kefir, kiselo mlijeko i slično, nemasni sirevi (mlijeko je, uz ostalo, i bogat izvor kalcija), pa biljna ulja, na čelu s najzdravijim - maslinovim uljem (koje sadrži za tijelo prihvatljive masne kiseline). Na uskom su vrhu piramide rafinirani (bijeli) šećer, slatkiši te životinjske masnoće; to su najštetnije namirnice pa se savjetuje da ih se troši što manje. Mediteranska prehrana sadrži sve potrebne prehrambene elemente: vodu, ugljikohidrate, bjelančevine, masti, vitamine i minerale kao zaštitne tvari i antioksidanse, dovoljno izvora energije i građevnih materijala. Ona je učinkovita tek ako se troše svi preporučeni sadržaji; ona je u punini učinkovita kao interakcija svih sastojaka. Što niže na piramidi, što širi taj njen dio, to ima više antioksidansa; što bliže vrhu, to ima više oksidansa (slobodnih radikala), a najviše ih ima u mastima i šećerima. Glavni su izvori antioksidansa voće i povrće i trebao bi ih sadržavati svaki obrok. U mediteranskoj prehrani ne smije se zaboraviti da ima za zdravlje slabo prihvatljivih namirnica: pršut, masni ovčji sir, kolači koji plivaju u masti i sadrže obilno šećera, kad se riba i meso na roštilju prelijevaju s puno ulja, salata s mnogo ulja, preko 2 dcl vina, bilo ono i crno (povoljna je bevanda s vodom); u svim tim delicijama može se uživati, ali tek povremeno i tad u maloj količini.
