Akutne bolesti dišnoga sustava u djece predškolske dobi |
| |
Naučimo kako pomoći djeci |
| |
Ulaskom djeteta u jaslice ili vrtić započinje i njegovo intenzivnije druženje
s vršnjacima, što povoljno utječe na socijalizaciju, ali vodi i prvim učestalijim
infekcijama gornjih dišnih putova. Upravo češće pobolijevanje djeteta pred roditelja
postavlja niz pitanja od kojih su najčešća "je li oslabio imunitet djeteta",
odnosno "postoji li u vrtiću - jaslicama netko tko je nosilac neke bakterije".
|
| |
| |
| Odgovor je na prvo pitanje da je s djetetovim imunološkim sustavom sve u redu,
a na drugo je da vjerojatno postoji netko tko ne mora nužno pokazivati znakove
bolesti, a može biti kliconoša - klicosijač. Otprilike trećina ljudi u ždrijelu
normalno nosi neku od bakterija koja u osjetljivijeg domaćina, odnosno kod samog
nosioca, u pogodnom trenutku izaziva bolest. |
| |
| |
| Najčešće bolesti |
| |
Akutne
respiratorne bolesti najčešće su akutne bolesti čovjeka. Akutno u nazivu
znači nagli početak, s kratkim uvodom od nekoliko sati do jednog dana, ali
isto tako znači u pravilu relativno brzo ozdravljenje primjenom tzv. simptomatske
terapije ili pak antibiotske terapije, no s nepredvidivim trajanjem "zdravog
razdoblja" do pojave nove bolesti.
Razlog za više od polovice posjeta pedijatru u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
čine akutne bolesti dišnoga sustava. U prvih pet godina života dijete preboli
prosječno šest do devet akutnih infekcija dišnih organa. Od te djece njih deset
posto preboli i po dvanaest infekcija godišnje. U toj posljednjoj skupini najbrojnija
su djeca koja polaze jaslice i vrtiće ili imaju braću ili sestre koji ih pohađaju.
Vjerojatnost da će dijete predškolskog uzrasta razviti simptom infekcije dišnih
putova nakon izlaganja uzročniku pet puta je veća nego kod školskog djeteta
ili odrasle osobe. Razlog leži u malenoj "prokuženosti" i slaboj specifičnoj
imunosti dojenčadi i predškolske djece. Na ovom mjestu treba spomenuti čudna
stremljenja da se porodiljni dopust sa 6 mjeseci života djeteta prekida te da
postoji tendencija osnivanja jaslica za djecu već od 6 mjeseci života, što je
za navedenu dob ipak neprihvatljivo. Imunološki odgovor šestomjesečnog dojenčeta
slabiji je, i to iz razloga što je ono upravo u toj dobi u razdoblju tzv. fiziološke
(normalne) hipogamaglobulinemije. To znači da su protutijela dobivena od majke
tijekom trudnoće transplacentarno (putem posteljice) razgrađena, a da svoja
vlastita dojenče još nije stvorilo. Stoga su djeca od 6 mjeseci do godine dana
života najosjetljivija na infekcije u zatvorenom kolektivu, a kada obole, češće
razvijaju komplikacije.
Uzročnici akutnih respiratornih infekcija na prvom su mjestu virusi, zatim mikoplazme
te bakterije. Jedan uzročnik, kao što je npr. enterovirus, može u djece iste
ili različite dobne skupine izazvati različite kliničke slike - od običnog simptoma
upale nosa ili grla do upale pluća, bolesti praćene povišenom temperaturom,
s osipom ili bez njega do povraćanja i proljeva, ili pak konjuktivitisa. Osim
toga, uzročnik može biti i bakterija. Tada je i pristup liječenju potpuno drugačiji.
Treba reći da laboratorijska dijagnostika same infekcije nije nužna. Nju ne
treba zanemariti, ali nije neophodno dokazivati čime je infekcija prouzročena.
Na osnovi kliničke slike procjenjuje se i potreba za eventualnom primjenom antibiotika. |
| |
| |
| Često odlaze same |
| |
Najčešće su bolesti gornjih dišnih putova: hunjavica - akutni rinosinusitis
i akutni rinofaringitis u svim dobnim skupinama, akutni adenoiditis (upala "trećeg
krajnika") u djece od prve do četvrte godine života, upala srednjeg uha
- otitis, angina, sindrom krupa (laringitis), bronhitis (koji može imati i opstruktivnu
komponentu, kod kojeg praćenjem djeteta treba razlučiti radi li se o astmi,
zbog drugačijeg terapijskog pristupa) te upala pluća - pneumonija.
Ne bismo ulazili u liječenje svake pojedine bolesti, ali bismo mogli uopćeno
savjetovati sljedeće. Pri pojavi simptoma infekcije gornjih dišnih putova -
curenja nosa i/ili kašlja, ako nisu praćeni ozbiljnijim poremećajem općeg stanja
djeteta (dijete normalno uzima tekućinu, ne povraća, tjelesna temperatura je
do 38°C i lako se normalizira primjenom paracetamola), uz boravak djeteta kod
kuće u trajanju od sedam dana obično dolazi do povlačenja simptoma. Ako postoji
ikakva dvojba kod roditelja i nesigurnost, najbolje je dijete odvesti liječniku.
Liječnik ili medicinska sestra telefonom mogu uputiti roditelja u dozu lijeka
za skidanje temperature, preporučiti određene kapi za nos te dati savjet o prehrani,
a za sve ostalo potreban je pregled. Kad postoji povišena tjelesna temperatura
koja traje više od tri dana, a dijete uporno kašlje i uz kašalj i povraća, dijete
treba što prije pregledati.
Roditelji često postavljaju pitanje zašto se ne uzme bris nosa i grla djetetu,
odnosno kada će se učiniti i treba li ga ponavljati. Odluku o tome donosi odabrani
liječnik djeteta ili epidemiolog, na osnovi pristiglih prijava o pobolijevanju
djece u pojedinom vrtiću ili obitelji. Naime, svaki liječnik u primarnoj zdravstvenoj
zaštiti obvezan je prijaviti bolesti koje podliježu prijavi epidemiološkoj službi
županijskih ispostava Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Na osnovi pristiglih
prijava, odlučuje se treba li učiniti epidemiološki izvid i nadzor. Brisevi
nosa i grla s antibiogramom nisu nužni za izbor antibiotika koji liječnik primjenjuje
jer je glavni putokaz za njihov odabir klinička slika i dob djeteta. |
| |
| |
| Mr.sc. Sanjin Kilvain, dr.med. |
| |
 |
| |