KULTURA PROMETA

ODGOJ OD PRVOG KORAKA

"Ako si čovjeku poklonio ribu nahranio si ga za jedan dan, ako si ga naučio pecati, nahranio si ga za čitav život." Japanska mudrost

Svjedoci smo svakodnevnog stradavanja djece na našim cestama. Za to postoje brojni uzroci – od neispravnih kočnica, loših cesta, nedostatne signalizacije do alkoholiziranosti i nedovoljne pozornosti vozača i djece koja ne poštuju prometne znakove, propise i upozorenja, koja ponekad neoprezno pretrčavaju ulicu na mjestima na kojima to nije dopušteno. O vožnji pod utjecajem alkohola najočitije svjedoče MUP-ove akcije pod nazivom "AKO PIJEŠ, NE VOZI". Mnoge nesreće izravan su odraz slabe prometne kulture i prometnog odgoja mladeži, ali i odraslih osoba općenito. Naviku kulturnog i odgovornog ponašanja u prometu roditelji moraju kod svog djeteta stvarati i razvijati od najranijeg djetinjstva. Praktično, čim ono prohoda, treba početi s provođenjem prometnog odgoja i osposobljavanjem za kulturno, odgovorno i sigurno sudjelovanje u prometu. Na žalost, najčešće se to ne čini pa dijete prva znanja i iskustva stječe tek u vrtiću i školi.

TRK ZA LOPTOM

Malo dijete (3-4 godine) u prometu je nepredvidljivo. Dovoljan je trenutak neopreznosti roditelja da se ono otrgne iz njihovih ruku i munjevito jurne na ulicu, da s nogostupa dospije na kolovoznu traku, da se izgubi u gradskoj vrevi. Ono će bez razmišljanja i straha od opasnosti poći za "odbjeglom" loptom, ne osvrćući se na to što vozila jure. Lako može doći do prometne nezgode, ozljeda i stradavanja. O dječjim nestašlucima, zgodama i nezgodama na ulici svaka majka može ispričati čitave romane. Koliko smo puta doživjeli pravi šok promatrajući kako mališani pretrčavaju ulicu?! Dovoljan je kratak pogled u izlog, susret i pozdrav s prijateljem, samo časak nepažnje da dijete izmakne njihovoj kontroli, nađe se na kolniku. Ma koliko se roditelji trudili, ne mogu biti sigurni da se nešto nepredviđeno neće dogoditi, da njihovo dijete neće biti izloženo opasnosti. Nemoguće je otkloniti sve rizike koji vrebaju dijete u prometu. Najbolja je i najučinkovitija mjera opreza pravovremeni prometni odgoj i razvijanje kulture ponašanja na ulici, u prometu. Neki roditelji drže da je jedina sigurna zaštita ostaviti ga kod kuće i ne dopustiti mu kretanje ulicama. To je golema zabluda i pogreška jer će se ono morati uključiti u promet kad pođe u vrtić ili u školu. Tada ga nećemo moći štititi, stalno držati za ručicu i upozoravati na opasnosti koje mu prijete. Ako do tada nije usvojilo osnovna pravila ponašanja i opreza pri kretanju prometnicama, ako nije steklo naviku, znanje i sigurnost u prometu, doživjet će mnoge neugode, strah, izlagati se riziku i opasnostima. Zato od najranijeg djetinjstva (2 – 3 god.) roditelji moraju svoje mališane upoznati s najvažnijim pravilima ponašanja u prometu. I to ne samo upoznati, već im svakodnevnim zajedničkim kretanjem ulicama omogućiti da steknu praktična iskustva, da dožive promet, nauče se slobodno kretati i uvažavati prometna pravila, znakove, signalizaciju, poštovati tuđu prednost, a vlastitu razborito koristiti i odgovorno se ponašati. Samozaštita je najbolja zaštita. Griješe roditelji koji, u strahu i silnoj želji da prisile dijete na poštivanje prometnih pravila i veći oprez pri kretanju ulicom, prijete djetetu, zastrašuju ga vozačima i vozilima, predstavljajući ih baukom od kojeg treba bježati. Takvo dijete plaši se čak i parkiranih automobila, sa strepnjom ih obilazi. Time se razvija nepotreban i neosnovan strah od prometa, tzv. patološki strah, a cilj je naučiti ga opreznom i sigurnom ponašanju u prometu.

PAŽLJIVO I NA PRAZNOJ CESTI

Djetetu treba objasniti da je kolnik namijenjen prometovanju vozila, a nogostup (pločnik) kretanju pješaka. Za prijelaz ulice obvezatno treba koristiti označene pješačke prijelaze, tzv. "zebre". Prije stupanja na kolnik valja pogledati lijevo pa desno i, tek kad se uvjeri da mu ne prijeti nikakva opasnost, oprezno i bez zastajkivanja ili pak pretrčavanja, mirno prijeći na drugu stranu ulice. Ako na prijelazu postoji svjetlosni uređaj (semafor), obvezno treba uvažavati njegov signal, bez obzira na činjenicu što u blizini nema motornih vozila. Valja mu objasniti da je žuta boja znak upozorenja na promjenu i da će se ubrzo upaliti crveno svjetlo koje upozorava na zabranu prijelaza. Prijelaz ulice dopušten je isključivo kad je upaljeno zeleno svjetlo. Ma koliko vam se žurilo, ne pretrčavajte cestu kad je na semaforu crveno svjetlo ili na mjestima izvan zebre jer time činite prometni prekršaj, izlažete se opasnosti, a svom djetetu pružate loš uzor. Ako to drugi čine, upozorite dijete na loše i rizične strane takvog ponašanja. Bolje je napraviti nekoliko koraka više ili pričekati minutu-dvije pa ulicu prijeći na za to obilježenom mjestu i na propisan način, bez ikakve bojazni i rizika. Po zebri se krećite umjerenim korakom, bez straha i nervoze. Pri prelasku ceste koja nema zebre i semafora, dobro osmotrite prijeti li vam neka opasnost, čvrsto držite dijete za ručicu, ali ga ne vucite, već se krećite normalnom brzinom. To činite i kad na vidiku nema vozila jer mu time dajete do znanja da mu je na ulici potrebna vaša pomoć, ali i da je potpuno sigurno. Odlučno djetetu recite da se, ako postoji nogostup, ma kako on bio uzak, pješaci ne smiju kretati kolnikom. Ulicom, odnosno nogostupom, idemo desnom stranom u smjeru kretanja i s prolaznicima se tako mimoilazimo. Malo dijete držimo na onoj strani koja je za njega najsigurnija, odnosno s koje je strane izloženo manjoj opasnosti, poglavito od vozila, ali i od prolaznika. Prtljagu ili torbu nosite u ruci, ili stavite na rame sa strane na kojoj nije dijete. Odraslije dijete poučite, kad je u društvu, da torbu i druge stvari nosi tako da nisu okrenute njegovim suputnicima i da dobro pazi kod mimoilaženja s drugim osobama da ih ne ometa u kretanju. Ako vodite više djece, poredajte ih u kolonu kako ne bi kočila i ometala promet; poglavito pri prijelazu preko ulice ili pri ulasku u vozila gradskog prometa dobro ih motrite kako se u gomili ne bi izgubili ili ometali druge putnike i prolaznike. U slučaju da vi ili vaše malo dijete nekog ometate u kretanju ili ga nenamjerno gurnete, obvezno mu se ispričajte. Odraslije dijete to treba samo učiniti. Kad nosite otvoren kišobran radi zaštite od kiše, dignite ga malo više kako njime ne biste nekog zakačili u prolazu i mimoilaženju. Ako pak stojite u skupini, držite ga tako da kišnica ne curi drugima na glavu. Objasnite djetetu kada i zašto tako treba postupati. Uz to, poučite dijete da, u suglasju s bontonom i pravilima lijepog ponašanja, pri razgovoru ne smije prstom pokazivati na prolaznike, ni dovikivati se s nekim preko ulice ili ga zviždukom dozivati jer je to ružno i nepristojno.

PAZITE – DIJETE VAS OPONAŠA

Susretnete li na ulici prijatelja s kojim želite malo popričati, izdvojite se na stranu gdje drugima nećete smetati, ali pozorno pazite na dijete jer bi moglo nekamo odlutati. Ako djetetu kupite sladoled, čokoladicu, burek, hamburger ili nešto drugo za jelo, stanite u kraj dok to pojede jer bi u prolazu, a poglavito u gradskom autobusu, moglo nekog zamazati. Ulicom se krećite obazrivo, pozorno, gledajte "preda se", izbjegavajte žurbu. Bolje je propustiti autobus i sačekati desetak minuta sljedeći pa mirno s djetetom ući u njega, bez guranja, izlaganja sebe i djeteta opasnosti. Posebna pozornost potrebna je pri kretanju slabo osvijetljenom ulicom kako biste pravodobno uočili prepreke, nezaštićene rupe i druge predmete koji bi mogli biti uzrokom pada i nezgode za vaše dijete, ali i za vas. U slučaju kretanja neravnim terenom ili poledicom, ponudite ženi ili nekoj starijoj osobi da vas uhvati pod ruku, a u slučaju iznenadnog pljuska, ako nema svog, da stane pod vaš kišobran. Time iskazujete humanu gestu, znak dobrog odgoja, zaštićujete ih od mogućeg pada i nevremena, ali i pružate dobar primjer vlastitom djetetu. Naprotiv, u jako prometnoj ulici, kao i na mjestima na kojima vlada gužva, ne držite svoju suputnicu ili suputnika pod ruku jer kočite i ometate kretanje drugih osoba. No, obvezatno svoje dijete držite za ručicu kako se ne bi izgubilo u tom metežu i gradskoj vrevi. Budite odgojno vrijednim modelom ponašanja svome djetetu. Činite ono i onako što i kako želite da ono čini. Ono će vas oponašati i postupno usvojiti pravila lijepog i odgovornog ponašanja ne samo u prometu, već i u životu općenito. Ne očekujte da će ono odjednom usvojiti sve informacije i naputke koje mu dajete. Vještine i navike stječu se češćim ponavljanjem. Zato budite uporni, ustrajni i dosljedni. Jeste li i koliko uspjeli u svojim odgojnim postupcima, nastojanjima i primjerima, provjerite kroz ponašanje svoje starije djece koju više ne treba, niti to ona žele, voditi za ručicu i stalno ih upozoravati kako da se ponašaju u određenim situacijama. Ona su zrcalo vašeg djelovanja, bili vi njime zadovoljni ili ne. Ne kaže se bez razloga: kakav otac - takav sin, kakva majka - takva kći, ne misleći pri tome na nasljedne, već socijalnim učenjem stečene karakteristike, stavove, ponašanja i reagiranja.

Mr.sc. Ivica Stanić