STOMATOLOGIJA
DIJETE I STRAH
Kako postići da moje dijete odlazi u stomatološku ordinaciju kao u vrtić? To
je najčešće pitanje roditelja male djece. Odgovor je vrlo jednostavan: treba
prvi put doći što ranije i kad još ne treba nikakav rad osim upoznavanja.
Svaka
buduća majka trebala bi misliti o svojim, a i o zubima svog nerođenog djeteta
te planirati posjet stomatologu odmah nakon prvog posjeta ginekologu. Stanje
zdravlja njenih zubi imat će direktan utjecaj na razvoj djeteta. Ako trudnica
ima zdrava usta i zube, ona će dobro usitnjavati hranu i na taj način omogućiti
dobru probavu. Svojim posjetom stomatologu dobit će potrebne upute o prehrani
koja ima direktan utjecaj na kvalitetu zubi njenog djeteta (koji se tada
formiraju ), o potrebnom higijenskom tretmanu usta novorođenčeta, o mogućim
anomalijama u razvoju i njihovom liječenju te brojne druge odgovore. Također
će biti upoznata s pravilnim dojenjem i njegovom važnosti za pravilan rast
i razvoj usta i zubi. U periodu bezubih usta ili pri nicanju prvih zubi često se u djece javljaju oboljenja sluznice usta i jezika, u obliku jedne ili više ranica i crvenila (herpes ili afta). Tako oboljela djeca nemirna su, plačljiva i odbijaju hranu. Slične reakcije susrećemo u djece čiji su sluznica i jezik obloženi bijelim naslagama (gljivice). Važno je buduću majku podučiti o higijeni usta, čime, kako i kada ju provoditi. U svim tim situacijama potrebna je suradnja sa stomatologom.
Pojavom prvih zubi u ustima, ako ne i prije, potrebno je posjetiti stomatologa. Tada se kontakt uspostavlja kroz igru, što svako dijete rado prihvaća i potpuno u tome surađuje. Spoznaje stečene na taj način ostaju trajno pohranjene u pamćenju djeteta i trajni su zalog dobre suradnje stomatologa i djeteta u budućnosti, pa čak i kad bude potreban neki agresivniji zahvat. Naravno, ne smije se zanemariti pozitivan stav roditelja koji je u toj životnoj dobi doveo dijete u ordinaciju i pomogao u formiranju prvog iskustva djeteta. Ponavljani posjeti sa širenjem znanja o aparaturi i tretmanima čine malog pacijenta sigurnijim i opuštenijim. Češći posjeti omogućavaju i provedbu postupaka prevencije razvoja anomalija i oboljenja te, u slučajevima pojave oboljenja, ranu terapiju jer je ona jednostavnija, lakša i bezbolnija.
Društvo je također odgovorno za održavanje zdravlja djece kroz sistematske preglede djece u vrtićima i školi. Zbog male obuhvaćenosti djece smještajem u vrtićima, ta društvena briga nedostatna je i uglavnom je prepuštena roditeljima.
Zaključno možemo reći da je potreban rani posjet stomatologu, a što je on u nižoj dobi djeteta, to je suradnja stomatologa i djeteta bolja i lakša, a preventiva anomalija i oboljenja učinkovitija. Rani prvi posjeti stomatologu rezultira prevencijom razvoja straha i daje prostora za izgradnju pozitivnih stavova djeteta prema stomatologu, stomatološkoj aparaturi i svim stomatološkim zahvatima.
