Diljem svijeta nacionalni zdravstveni sustavi imaju poteškoća s uvježbavanjem, podržavanjem i zadržavanjem zdravstvenih djelatnika. U razvijenim zemljama, kako je populacija sve starija i kronične bolesti u porastu, sve su veći zahtjevi za zdravstvenim radnicima. Zbog te je potrebe u porastu regrutacija školovanih zdravstvenih djelatnika iz zemalja u razvoju; taj trend pojačava pomanjkanje zdravstvenih snaga u nerazvijenim zemljama.

Bez snažne radne snage u zdravstvu, napredak u zdravstvenoj zaštiti nije moguć i ne mogu je koristiti ljudi koji ju trebaju. Učinkoviti načini sprječavanja i liječenja bolesti traže da ocjenjivanje, provedbu i nadgledanje obavljaju zdravstveni radnici. Sposobnost reagiranja na prijetnju pandemije ljudske gripe, globalni napori da se postignu milenijski razvojni ciljevi i svi naši napori da se imenuju bolesti od posebne važnosti ugroženi su zbog nedostatka zdravstvene radne snage. Taj manjak nije ograničen samo na medicinare praktičare, već je proširen i na edukatore i učitelje, menadžere i pomoćnu radnu snagu. Loš raspored kapaciteta, potrošene ili neiskorištene vještine i migracija zdravstvenih radnika čine lošu situaciju još gorom.

Rješenja postoje i za novima se aktivno traga. Inovativni i učinkoviti načini edukacije i uvježbavanja zdravstvenih radnika, suradnja privatnog i društvenog sektora, adekvatna politika financiranja i upravljanja te iskustva uspješnih zemalja pomažu nam da učimo jedni od drugih.