U
borbi za rezultate na međunarodnoj sportskoj sceni, zahtjevi u psihofizičkoj
pripremljenost vrlo su blizu granica čovjekovih sposobnosti. Proces treninga
podređen je tom cilju. Timskim radom sportaša se sprema na odgovore organizma
u naporu (rad, funkcija, adaptacija, reaktivnost), pomaže u procesu odmora
i regeneracije, aktivno priprema za sprječavanje ozljeda i ostalih bolesti.Mladog sportaša moramo poznavati, pratiti njegovo zdravstveno stanje, sposobnosti i motive. Upoznati ga moramo u njegovom konkretnom socio-ekonomskom okolišu i pomagati mu da se pripremi za kasnije životne ciljeve.
-skladan rast i sazrijevanje svih organskih sustava, naročito srčano-žilnog,
dišnog i koštano-mišićnog,-povoljno utječe na psihičke funkcije, socijalizaciju, smanjuje stres, jača samopouzdanje, uči upornosti i stjecanju radnih navika,
-razvija moralne odgovornosti kroz pošten odnos prema suigraču i protivniku,
-djeca sportaši nisu gojazni, ne piju, ne puše, ne drogiraju se, bolji su učenici i manje izostaju s nastave; manji je indeks trudnoća kod tinejdžerki sportašica,
-djeca sportaši imaju manji rizik od kasnijih kroničnih bolesti (pretjerana debljina, šećerna bolest, visok krvni tlak, astma itd.), uzrokovanih nekretanjem, zagađenjem okoliša i lošom ishranom.
Dijete privlači sport zbog zabave, igre i “dobrog” trenera, a odbijaju ga od sporta pobjeda kao imperativ, pritisak ambicioznih roditelja, česte ozljede, nedostatan napredak, dosada i ismijavanje.
Dijete koje je “nezadovoljno” sportskim treningom pati od poremećaja raspoloženja, strahova, nesanice, umorno je i popušta u školi. Zapamtimo da dijete nije “umanjen čovjek” i da treba poštivati njegove faze sazrijevanja, koje su za svako pojedino dijete različite. Pravilo je da djeca čim kasnije počinju vrhunski natjecateljski trening. Međutim, početak specijalizacije i bavljenja pojedinim sportovima sve je raniji.
Za preporuku su simetrični sportovi aerobnog tipa izdržljivosti, s postupnim opterećenjem, bez naglih pokreta i udaraca: atletika, plivanje, vožnja bicikla itd. Ne smijemo zanemariti bazičnu gimnastiku i momčadske sportove, kao npr. odbojku, košarku, rukomet ili nogomet. Pravi sport u pravo vrijeme potpomaže razvoj spretnosti, koordinacije, agilnosti, snage i izdržljivosti djeteta. Za djecu predškolskog uzrasta sport bi trebao biti samo igra. Uključivanjem u razne sportske igraonice (npr. gimnastika, atletika, škola plivanja) djeca od 5. do 6. godine upoznaju sport i stječu dobru podlogu za kasnije bavljenje specifičnim sportom. Roditelji najčešće nameću sport kojim su se sami bavili ili onaj u kojem bi dijete moglo financijski prosperirati. Ambicije roditelja često su naglašenije od djetetovih mogućnosti, a djeca su samo odraz dobrih ili loših sportsko-prehrambenih navika svojih roditelja. Odabir sporta treba prepustiti djetetu i objasniti da treba ispunjavati obveze koje si je samo odabralo, odnosno redoviti trening. Kod djece u odabiru sporta može biti presudno poistovjećivanje sa sportskim idolima, ili društvo iz razreda, ulice; međutim, kako se razvija svijest djeteta, ono će samo prepoznati svoje sklonosti i lakše odabrati sport kojim se želi baviti.
Neophodno je zdravstveno praćenje djece uključene u sport, koji je važan za razvoj djeteta, ali je najvažnije sačuvati i unaprijediti zdravlje!
Vrste preventivnih sportsko-medicinskih pregleda koje obavljaju sportski liječnici:
prethodni pregled (prvi),
kasniji pregled (kontrolni),
ciljani specijalistički pregledi,
ostali pregledi (zbog ozljeda,ishrane itd.).
Preventivni pregled uz pomoć kompjutoriziranog zdravstvenog kartona sastoji
se od uzimanja općih podataka, antropometrijskih mjerenja, kliničkog pregleda
i funkcionalnih ispitivanja. Na temelju pregleda donosi se odluka o sposobnosti
koja može biti ovakva: sposoban (bez ograničenja), privremeno nesposoban, ograničeno
sposoban, tj. sposoban za umjereni trening - nesposoban za natjecanje, ili sposoban
samo za određene sportove - za ostale nesposoban. Uvjeti za zabranu sportske
natjecateljske aktivnosti dijele sportove u 3 skupine: kontaktni, nekontaktni
i ostali sportovi. U kontaktnim sportovima mlađa djeca ne bi smjela vježbati
s većima od sebe. Za bavljenje sportom treba također procijeniti stupanj izdržljivosti
(naporan-srednje, naporan-nenaporan sport) i zrelosti djeteta.
Izbor i selekcija djece za vrhunski sport važan je preduvjet za uspjeh zbog sve ranijeg početka sportske specijalizacije. Provodi se na osnovi subjektivne procjene, tj. iskustva trenera, i na osnovi objektivnih rezultata pregleda sportskog liječnika koji procjenjuje mogući rast i razvoj. Izbor se obavlja između 6. i 14. godine i on dosta ovisi o naslijeđu, konstituciji te sportskoj disciplini. Prognoza sportskog uspjeha relativno je jednostavnija u cikličkim-aerobnim sportovima, koji kao osnovu imaju izdržljivost (npr. veslanje, trčanje, skijaško trčanje itd.). Važan je timski rad i suradnja trenera,sportskog liječnika i fizioterapeuta. Djeca koja se bave sportovima koji ne odgovaraju njihovom psihofizičkom stanju podložnija su ozljedama i razočaranjima.
