DOWNLOAD      .pdf 1 702 Kb

NAŠI ŠKOLARCI - NAŠA BUDUĆNOST

Ovogodišnji Dan zdravlja posvećen je opet jednom, rastućem, problemu održavanja sustava zdravstvene zaštite, pobliže - zdravstvenom osoblju. Radi boljeg razumijevanja, pojednostavljeno, zamislimo sustav zdravstvene zaštite kao međuodnos triju skupina ljudi:
• Prvo su korisnici, a oni brojem stalno rastu,
• Drugo su "posrednici", koje bolje poznamo kao "osiguravatelje", odnosno "politiku" općenito; kako i gdje oni funkcioniraju - drugom zgodom, ali sigurno njihov broj nije najbitniji problem,
• Treće su "zdravstveni radnici ili djelatnici", od onih skromno kvalificiranih, koji sudjeluju u pomoćnim poslovima, do onih koji se školuju duže od polovice očekivanog života milijuna korisnika diljem siromašnog i sve bolesnijeg svijeta; njihov je broj, pogotovo među siromašnima, od velike važnosti.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) kaže da je upravo taj broj, u svjetskim razmjerima, u velikoj krizi. Broj i kvalifikacija zdravstvenog osoblja ne prate porast broja stanovnika, istodobno korisnika. U krizi je orijentacija tom, jednom od najstresnijih zanimanja, koja ima svoju ekonomsku dimenziju. Naime, SZO kaže: zdravstveno osoblje preslabo je plaćeno, a Svijet je sve siromašniji!
Nakon nešto poduljeg uvoda, misao vodilja: ako je ijedna skupina korisnika zaslužila prednost, onda su to naša djeca. Razmišljajući na razini sustava, nekoliko argumenata:
• Naša djeca, dok su dojenčad, mala ili predškolska djeca, potpuno su ovisna o nama odraslima. Mogu biti, a nažalost i jesu, žrtve našeg, najčešće nedjelovanja, ali sve više i našeg djelovanja.
• Kad naša djeca dorastu do školske, one osnovnoškolske dobi (diljem svijeta milijuni umiru prije), dobivaju priliku i sami nešto doznati o vlastitome zdravlju, ali na sustav ne mogu gotovo nikako djelovati. Još uvijek su odrasli potpuno odgovorni. Koliko se sustav "bavi" zdravljem naših školaraca, a koliko njihovim bolestima, opće je poznato. Unaprijediti zdravlje, spriječiti bolest i što ranije otkriti bolest "gubi trku" pred naporima da se poboljša liječenje bolesti. U našim uvjetima, to je dob kada rastu novi zdravstveni rizici, a oni dobiveni u predškolskoj dobi još se produbljuju. Samo ilustracije radi: dok među milijardama siromašnih djeca umiru od gladi, u svijetu onih koji misle da su bogati (u koje i mi spadamo) rastu po zdravlje pogubne posljedice nepravilne i preobilne ishrane.
• Velika većina djece (u našim uvjetima) nastavlja školovanje. Tada ih zovemo srednjoškolci. Polako izlaze iz puberteta, a na kraju, uoči "mature" postaju "odrasli", navršivši 18. godinu. I dalje ne utječu na sustav, ali mogu, što mnogi i čine, negativno utjecati na vlastito zdravlje. Prvo "eksperimentiraju", a zatim i postaju žrtve navika i ovisnosti, od kojih su neke odmah po život opasne, a sve bez iznimke skraćuju život.
Gdje je optimizam? U svim sustavima "zaštite" ima mjesta za samozaštitu. U ovom, zdravstvenom, to je odavno poznato. Preduvjet svega ljudskog, pa tako i borbe za zdravlje, jest znanje. Ako je istina da se Hrvatska zalaže za uvođenje školskog obrazovnog predmeta "zdravstveni odgoj", ili sličnog imena, vrijeme je za veliki optimizam. Rizik nije malen: predmet bi mogao biti dosadan, preopterećen "faktografijom" ili na drugi način našim školarcima neprivlačan. Treba se nadati da će "programoklepci" biti na visini zadatka. Naši su školarci beskonačno bistri i pametni i samo ih treba usmjeriti.
Znatiželja će pobijediti neznanje.

Poruka generalnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije povodom

SVJETSKI DAN ZDRAVLJA

Svjetski dan zdravlja – 7. travnja ove godine posvećen je problemu krize zdrvstvenih snaga u svijetu. Svjetska zdravstvena organizacija i druge organizacije brojnim aktivnostima usmjeravaju pažnju svjetske javnosti na tu krizu.

Osječki dobar primjer

Zdravlje je najveće bogatstvo svakog pojedinca i naroda. Očuvati to bogatstvo znači stalnu borbu za narodno zdravlje protiv brojnih neprijatelja naroda, od kojih su maligne bolesti „neprijatelj naroda br. 2“.

POLAZAK U ŠKOLU

U trenucima kada dođe vrijeme za razmišljanje o polasku djeteta u osnovnu školu, svaki roditelj se s više ili manje straha zapita: da li je moje dijete dovoljno zrelo? Hoće li uspješno udovoljiti zahtjevima koji ga očekuju?

MLAĐE ŠKOLSKO DOBA

“Od kolijevke pa do groba najljepše je školsko doba…”

RAZVOJ DJETETA U MLAĐOJ ŠKOLSKOJ DOBI

U mlađoj školskoj dobi, između 6 – 7. i 11. godine života, još je dominantan utjecaj obitelji, ali se on postepeno smanjuje zbog utjecaja okoline, prvenstveno zato što se javlja nov i vrlo važan čimbenik – školska sredina. Tek pred kraj te školske dobi počinje se javljati utjecaj trećeg čimbenika – školskih vršnjaka i medija.

ZDRAVSTVENA PROBLEMATIKA DJECE OD I. DO IV. RAZREDA OSNOVNE ŠKOLE

Ulazak u školu bitna je promjena u životu svakog djeteta: igru i bezbrižno djetinjstvo zamjenjuje organizirani rad, a s njim dolaze brige i dužnosti, oduzimanje slobode pokreta te boravak u zatvorenom prostoru.

ZNAČENJE IGRE ZA DIJETE RANE ŠKOLSKE DOBI

«Ne prestajemo se igrati zato što ostarimo; ostarimo zato što se prestanemo igrati.»
George Bernard Show

VAŽNOST KRETANJA U DJECE PREDŠKOLSKE I ŠKOLSKE DOBI

Aktivnost je vitalna ljudska potreba. Činjenica je da je moderni čovjek smanjio razinu fizičke aktivnosti te da se mnogi zdravstveni problemi kod ljudi srednje i starije dobi javljaju kao posljedica neaktivnosti. Dio “odgovornosti” za takvo stanje proizlazi i iz činjenice da čovjek nije stjecao naviku kretanja u mlađoj životnoj dobi te da je stjecanje takvih životnih nazora i mijenjanje već usvojenih puno teže kad je čovjek stariji.

ŠKOLSKA DJECA I SPORT

Preventiva je osnovni vodič u medicini. Svakodnevnom sportskom higijenom lakše je održavati i unapređivati vlastito zdravlje.

SURADNJA U SOCIJALNIM SUKOBIMA

Učenje dugoročno efikasnih ponašanja u sukobima već u ranoj životnoj dobi može pomoći djetetu u boljoj socijalnoj adaptaciji tijekom mladenaštva i odrasle dobi. Vježbanje socijalnih vještina za suradničko rješavanje sukoba predstavlja važno područje prevencije nastanka i razvoja poremećaja u ponašanju.

NEUROZE U DJETINJSTVU – NOĆNO MOKRENJE

Spoznaje o psihoneurozama odraslih ne mogu se u potpunosti primjenjivati na djecu. Posebnosti psihodinamike i način pokazivanja psihoneuroza u djetinjstvu proizlaze iz posebnosti duševnog razvoja i utoliko su naglašenije ukoliko je dijete mlađe.

HIPERAKTIVNOST I POREMEĆAJ PAŽNJE U ŠKOLSKOJ DOBI

Polazak djeteta u školu velik je događaj u njegovu životu i životu njegove obitelji. Uspjeh u školi postaje vrlo značajan segment u životu djeteta, a počesto i najvažniji u vrednovanju djeteta, kako od učitelja i roditelja, tako i drugih učenika i od djeteta samoga.

RADIOLOŠKA DIJAGNOSTIKA U DJEČJOJ DOBI

Dijete je dijete, a ne odrastao čovjek u malom. Ono se od odraslog čovjeka razlikuje u anatomskom, fiziološkom i psihološkom, ali i u patološkom pogledu. Te su razlike to jače izražene što je dijete mlađe, tad su slabije i otporne imune snage organizma.

Okulistika

Sjećam se svojeg školovanja. Morali smo poštivati određena pravila. Nitko nam nije objasnio zašto. Kute su bile obvezne. Nismo smjeli nositi nakit. Bože sačuvaj šminke i lakiranih noktiju! Zabrane nam se nisu sviđale, ali smo ih se morali držati.

EMOCIONALNA INTELIGENCIJA

Mnogo je načina i razloga zbog kojih možemo postati dručiji u nekoj socijalnoj grupi. Nekad nas na to prisili kakav hendikep, nekad preseljenje; nekad sposobnosti i mogućnosti, a nekad nemogućnosti; nekad imovinsko stanje, a nekad običaji.

Iz rada Gradskog društva Crvenog križa Rijeka

Gradsko društvo Crvenog križa Rijeka svojim dugogodišnjim brojnim aktivnostima dokazuje da je aktivan i uspješan društveni faktor koji se bavi prevencijom ovisnosti. Brojne aktivnosti kojima se bave različite komisije, kao dio Gradskog društva, dijelom su prikazane i u priručniku za rad s mladima «Pridruži nam se».

Razmišljanja studentice Visoke učiteljske škole Marine Krmpotić

Ljekovito bilje

Ljekovito bilje

Prehrana djece

Winnicot (pedijatar i psihoanalitičar) rekao je "Hranjenje dojenčeta stvar je odnosa između njega i majke, primjena u praksi afektivnog odnosa između dvaju ljudskih bića." Najraniji odnos prema hranjenju treba uspostaviti na adekvatan način (intuitivno uspostavljen kontakt zdrave majke i djeteta). Sa 6 tjedana života počinje proces učenja djeteta o prehrambenim navikama, koji se temelji na imitaciji roditelja.