POLAZAK U ŠKOLU
 
KALENDAR NIJE DOVOLJAN
 
U trenucima kada dođe vrijeme za razmišljanje o polasku djeteta u osnovnu školu, svaki roditelj se s više ili manje straha zapita: da li je moje dijete dovoljno zrelo? Hoće li uspješno udovoljiti zahtjevima koji ga očekuju?
 
 
Iako svaki roditelj izuzetno dobro poznaje vlastito dijete, svjestan je mogućnosti da je subjektivan i da je uglavnom zaboravio koji su sve preduvjeti potrebni za uspješan početak osnovne škole.
Zrelost, odnosno spremnost obuhvaća veliko i kompleksno područje razvoja djeteta u cjelini. Zrelost je rezultat procesa sazrijevanja koji je biološki uvjetovan, a spremnost je rezultat naslijeđa i djetetove okoline, a podrazumijeva djetetovu tjelesnu, intelektualnu, socijalnu i emocionalnu zrelost. Odluka donesena samo na temelju jednog od navedenih aspekata zrelosti često je pogrešna i štetna. Zakonodavac je predvidio da školski obveznici postanu djeca rođena od 1. travnja 1999. do 31. ožujka 2000. Međutim, postavlja se pitanje – koja je razlika između djece rođene 31. 03. i 01. 04. Kalendarski uzrast nije dovoljan pokazatelj fizičke i psihičke zrelosti djece za školu jer se sva djeca ne razvijaju istim tempom, ni u fizičkom, niti u psihičkom pogledu.
Činjenicu da se djeca u fizičkom pogledu ne razvijaju istim tempom svi prihvaćaju bez većih problema jer je fizički razvoj vidljiv. Ne postoji npr. broj cipela koje nosi prosječno šestogodišnje dijete jer bi nekome bile velike, a nekome male.
Različit tempo psihičkog razvoja teže se prihvaća jer se te razlike više zapažaju. Tako nam se dešava da nam se čini u redu što se djeci, samo zato što su istog kalendarskog uzrasta, postavljaju isti zahtjevi. Nismo ni svjesni koliko tim stavom oštećujemo djecu koja se sporije razvijaju, kao i onu koja se brže razvijaju.
Svako dijete ima optimalno vrijeme za početak učenja, a to je onaj period u kojem se većina djece počinje intenzivnije razvijati. Naravno da se to vrijeme razlikuje od djeteta do djeteta.
Svi bismo željeli da nam dijete bude dobar učenik i da mu učenje ne čini poteškoće. No, malo je roditelja koji dobar školski uspjeh povezuju s pitanjem kreće li dijete u školu u pravom trenutku, odnosno da li je dovoljno zrelo (pripremljeno za tako velik korak).
Optimalno vrijeme za učenje pojedinih vještina znači i toda najviši trud neće dati zadovoljavajuće rezultate ako se s učenjem kreće prerano, kad dijete još nije zrelo, a može doći i do otpora i odbijanja. S druge strane, poznato je s koliko teškoća zreli ljudi usvajaju čitanje i pisanje i kako ne mogu postići razinu pismenosti onih koji su se opismenili kao djeca.
Krene li dijete u školu u pravo vrijeme, znatno su povećane mogućnosti da školsko učenje za njega bude zanimljiva i radosna aktivnost, a ne muka.
 
 
TJELESNA ZRELOST
 
Prva briga roditelja briga je za djetetovo zdravlje jer je ono preduvjet za pravilan tijek svih aspekata razvoja. U tjelesnom pogledu dijete je doraslo za školu ako je zdravo i ako zadovoljava minimume standarda u pogledu visine (120/117) i težine (20/18). Od posebne su važnosti osjetni organi sluha i vida, odnosno njihova normalna funkcija. Teškoće s vidom lako su uočljive: glavobolje, trljanje očiju, treptanje, dok su defekti sluha rasprostranjeniji nego što se smatra, a blaži se oblici naročito teško otkrivaju. Važno je naglasiti da to oštećenje ima izravan utjecaj na govornu razvijenost djeteta, a time i na učenje i pisanje kao oblik pismenog govora. Dijete oštećena sluha često ostavlja dojam nezainteresiranosti, neposlušnosti ili čak slabe intelektualne razvijenosti, a po srijedi može biti samo lakša nagluhost koja mu otežava da jasno čuje govor drugih, pa objašnjenja i zahtjeve naprosto ne razumije.
Bitno je voditi računa o primjerenom ritmu i redovitosti hranjenja, spavanja i ovladavanja vlastitih tjelesnih potreba. Treba razmisliti da li dijete može izdržati ritam hranjenja i spavanja koji ga očekuje u školi: da li izdrži cijeli dan u budnom stanju ili mu je još uvijek neophodan dnevni odmor. Nužno mu je osigurati 9 - 11 sati spavanja noću. Uz tjelesnu izdržljivost, javlja se i pitanje koliko vremena može izdržati sjedeći a da ne ustaje, govori ili bude nemirno, te može li u određenom vremenu prijeći put od kuće do škole, a da nakon toga nije jako umorno.
Zdravlje i pravilan fizički razvoj važan su kapital s kojim će dijete krenuti u školu i uvjet su normalnog psihičkog razvoja. Upravo stoga potrebno je posebnu pažnju posvetiti nekim bolestima i defektima koji se mogu riješiti prije polaska u školu, čime se sprečava da dijete stvori lošu sliku o sebi nakon uspoređivanja s vršnjacima.
 
 
MOTORIKA
 
Granično su područje između tjelesne i intelektualne zrelosti dječje tjelesne spretnosti - motorika: hodanje, trčanje, skakanje… Od izuzetne su važnosti razvijene ručne spretnosti koje se očituju u djetetovoj sposobnosti slaganja kocaka, mozaika, nizanja sitnih perli na nit, izrezivanja raznih oblika škarama itd., kao i grafomotoričke sposobnosti baratanja olovkom i crtaćim tehnikama – uvježbavanje vodoravnih, okomitih, kosih i kružnih linija kistom, flomasterom i olovkom; trganja traka od papira i sl.
Vježbe za razvoj motorike:
oblačenje, svlačenje, zakopčavanje, otkopčavanje, obuvanje, vezivanje uzica;
igre loptom: dodavanje, bacanje, hvatanje, gađanje;
ručne sposobnosti: rad s plastelinom, glinamolom, grafomotoričke vježbe.
 
 
INTELEKTUALNA ZRELOST
 
Značajna je s razloga što su osnovne zadaće koje će dijete morati svladati u školi upravo one intelektualne prirode (usvajanje znanja i razvijanje sposobnosti njegove primjene u različitim problemskim situacijama). Intelektualna zrelost podrazumijeva adekvatnu govornu razvijenost te razvijenost opažanja, mišljenja i pamćenja, koji su blisko povezani s opsegom i stabilnošću pažnje.
Intelektualna zrelost očituje se u djetetovoj sposobnosti shvaćanja svijeta i njegovoj realističkoj usmjerenosti, baziranoj na spoznaji da ne može proizvoljno mijenjati svijet koji ima određena stalna i nepromjenjiva svojstva. Da bismo to postigli, dijete mora imati svestrano razvijeno opažanje:
- uočavanje osobina predmeta i njihovih međusobnih odnosa (boja, oblik, veličina),
- sposobnost uočavanja sličnosti i razlika (sortiranje i uspoređivanje prema svojstvima predmeta i materijala),
- sposobnost rastavljanja cjeline na dijelove i obrnuto.
Mišljenje postepeno doseže stupanj konkretnih misaonih operacija koje omogućuju da dijete obavlja generalizaciju i donosi jednostavne logičke zaključke. Zrelost podrazumijeva i usvojenost nekih osnovnih pojmova i znanja. U principu, dijete zna reći osnovne podatke o sebi, roditeljima, adresu stana, odnosno orijentirati se u vremenu (usvojeni pojmovi: dan, noć, jutro, podne, večer) i prostoru (gore-dolje, lijevo-desno, ispred, iza, ispod, u, na). Dijete uočava osnovne količinske odnose i obavlja jednostavna uspoređivanja količine, što treba poticati kroz društvene igre: domino, čovječe ne ljuti se…
Uz razvoj mišljenja usko je povezan i razvoj govora koji uključuje usvajanje rječnika koji se odnosi na svakodnevne događaje, bića i predmete iz djetetove okoline. To znači da je dijete sposobno riječima opisati što radi, što vidi oko sebe, da lakše izražava vlastite misli, želje i osjećaje. Pravilno izgovara sve glasove, iz govora može izdvojiti pojedine riječi, a u riječima pojedine glasove. Dakle, dijete treba biti u stanju jasno i razumljivo govoriti pred drugima, kao i pažljivo slušati i razumjeti što mu govore drugi.
Pored razvijenog govora i mišljenja, od presudne su važnosti i razvijena pažnja i pamćenje. Dijete bi trebalo imati razvijenu hotimičnu pažnju i moći se koncentrirati na rad bez obzira na ometajuće podražaje iz okoline. Pri tome je važno da je uporno u izvršavanju zadataka do kraja. Jedan od indikatora da je dijete sposobno da se duže vremena samo zabavlja u jednoj aktivnosti jest da je u stanju odgledati film ili priču.
I djetetovo pamćenje već je prilično razvijeno (kratkoročno i dugoročno), a može se provjeriti kroz mogućnost da vam recitira pjesmicu iz vrtića, ili da vam ukratko prepriča priču koju ste mu više puta ispričali.
 
 
SOCIO - EMOCIONALNA ZRELOST
 
Socio - emocionalna zrelost odnosi se na to kako se dijete uključuje u život među ljudima te kakve odnose pritom oblikuje. Za zrelo socijalno funkcioniranje neophodna je određena emocionalna zrelost. Predškolsko dijete postiže do šeste godine relativnu emocionalnu stabilnost, emancipirano je od roditelja (bez većih teškoća podnosi odvajanje od roditelja) i dovoljno je samostalno (ta samostalnost ogleda se u tome da se dijete može samo svući, obući i obuti, da je samostalno u održavanju osobne higijene i urednog općeg izgleda te da je sposobno brinuti se za svoje stvari i uredno ih odložiti nakon igre).
Već spomenuta emocionalna stabilnost podrazumijeva da su djetetove emocionalne reakcije primjerene situaciji, da nema naglih promjena ni eksplozija emocija kao u ranijem periodu. Nije pretjerano osjetljivo i dobro se snalazi u novoj okolini, među dotad nepoznatim ljudima - nije pretjerano prestrašeno ili povučeno, šutljivo ili plačljivo, ne traži pretjeranu naklonost drugih i njihovu zaštitu, prilično je strpljivo i u ispunjavanju vlastitih želja uvažava želje drugih. Od izuzetne je važnosti da dijete ima određen stupanj tolerancije na frustraciju, što znači da dijete u susretu s ograničenjima ili teškoćama ne posustane i ne izgubi samopouzdanje, da na teškoće ne reagira tako da se rasplače, razljuti ili uznemiri - da se ne osjeća emocionalno ugroženo.

Socijalna zrelost uglavnom je postignuta u zadovoljavajućem stupnju kod djece koja pohađaju vrtić. Dijete u kontaktu s vršnjacima pokazuje zanimanje za njih i spremnost na suradnju, spremno je dijeliti stvari s njima, obzirno je, a manje sklono prepirkama, tučama i tužakanju. Nažalost ta socijalna zrelost stečena u vrtiću, slobodno i spontano ponašanje, često u školi rezultiraju problemima discipline. Dijete koje je pohađalo vrtić ima određenu prednost u razredu pred djetetom koje ga nije pohađalo (socijalizacija, govor, likovno izražavanje), ali ta prednost je mala i brzo se gubi. To se naročito odnosi na neka stečena znanja (npr. znanja čitanja, pisanja i računanja) koja djetetu ne daju nikakvu prednost niti garantiraju uspjeh u svladavanju školskih obveza.
Za polazak u školu nije nam potrebno dijete koje zna čitati i pisati, već dijete znatiželjno, željno učenja i novih znanja, sposoban promatrač koji dobro razumije govor i sam se dobro izražava, sposoban je logično misliti.
 
 
Darko Sambol, prof.