VAŽNOST KRETANJA U DJECE PREDŠKOLSKE I ŠKOLSKE DOBI
 
TRČANJE JE "U KRVI"
 
Aktivnost je vitalna ljudska potreba. Činjenica je da je moderni čovjek smanjio razinu fizičke aktivnosti te da se mnogi zdravstveni problemi kod ljudi srednje i starije dobi javljaju kao posljedica neaktivnosti. Dio “odgovornosti” za takvo stanje proizlazi i iz činjenice da čovjek nije stjecao naviku kretanja u mlađoj životnoj dobi te da je stjecanje takvih životnih nazora i mijenjanje već usvojenih puno teže kad je čovjek stariji.
 
 

Djetetu su kretanje i sportska aktivnost osnova za razvoj cjelokupne ličnosti, za razvoj hrabrosti, svjesnosti, upornosti, osjećaja zajedništva i prijateljstva, kao i za podizanje općih motoričkih sposobnosti (spretnosti, brzine, snage i izdržljivosti).
Kroz igru dijete prihvaća osnove sportske aktivnosti, a kroz to se razvijaju i emocije sreće i zadovoljstva, što je neobično važno i kao temelj daljeg razvitka djeteta u psihosocijalnom smislu.
U današnje vrijeme, na sreću, ipak sve više spoznajemo pozitivne učinke kretanja i tjelovježbe te, iako su i djeca i odrasli dosta zaokupljeni školskim (umnim) aktivnostima i poslom, ipak se nađe dovoljno slobodnog vremena za osobne kreativne i rekreativne aktivnosti.


Brojnim se istraživanjima došlo do zaključaka da djeca koja se bave određenim sportom imaju:
skladniji rast i sazrijevanje svih organskih sustava, naročito srčano-žilnog, dišnog i koštano-mišićnog (pojačanje mišićne i koštane mase, poboljšan vitalni kapacitet srca i pluća),
optimalniji razvoj psihe, samopouzdanja , upornosti, radnih sposobnosti,
manji postotak gojaznosti, manje njih pije i puši,
na kraju, ali ne manje važno, takva djeca u budućnosti manje obolijevaju od kroničnih bolesti uzrokovanih nekretanjem i lošom prehranom (gojaznost, dijabetes, povišeni tlak…)


Izuzetno je velika odgovornost i važna uloga roditelja u cijelom procesu odrastanja, kako psihičkog, tako i fizičkog, te je potrebno da i roditelji shvate važnost razvijanja pozitivnog stava prema kretanju te uključivanju u sportsku aktivnost. Naravno, u početku je ta sportska aktivnost više rekreativna (hodanje, trčanje, šetnja, vožnja bicikla, plivanje), a u kasnijoj dobi, ako dijete ima poseban afinitet za neki sport, uključuje se i u neku od ciljanih sportskih aktivnosti.

Od izuzetne je važnosti predškolsko razdoblje, gdje se stvaraju temelji dobrog ili lošeg kasnijeg formiranja čovjeka, njegove ličnosti i karaktera te njegovog odnosa prema aktivnosti.
 
 
PREDŠKOLSKO RAZDOBLJE
 
U tom razdoblju djetetu je izuzetno važna igra, što mu je i najvažnija aktivnost uopće. Kroz igru dijete oslobađa višak energije, razvija i usavršava motoriku te intelektualne funkcije, a kroz sve to uči se i društveno ponašanje.
U tom se razdoblju mogu javiti i neki poremećaji u rastu te deformacije, kao što su tzv. loša držanja (loša postura), i to: kifotično loše držanje (grbavost), skoliotično držanje (zakrivljenje u obliku slova S) te pojačanje lordoze (uvinuća) u području križa. Također se ponekad jave tzv. krilate lopatice (lopatice koje strše od grudnog koša). Uz to, u toj se dobi javljaju i problemi spuštenih stopala. Sve su te deformacije posljedica slabosti mišića leđa, trbuha i stopala, što se uz vježbe i plivanje može potpuno ispraviti i korigirati te na taj način spriječiti dalju progresiju deformacija i razvoj pravih strukturnih anomalija (skolioza, kifoza). Djetetu i roditelju treba pokazati određene vježbe za ispravljanje takvih posturalnih anomalija, koje će dijete prihvatiti i provoditi ih kroz igru.
 
 
ŠKOLSKO RAZDOBLJE
 
Glavno obilježje školskog doba (od 6-11 god.) početak je školovanja te novo i veliko psihofizičko opterećenje jer, nakon bezbrižne igre, sada se dijete mora prilagoditi dugotrajnom sjedenju u školi i pisanju domaćih zadaća.
Upravo je to važan trenutak za uključivanje u sport, koji će spriječiti progresiju ili razvoj deformacija vezanih za dugotrajno sjedenje.
Uz to, trebalo bi nekoliko puta tijekom školskog dana djecu izvesti na školsko igralište, ili pak u razredu, kroz desetak minuta, s njima aktivno vježbati, jer će time i njihova pažnja i koncentracija nakon toga biti dulja.
U dobi puberteta dolazi do niza psihičkih i fizičkih promjena u tijelu (nagli rast i razvoj) te je svakako dijete potrebno dalje motivirati za sportsku aktivnost, ali uz redovite kontrole sportskih liječnika, ortopeda i fizijatara, kako bi se lokomotorni sustav pravilno razvijao te kako se ne bi, zbog sve većih zahtjeva u sportu kojim se dijete bavi, opteretilo kosti, mišiće i zglobove.

Roditelji moraju u potpunosti voditi brigu o djetetovom psihofizičkom razvoju, koristiti svaki slobodan trenutak za igru s djetetom, zajedničke šetnje i vožnje biciklom te boravke na svježem zraku. Također bi trebali motivirati dijete za bavljenje sportom te ga uključiti u onu sportsku aktivnost za koju dijete pokaže volju i interes. Svakako bi i pedagozi, odgojitelji, nastavnici i liječnici uključeni u praćenje djetetova razvoja morali naglašavati važnost kretanja i bavljenja sportom jer se kroz to dijete jača psihički i fizički te svakako raste u zdraviju osobu.
 
 
Violeta Vičević Srdoc, dr. med.