Prevencija depresije

BRIGOM ZA DRUGE POMAŽEMO SEBI

Depresija je jedna od najčešćih kroničnih bolesti razvijenoga svijeta. Prema statistikama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), trenutno zauzima četvrto mjesto među vodećim bolestima, a procjenjuje se da će već do 2020. godine dostići drugo mjesto.

Ovo oboljenje praćano je smanjenjem i gubitkom životne radosti i kvalitete života, kao i gubitkom radne sposobnosti te kraćim trajanjem života. Iz podataka SZO uočava se da je depresija izbila na prvo mjesto među uzrocima prijevremenog gubitka radne sposobnosti. Simptomi koji prate depresiju sljedeći su: sniženo raspoloženje ili razdražljivost, gubitak interesa ili zadovoljstva u aktivnostima u kojima smo ranije uživali, oslabljen apetit i gubitak na težini ili pojačani apetit i porast tjelesne težine, prerano buđenje ili učestala noćna buđenja, gubitak libida, samopodcjenjivanje, osjećaj krivice, beznadnosti ili bezvrijednosti, smetnje koncentracije, neodlučnost ili oslabljeno pamćenje, osjećaj umora i nedostatak energije, nemir ili psihomotorna usporenost, razmišljanje o bezvrijednosti života ili samoubojstvu, bolovi i drugi tjelesni simptomi bez medicinskog objašnjenja, u trajanju od minimalno dva tjedna. Koji je razlog većoj učestalosti depresije u gospodarski razvijenijim i materijalno bogatijim zemljama? Iako ljudska bića na svim stranama svijeta imaju slične sklonosti, postoje značajne razlike u stilu života između onih u razvijenim i manje razvijenim zemljama. Prvu skupinu karakterizira brzi ritam svakodnevnih aktivnosti, takmičarski duh, isto u svijetu odraslih i dječjem svijetu. Glavni kriterij vrijednosti jest količina zarađenog i potrošenoga novca, status i ugled u društvu. To je kultura «fast fooda», instant proizvoda, medijskih zvijezda i sl., koja putem interneta, televizije i tiska oststku svijeta, agresivno pokušava nametnuti svoje kriterije vrijednosti. Najčešće je nazivamo potrošačkom kulturom. Između ostaloga, prati je stalni porast kriminala, korupcije, razvedenih brakova i razorenih obitelji. Razlog povećanju broja depresivnih stanja u razvijenom svijetu nisu patnje rađanja, bolesti, starenja i umiranja, jer ih proživljavaju ljudi u cijelome svijetu. Kako ratovi i glad nisu značajke bogatijih društava, nemaju utjecaj na porast učestalosti depresije. Tehnološki napredak je, pored značajnog doprinosa kvaliteti življenja na zemlji, prouzročio ili potpomogao mnoge neželjene pojave. Umjesto da omogući kvalitetnije posvećivanje unutarnjem biću pojedinca, obitelji i zajednici, došlo je do obrnutog procesa. Kako čovjek najčešće sreću traži u izvanjskome, zemlje potrošačke kulture čine se idealnim mjestom gdje bi je mogao pronaći. Međutim, ono što uspijeva pronaći samo je privremena ili pronijenjiva sreća. Riječ je o iluziji sreće, nalik iskustvu fatamorgane, koja ga brzo napusti i ostavlja osjećaj razočaranosti, nezadovoljstva i ispraznosti. Uobičajeno je da čovjek ponavlja gotovo isti obrazac razmišljanja i djelovanja, sve dok ne uslijedi psihička i fizička iscrpljenost, beznađe i svi oni simptomi o kojima je bilo riječi na početku. Ohrabruje da postoji izlaz iz svih poteškoća, pa tako i ove. Nikada nije kasno pokušati primijeniti stvari na bolje. Najvažnije je znati kako pristupiti problemu. Čim prepoznamo neke od simptoma spomenutih u početnom dijelu teksta, potrebno je javiti se kvalificiranome liječniku koji može uspješno tretirati ovakav poremaćej psihoterapijskim metodama i (ili) medikamentima. Pored liječničke pomoći, od velike koristi može biti ako promijenimo uobičajeni način promišljanja i djelovanja. Prisjetimo se koliko živih bića pati u ovom trenutku i upitajmo se: «Što je naša pojedinačna patnje prema patnji nebrojenih bića koja proživljavaju različite probleme bolesti, gladi, nasilja, ratova, emocionalne zapuštenosti.» Kada brigu za svoje potrebe zamijenimo brigom za druge, istovremeno na najbolji način pomažemo sebi. Često mislimo da nismo u stanju pomoći drugima. Međutim, ima bezbroj načina kako to učiniti, kao na primjer kroz djelovanje u obitelji, zajednici, radnom mjestu, brigom za napuštenu i bolesnu djecu, starije osobe, beskućnike, napuštene životinje. Ako nemamo vremena, a njegujemo želju da budemo od dobrobiti drugima, uvijek za to imamo priliku. Možemo strpljivo saslušati prijatelja, pomoći susjedu, željeti dobro drugima ili moliti za one koji pate i trebaju pomoć. Sva živa bića unutar sebe posjeduju potencijal za stvaranje trajne sreće. Promišljanje i djelovanje o kojem je gore bilo riječi dio su velikoga Znanja o onome kako realizirati taj potencijal.

Igor Papić, dr.med.