Ovisnosti kao ekološki problem
ODGOJ ISPRED OBRAZOVANJA
«Ekologija, ne radi se o tome kako misliš, nego kako živiš.»
Loesje
Loesje
Ekologija je vrlo širok pojam, ona je interdisciplinarna znanost. Od čisto biološkog, dobiva šire značenje. To najbolje dokazuje definicija ekologije koja kaže da je predmet proučavanja ekologije odnos živih bića prema njihovoj sredini, njihov međusobni odnos u sredini i utjecaj sredine na njih.
Moderan čovjek postao je svjestan da je zdrav okoliš jedan od najznačajnijih preduvjeta zdravlja, a on sam je svojim nerazumnim i neodgovornim odnosom postao glavni izvor zagađivanja ili, nažalost, trajnog uništavanja okoliša te tako neposredno negativno utjecao na vlastito zdravlje. Stoga svi moderni, razvijeni sustavi zdravstvene zaštite posvećuju posebnu pozornost tom području i aktivno se uključuju razvijanjem zdravstvenih mjera zaštite okoliša. Svijest o potrebi promjene ponašanja sporo, ali stalno raste. O tome u kolikoj se mjeri pridaje briga zdravom okolišu kao preduvjetu ljudskog zdravlja govore nam pokrenute akcije Svjetske zdravstvene organizacije. Jedna od akcija bio je projekt Zdravlje za sve u 21. stoljeću, u sklopu kojeg je jedan od ciljeva - osigurati zdravo i sigurno fizičko okruženje, kao i potreba ekološkog pristupa gradovima budućnosti.
Ono
što je važno istaći svakako je vrijednost zdravlja pojedinca i svijest o
tome kako je ono najvažnija ljudska vrijednost. Fizičko i mentalno zdravlje
preduvjet su svakoj drugoj ljudskoj aktivnosti, stoga je potreba za očuvanjem
toga istoga zdravlja velika. Činjenica da je čovjek utjecao na prirodu tako
da je narušio njezino zdravlje ide u prilog tome da je u velikoj mjeri narušio
i vlastito zdravlje. Stoga se svijest čovjeka treba okrenuti prema odgoju
i obrazovanju generacija koje dolaze u pravcu promišljanja o vrijednosti
zdravlja i štetnosti različitih postupaka kojima činimo zlo prirodi, a posredno
i sebi, te utjecati na razvoj svijesti o potrebi pozitivnog odnosa prema
sebi, ljudima oko sebe i prirodi.Ono što svakako narušava zdravlje čovjeka i predstavlja prijeteću opasnost za mlade generacije jesu različite vrste ovisnosti. Zabrinjava činjenica da su ovisnosti u sve većem porastu među mladima. Stoga ta problematika svakako postaje dio ekološke problematike suvremenoga svijeta.
Ovo dvadeset i prvo stoljeće, kako pokazuju i mnoga istraživanja, zasigurno je doba sve veće prisutnosti različitih vrsta ovisnosti kojima čovjek ugrožava vlastito zdravlje i zdravlje drugih ljudi, a na određene načine i svoj okoliš. Pušenje duhana, pijenje alkohola i ispijanje kave danas su već postali, do određene granice, društveno prihvatljiva ponašanja. Dobna granica početka pušenja duhana i pijenja alkoholnih pića drastično se smanjila. Tako pijenje alkoholnih pića, pušenje duhana i zloporaba droga počinju već u ranoj mladosti.
U istraživanju čiji je cilj bio utvrditi informiranost i osviještenost učenika o ekološkoj problematici, s posebnim naglaskom na zdravstveno - ekološkim problemima ovisnosti, učenici su iznijeli svoja mišljenja o tomem. Smatraju da su dobro informirani o problematici ovisnosti, ali bi željeli saznati i više. Posebno ističu profesore (učitelje) i liječnike kao one koji zakazuju na tom planu i od kojih bi voljeli dobivati više informacija. Budući da su oni važan faktor u edukaciji učenika općenito, ne ohrabruje činjenica da zakazuju na planu edukacije, tj. prevencije ovisnosti. Ohrabruje to da su učenici u najvećem postotku istakli da informacije o problemima ovisnosti dobivaju od roditelja. Možemo zaključiti da nam obitelji ipak funkcioniraju, unatoč sveukupnoj otuđenosti i stresu koji vlada u društvu. Više bismo trebali iskoristiti moć TV medija jer su se učenici, poslije roditelja, u najvećem postotku izjasnili da iz tog izvora dobivaju informacije o ovisnostima.
Vrlo
često čuli smo rečenicu: »Bolje spriječiti nego liječiti.» Upravo bi se
tom rečenicom najkraće mogao pojasniti pojam prevencije. Naravno da se pojam
prevencije može primijeniti na sve segmente života i da su sve aktivnosti
koje podrazumijevaju prevenciju vrlo značajne u životu svakog pojedinca,
pa i cijelog društva. Prevencija podrazumijeva biti korak ispred problema,
pokušati ga izbjeći prije nego se pojavi.Najveći dio odgovornosti za suzbijanje i prevenciju ovisnosti imaju na prvom mjestu obitelj, škola i zdravstvena služba, odnosno najveća odgovornost pada na obitelj, prosvjetne i zdravstvene djelatnike.
Veliku ulogu u prevenciji ovisnosti svakako ima obitelj na prvom mjestu, a zatim odgojno - obrazovne ustanove, kao što su vrtići i škole. Budući da često prevencija zakazuje u obitelji zbog raznih problema, kao što su, na primjer, neznanje roditelja o suštini problema i mogućnosti načina preveniranja, odgojno - obrazovne ustanove su te koje na tom polju nikako ne bi smjele zakazati. Ne samo da bi trebale imati sustavno razrađene programe prevencije unutar svojih institucija, nego bi trebale educirati i roditelje kako da to čine.
Škola je odgojno-obrazovna institucija koja bi veću pažnju trebala posvećivati odgoju jer će odgojen i svjestan mlad čovjek sam posegnuti za obrazovnim sadržajima radi vlastitog, ali i šireg društvenog napretka. Stoga brigu o zdravlju mladih i njihov zdravstveni odgoj, kao dio ekološke problematike, treba staviti ispred svega. Pravilan odnos prema sebi i vlastitom zdravlju svakako će natjerati mladog čovjeka da pozitivno razmišlja i djeluje u odnosu prema drugima i okolišu u kojem živi i bez kojeg ne bi mogao opstati. Ne možemo govoriti o napretku društva i zemlje bez zdrave i svjesne mladeži. Valja razvijati svijest o potrebi stavljanja zdravstvenog odgoja na prvo mjesto rješavanja u zdravstvu, prosvjeti i društvu. Kada je škola u pitanju, prijeko je potrebno u zdravstveni odgoj uključiti sve strukture koje mogu pridonijeti razvoju zdrave mlade ličnosti. Svi će pokušaji biti uzaludni ako ne angažiramo maksimalno obitelj, koju sistemom praćenja moramo obvezati na odgovornost za rast i razvoj zdravog i osviještenog djeteta. Dugotrajan je to proces i dosta zapostavljen posljednjih godina; povremene akcije gube snagu jer nemaju kontinuitet.
U novije vrijeme često nailazimo na pojam radionica. One postaju sve popularniji način edukacije, kako djece, tako i odraslih. Radionice podrazumijevaju kreativan rad i interaktivno učenje s ciljem razvoja stavova, motivacija i vještina donošenja odluka, a ne samo prijenos znanja i tradicionalno poučavanje. Radionice su namijenjene učiteljima i liječnicima za rad s mladima i njihovim roditeljima, kao i psiholozima i drugim stručnim službama u radu s učiteljima i roditeljima. Primjena radionica bila bi od velikog značenja za djecu jer u školi se ne utječe samo na proširivanje njihovih intelektualnih horizonata, već u njoj djeca stječu životne vještine i stavove koji će ih i dalje voditi kroz život.
Svima nam mora biti najvažnije ekološko osvješćivanje mladih, primarno osvješćivanje o potrebi očuvanja vlastitog zdravlja, kako fizičkog, tako i mentalnog, kako bi se putem pozitivnog odnosa prema sebi isto tako mogli odnositi prema drugima i prema životnom okolišu. Naučimo li djecu da vole i prihvaćaju sebe, ona će se instinktivno tako ponašati i prema drugim ljudima i prema svemu onome što ih okružuje (živa i neživa priroda). Takvim odgojem treba započeti vrlo rano u obiteljskom okruženju, jer obitelj ima vrlo značajnu ulogu u životu svakog pojedinca. Velika je odgovornost i na odgojno - obrazovnim institucijama, vrtićima i školama, koje nikako ne bi smjele zakazati u tome. Cijeli školski sustav trebao bi se prilagoditi potrebama, interesima i mogućnostima djece. Današnji planovi i programi na kojima se temelji naš školski sustav svakako to ne omogućavaju. Još je uvijek obrazovanje prioritetnije zastupljeno nego odgoj. Planovi i programi ne omogućavaju veliku slobodu učiteljima, a lančanom vezom učitelji ne mogu u većoj mjeri dopustiti učenicima slobodu glede njihovih interesa, želja i mogućnosti.
