TINEJDŽERI I IZLASCI

JASNA PRAVILA IGRE

U razdoblju prelaska iz kasnog djetinjstva i ulaska u fazu rane adolescencije započinju i prvi problemi oko izlazaka. Najveći je problem « pomiriti» želje, potrebe i stavove tinejdžera sa stavovima roditelja.

Pomoći će svakako, razgovor o tom problemu i uzajamno dogovaranje oko pravila kojih će se pridržavati obje strane. Na taj će način roditelj i dalje zadržati određenu «kontrolu», a tinejdžer očuvati svoju neovisnost. U prijelaznom razdoblju između kasnog djetinjstva i rane adolescencije počinju i prvi izlasci. To osjetljivo razdoblje adolescencije, između djetinjstva i zrelosti karakterizira želja za samopotvrđivanjem i izgradnjom vlastitih stavova i stilova ponašanja, kojem je najčešće cilj suprotstavljanje i odudaranje od ponašanja i stavova odraslih. Tinejdžeri traže više slobode i uvažavanja u svojim postupcima. Sazrijevanje prati i potreba za većom nezavisnošću i emocionalnim udaljavanjem od roditelja dok prijateljstva s vršnjacima dolaze u prvi plan. Mladi se sve više izmiču kontroli roditelja, suprotstavljajući se njihovom autoritetu, ne želeći poštivati njihova pravila i jednostavno prkoseći.

Mrkva ili batina

Pri rješavanju određenih sukoba i problema roditelji obično koriste jednu od dviju strategija za «obuzdavanje» neposluha adolescenata: - rade još veći pritisak da se prilagodi njihovim pravilima, - popuštaju i dozvoljavaju im da čine što žele. Nijedna od tih strategija nije baš prikladan. Određena sredina između tih dviju strategija bila bi najidealnija, uz fleksibilan i adaptivan pristup. Mudar roditelj bi trebao procijeniti u kojim bi područjima njegov adolescent bio sposoban sam donositi zrele odluke i tu treba popustiti u kontroli i dozvoliti im da sami donesu odluke, a u onim područjima gdje adolescent pokazuje manje zrelo ponašanje pomoći mu donijeti zrelu odluku mirnim razgovorom. Jedno od područja sukoba roditelja i adolescenata svakako je problem izlazaka. Određena istraživanja, rađena 2002. godine, pokazuju da djeca vrlo rano počinju izlaziti. Učestalost večernjih izlazaka raste s dobi, a dječaci izlaze učestalije u svim dobnim skupinama. - 30% dječaka, a 19 % djevojčica od 11 godina izlazi navečer 3 ili više puta mjesečno, - 41 % dječaka i 31 % djevojčica od 15 godina izlazi navečer 3 ili više puta mjesečno. Zaključak je da djeca između 13. i 15. godine izlaze 1-2 puta tjedno što je, s obzirom na dob, dosta učestalo. Kod roditelja se javlja strah kada se moraju suočiti s problemima koje sa sobom donose prvi večernji izlasci. Znamo da su mladi danas izloženi mnogim iskušenjima i opasnostima, posebno vezanim uz probleme ovisnosti, a što postaje snažnije izraženo upravo kada krenu u prve večernje izlaske. Činjenica da uz takve izlaske usko povezujemo konzumaciju alkohola, korištenje duhana, ali i drugih opojnih sredstava, povećava strah i potrebu kod roditelja da još više kontroliraju svoje dijete. Kako u svemu tome zadovoljiti obje strane? Najteži zadatak je naći «zlatnu sredinu» između želja, potreba i stavova adolescenata i stavova roditelja.

Poštivanje dogovora

Prva stvar je, svakako, razgovor i dogovor oko pravila sigurnosti. Postavljanje granica od strane roditelja podsjeća tinejdžera na to da on još nije odrasla osoba već se nalazi na putu da to postane, a tu su roditelji koji će mu u tome pomoći. No, i tu treba pokazati toleranciju i fleksibilnost. U situacijama kada se ne ispuni dogovor o dolasku kući u određeno vrijeme, a za to zaista postoji opravdano racionalno objašnjenje može se oprostiti i na taj način i njih učiti toleranciji i fleksibilnosti. No, u onim situacijama gdje tinejdžer zakašnjavanjem pokušava nametnuti svoja pravila, trebalo bi reagirati. Najbolje je unaprijed dogovoriti pravilo po kojem tinejdžer, ako zakasni pola sata, za sljedeći izlazak ima tih pola sata manje. Vrlo je važno objasniti zašto takva pravila moraju postojati i razmotriti sve loše situacije koje se mogu dogoditi i kako povećati sigurnost. Izuzetno snažan utjecaj imao bi razgovor s tinejdžerom koji je možda doživio neko loše iskustvo u obliku pretjerivanja u alkoholu, preživjeli silovanje, neku tešku nesreću, izgubili prijatelje i sl. Kod dogovaranja pravila pažnju treba obratiti na način odlaska i dolaska kući. Valja istaknuti da je dobro biti u društvu prijatelja u koje se ima povjerenja i na koje se može osloniti kada dođe do neke problematične situacije. Tinejdžer bi kod sebe trebao uvijek imati mobitel i dovoljno novaca da si eventualno može platiti taksi. Uvijek je dobro ne odvajati se od grupe prijatelja i u određenim neugodnim situacijama signalizirati mu. Piće treba uvijek imati uz sebe kako bi se umanjila mogućnost da netko u njega nešto ubaci. Prijatelji bi jedni druge trebali upozoravati ukoliko primijete da se netko od njih našao u neugodnoj situaciji, ili da je pretjerao i uznemiruje drugu osobu. Treba ih upozoriti da nikada, pa ni u većoj skupini, ne ulaze u auto osobi u koju nemaju povjerenja, pa čak i ako ju poznaju. Dobar, zdrav odnos između roditelja i tinejdžera u dogovoru oko izlazaka sastoji se u pronalaženju ravnoteže između dopuštanja tinejdžerima da zadrže svoju nezavisnost, i njihovog zaštićivanja i postavljanja granica. Ako se pravila otvoreno izlože i dopusti se rasprava o njima često se smanjuje sukob. Postojanje jasnih, unaprijed dogovorenih pravila pomaže roditeljima jer ne moraju smišljati pravila usput, a olakšava i tinejdžerima jer znaju na čemu su i znaju da su u osmišljavanju pravila i sami sudjelovali.

Nevenka Vlah, dipl.učitelj.