POUZDANJE I NEPOUZDANJE U BRAKU
Roditelji u sjeni
Dijete u svojim roditeljima vidi moć za koju je mislilo da je samo njegova
i pripisuje im svemoći i sveznanja. I mnogi odrasli ljudi naginju vjerovanju
da su njihovi roditelji svemoćni.
Kad
je netko duboko u sebi uvjeren da mu je roditelj svemoćan, onda on to očekuje
i od svog bračnog druga. A razočaranje je veliko. Naravno, nitko nije kadar
“prokužiti” sve želje svog supružnika, pružiti mu potporu i pomoć, davati
mu savjete i biti zdenac mudrosti iz dana u dan. Baš kao što dijete u svom
dozrijevanju mora napokon shvatiti zbilju - da njegovi roditelji nisu savršeni
i svemoćni, tako i svaka osoba u braku mora prihvatiti, bez gunđanja, činjenicu
da je supružnik samo ljudsko biće, sa svim svojim slabostima i manama. Kad neka osoba vjeruje da na svijetu ima savršenih bračnih drugova, onda će poći u potragu za njima. Budući da supružnik uvijek na kraju razočara, svemoćnog se partnera onda pođe tražiti negdje drugdje, ponajčešće u izvanbračnoj vezi.
Ivanka, 40 godina, udala se za liječnika koji je bio odan muž i otac, imaju sina od 13 godina i 9-godišnju kćer. Ivanka je izjavila da gotovo u svakom pogledu ima “sve što žena može poželjeti”. Ipak se upustila u vezu koja je trajala više od godinu dana i zbog koje ju je strahovito pekla savjest. S ljubavnikom se sastajala nekoliko puta na tjedan, uživala u njegovom laskanju, njegovoj ukusnoj odjeći, skladnom tijelu, ljepoti, pa čak i pameti, no čim bi se od njega rastala, osjećala se prljava iznutra. Nije htjela ostaviti muža, ali se nije htjela ni okaniti svog odnosa s Karlom. Sama sebe držala je “pohlepnom” jer je željela zadržati i muža i ljubavnika, pa se osjećala nemoćnom da sama razriješi taj čvor. Ivanka je rekla za svoje roditelje: mislim da su me voljeli, ali nekako mi se uvijek činilo da više vole moju mlađu sestru. U djetinjstvu, Ivanka i njezina sestra bile su kao suparnice i obično su njihove svađe završavale u tučnjavi. Ivanka je oba roditelja opisala kao (snažne) ljude koji su od nje mnogo očekivali. Upravo koliko se bojala svojih roditelja, toliko je bila poslušna svojim učiteljima i trsila se da izbori što bolje ocjene, pa je često bila i učiteljičina miljenica.
Ivanka nije imala mnogo prijateljica u djetinjstvu, a ni poslije u školi. Imala je malo bliskih odnosa s muškarcima prije nego što je upoznala muža i bila je djevica kad se udala. Voljela je Maksa jer je bio duhovit, odlučan, naočit muškarac, unosna zanimanja i iz dobre obitelji. Ivanka je priznala da je Maks voli, često joj donosi darove, pomaže u kućanstvu, podržava je u odgoju djece. Poslije nekoliko mjeseci terapije, otkrilo se koliko mu se Ivanka osjeća podređenom. Dala se na opisivanje zgoda kad bi Maks zabavljao svoje kolege zbijajući šale na njezin račun, što njoj nije bilo drago. Tijekom terapije, kad se s njom ne bi složio ili bi ostao ravnodušan, rasrdila bi se na terapeuta. «Ja želim više razumijevanja i pomoći od vas, a vi me uvijek činite manje vrijednom u mojim očima. Vi sve to znate i ja to prihvaćam, ali kad mi ne kažete što mislite, to me vrijeđa.» Ivanka je nekoliko puta sanjala svog terapeuta. Snovi se mogu objasniti kao čežnja za (jakim) likom roditelja. Počela je pojmove vezane uz Maksa povezivati sa svojim bivšim učiteljima, a također i sa svojim roditeljima. U svojim je fantazijama i snovima uvijek bila malena djevojčica, a mazio ju njezin terapeut kome je pridavala snažne majčinske osobine. Kad je raščlanila svoju čežnju za jakom i moćnom majkom, počela se srditi na Maksa što ju je “razočarao”. «Skrivala sam svoje čežnje kao brižno čuvanu zabranjenu tajnu, upravo poput moje zabranjene i tajne izvanbračne veze», rekla je pronicavo.
Mnogi ljudi, razočarani u braku, vjeruju da je svemoćni roditelj ipak tu negdje, samo ga treba potražiti, i da se raj iz prve godine njihova života može nanovo steći u uzajamnom odnosu odraslih. Premda ima mnogo razloga zbog kojih valja tajiti ljubavnu vezu, jedan je i taj što preljubnici ne žele otkriti svoje simbiozne čežnje za svemoćnim roditeljem. Ti su ljudi u grdnoj neprilici zato što zapravo nikada nisu prekinuli pupkovinu s majkom, pa stoga vrlo malo njih i raskida bračne odnose. Rastava od bračnog druga ispunjava simbioznog muža ili ženu paničnim strahom. Kad razmišlja o razvodu ili samo o rastavi od stola i postelje, prestravi se od zdvojnosti i osamljenosti kao dijete koje napuste roditelji.
Između ljubavi i mržnje
Uz one koji traže savršenog supružnika, ima mnogo muževa i žena koji žele dobiti ulogu svemoćnog roditelja. Kad bračnog druga koji želi biti svemoćan roditelj njegov partner počne poimati stvarnije (obično zbog uspješnog liječenja), on se može osjetiti ugrožen. Ivanka je u navedenom primjeru postala mnogo zrelija i samosvjesnija i mnogo manje mazohistična sa svojim mužem, poslije čega je Maksa pritisla duboka tjeskoba. Kad mu više nije dopuštala da joj gospodari, Maks je prema njoj postao vrlo sadističan. Kada Ivanka nije bila voljna da se podloži njegovim sadističkim napadajima, bivao je sve više potišten. Naposljetku se počeo i on liječiti, što je bio vrlo hrabar korak za čovjeka koji je uživao u tome da se pravi nepokolebljivo odvažan i samopouzdan. Kad jedan bračni drug prizdravi i promijeni se zbog liječenja, to obično uzdrma udobnu, premda i neurotičnu ravnotežu. Ako se bračni drug ne pođe liječiti i ne može se prilagoditi promjenama u svom partneru (bilo sam, bilo uz pomoć terapeuta), brak se može raspasti.
Bitan razlog što se raspoloženja bračnih drugova često kolebaju između žarke ljubavi i slijepe mržnje proizlazi iz činjenice da su im nesvjesne tlapnje zajedničke. Ako muž pripisuje izvanrednu moć svojoj ženi, on će neko vrijeme žarko ljubiti svoju boginju. Međutim, prije ili kasnije, on će je zamrziti jer se nije pokazala boginjom kakvom ju je on sebi zamislio. Svaki put kad je usporedi sa svojom izmišljenom “savršenom” partnericom, osjećaj vlastite nemoći raspalit će u njemu jad, srdžbu i razočaranje. Napad je najbolji i najčešći način obrane od razočaranja. Napad privremeno podiže samopouzdanje i samoštovanje, ali muž ga se i plaši, jer mu je nužno potrebna i njegova (svemoćna) mati. On je stoga ponovo zavoli, da bi se onda ponovo osjećao razočaranim i slabim. Obično, muškarac koji sebi traži svemoćnu suprugu, odabire ženu sa sličnim nesvjesnim tlapnjama. Dakle, oba su supružnika neprekidno na osjećajnoj klackalici: najprije ljube bračnog druga u kome vide boga, a zatim ga mrze jer ih je razočarao i jer u njima izaziva osjećaj nemoći.
Mnogi ljudi žele održavanjem izvanbračnih veza i vezica pobjeći od spolne tjeskobe i drugih bračnih frustracija. Osjećajna prisnost snošaja za njih je puna opasnosti, jer svaki put ponovo budi suparništvo s roditeljem istog spola, rodoskrvna smatranja ili homoseksualne žudnje. Zajednički ručkovi i večere, bezvezna čavrljanja, odlasci u kino i uzajamno jadanje na bračne drugove - sve same oralne djelatnosti - služe im uglavnom kao dragocjena obrana.
Terapija: psihoanaliza je otkrila da duboki platonski odnosi obično u sebi skrivaju i puten sadržaj.
