Zaštita reproduktivnog zdravlja mladih
NUŽNOST SUSTAVNOG SPOLNOG ODGOJA
Suvremeni život suočava mlade s većim izazovima nego ikad. Seksualnost je prostor
(rastućih) individualnih sloboda, ali se u međuvremenu pretvorila i u poprište
rizika.
Kao školska liječnica, često se susrećem s neznanjem srednjoškolaca o osnovnim anatomskim i fiziološkim karakteristikama svoga tijela, kao što je npr. razlikovanje pojmova menstruacija i menstruacijski ciklus, nisu sigurni da i pri prvom spolnom odnosu može doći do trudnoće, pretpostavljaju da se spolno prenosive bolesti dogadjaju nekome drugom…
Kao da se naše društvo srami ljudske seksualnosti, o toj se temi saznaje najčešće
na samo jednom satu biologije u osnovnoj i srednjoj školi i na povremenim predavanjima
stručnjaka u trajanju jednoga školskog sata. Kroz školovanje se ne njeguju komunikacijske
vještine i ono je isključivo usredotočeno na edukaciju, a individualni i pedagoški
pristup pojedincu gotovo je sasvim zanemaren. Zdravstveni radnici ograničeni su
nervozom punih čekaonica, nemaju «sluha» za suptilne i nejasno definirane potrebe
mladih. U zahtjevnoj svakodnevici roditelji su prezaposleni, neinformirani i zatečeni
(pre)brzim odrastanjem svoje djece. U praksi smo dobili potvrdu tih činjenica putem ispitivanja znanja i stavova o spolnosti, kao i spolnog ponašanja, provedenog 2001. godine na značajnom, 30%-tnom, uzorku brucoša Sveučilišta u Splitu: na upitnik od deset pitanja, zamišljen kao ispit «seksualne pismenosti», 30% ispitanika nije znalo odgovore niti na polovinu pitanja, a 50% ih je pokazalo tek natpolovično znanje. Najslabije znanje iskazano je u poznavanju spolno prenosivih bolesti i djelotvornosti kontracepcijskih sredstava: 75% djevojaka i čak 87% mladića u dobi od 18 i 19 godina, predmnijevano akademskih građana, nije znalo odgovore na ta pitanja!
Istovremeno, spolno iskustvo potvrdilo je 50% mladića i djevojaka, s prosjekom stupanja u prvi spolni odnos u sedamnaestoj godini. Polovina spolno aktivnih adolescenata izjavila je da ne koristi kondom ili ga koristi neredovito, očito nemajući osviješten stav o nužnosti stalne i kontinuirane zaštite. Na ginekološkom pregledu nije bilo 50% spolno aktivnih djevojaka, što pokazuje kolik je otpor i konzervativizam vezan uz taj profil zdravstvenih usluga. Društvo tom trendu, nažalost, ide na ruku jer do- nedavno u «ginekološkom» smislu žena nije postojala do navršene 18. godine. S punoljetnošću se mogla upisati kod ginekologa, «otvoriti» ginekološki karton i time dobiti pravo na liječenje (bez te procedure nitko je neće primiti na pregled!). U posljednje je vrijeme zakonodavac spustio tu granicu do šesnaeste godine, ali što je s mlađim seksualno aktivnim osobama? Kako će one doći do pregleda, savjeta i zdravstvene usluge ako se ne mogu upisati kod ginekologa, ne mogu otvoriti karton, dakle, u ginekološkom su smislu «nepostojeće» osobe? U toj situaciji djevojke se često ne usuđuju povjeriti najbližima i tražiti savjet i pomoć, a za privatni pregled nemaju novca.
U
našoj anketi, od 168 spolno aktivnih djevojaka, 3 su imale iskustvo namjernog
abortusa, kao nažalost najgoreg oblika kontracepcije. Savjetovalište za
mlade, koje uključuje ambulantu za adolescentnu ginekologiju (dostupnu bez
navedenih ograničenja), postoji u Zagrebu i odnedavno u Rijeci. Ali, što
je s ostalim adolescenticama u Hrvatskoj, gdje i kome ih uputiti na ginekološki
pregled? Općenito je zdravstvene poteškoće uzrokovane seksualnim aktivnostima
u toj anketi prijavilo 13% djevojaka i 3% mladića, a, ne zaboravimo, ispitivana
populacija je u dobi od18 i 19 godina.U tom je istraživanju više od 80% adolescenata podržalo ideju uvođenja seksualnog odgoja u škole. Oni odbijaju tvrdnju da informiranje potiče promiskuitetno ponašanje, što se slaže s ostalim sličnim ispitivanjima socijalne i školske medicine, provedenim u Hrvatskoj u posljednje vrijeme. Drugim riječima, svjesni su svoje manjkave razine informiranosti i znanja, koje najčešće dobivaju od prijatelja, TV, interneta i časopisa. Treba napomenuti da vjerska opredijeljenost ne utječe značajnije na pozitivnost stava o spolnom odgoju. O stvarima vezanim uz vlastiti seksualni život, s majkom i ocem nikada ne razgovara 60% mladića, djevojke su nešto otvorenije prema majci, ali s ocem nije razgovaralo gotovo 80% djevojaka(!). Problem obiteljske komunikacije očito je obostran, zato i ne čudi da su dosadašnja populacijska ispitivanja potvrdila da i više od 70% roditelja podržava ideju o uvođenju spolnog odgoja u škole.
Da zaključimo, u današnjim turbulentnim vremenima, želeći zaštititi mlade od zdravstvenih poteškoća uzrokovanih seksualnim aktivnostima, moramo znati što se događa među njima i biti od kontinuirane pomoći u njihovom razvoju i sazrijevanju, od vrtićke dobi nadalje. To, između ostalog, znači njegovati komunikacijske vještine i pomagati u izgradnji pozitivnog stava prema vlastitoj i tuđoj individualnosti i seksualnosti. Ne smijemo zaboraviti na rad s roditeljima, educirati ih, poticati i ohrabrivati, da njihova komunikacija s djecom bude što kvalitetnija i da odrastanje njihove djece, često burno, ne bude za njih frustracija ili nepoznanica.
Pred nama su zadaci, kompleksni i nejasno ograničeni, što traži suradnju raznih profila stručnjaka. Ne treba zaboraviti da škola nije jedino mjesto seksualne socijalizacije, treba poraditi i na dostupnosti savjetovališta i zdravstvenih centara za mlade jer, uz dobro strukturiran program seksualne edukacije, dobno specifična zdravstvena skrb i individualno savjetovanje dobar su temelj za smanjenje rizika seksualne aktivnosti adolescenata.
Zapis brucošice na margini ankete: «U potpunosti se slažem s time da treba uvesti seksualni odgoj u naše škole. Također bi bilo poželjno da liječnici školske medicine budu što pristupačniji. Sama sam bila u situaciji da na postavljena pitanja nisam mogla dobiti željene odgovore. Budući da je seksualnost nešto sasvim prirodno, nemojte od nje praviti bauka!
