Programi tjelesne i zdravstvene kulture prilagođeni za učenike sa zdravstvenim teškoćama
KOLIKO TIJELO MOŽE
Tjelesna se aktivnost dugi niz godina promiče kao faktor važan za očuvanje i unapređenje
zdravlja, osobito djece i mladeži. Fizička aktivnost vitalna je potreba djece
i mladih, što je već odavno prepoznato, i u sustavu školstva provodi se kroz nastavu
tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnim i srednjim školama.
Nastava tjelesne i zdravstvene kulture (u nastavku TZK) ima ne samo rehabilitacijsku važnost, već u prvom redu, humanim odnosom prema oboljelima u sklopu odgojno –obrazovnog procesa, dobiva posebnu psiho-socijalnu vrijednost. Kod djece oštećena zdravlja razvija se osjećaj pripadnosti grupi, omogućava dobivanje podrške grupe, jačanje samopouzdanja i pozitivne slike o sebi, unatoč oštećenjima zdravlja, te korištenje i razvijanje sačuvanih psihofizičkih sposobnosti.
Stoga
je važna uloga školskoga liječnika u upoznavanju nastavnika TZK sa zdravstvenim
teškoćama i psihofizičkim ograničenjima pojedinih učenika kako bi se, na
osnovi utvrđenog zdravstvenog stanja, dobi, spola i inicijalnih fizičkih
i funkcionalnih osobina učenika, utvrdio program TZK za tekuću školsku godinu.Prikazat ćemo smjernice u donošenju prilagođenog programa TZK po skupinama bolesti. Tu je korisno odrediti vježbe i aktivnosti koje će ublažiti simptome bolesti, ali i one koje su zabranjene jer mogu dovesti do pogoršanja postojeće bolesti. Važnost ima i pozitivno okruženje te vježbanje bez stresa i straha.
1. Bolesti krvožilnoga sustava – Koriste se različiti oblici hodanja i laganog trčanja, ritmička gimnastika i ples manjeg intenziteta te izabrane vježbe za pojedine dijelove tijela bez statičkih opterećenja.
2. Bolesti mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva – Izvode se vježbe istezanja i labavljenja, bez opterećenja ili s lakšim opterećenjem, za pojedine dijelove tijela ili mišićne grupe, određene sportske igre i plivanje, već prema zdravstvenoj indikaciji.
3. Bolesti dišnih organa – Važne su vježbe disanja, bez opterećenja ili s opterećenjem, na čistom zraku, razni oblici hodanja i laganog trčanja i sportske igre prilagođene zdravstvenim mogućnostima učenika.
4. Bolesti žlijezda s unutarnjim izlučivanjem, poremećajima metabolizma, prehrane i imuniteta – Koriste se svi prirodni oblici kretanja i igre, gimnastičke vježbe bez statičkih naprezanja, plivanje.
5. Bolesti očiju – Izvode se vježbe orijentacije u prostoru, izabrane vježbe koordinacije i ravnoteže, razne sportske igre, vježbe za jačanje i istezanje mišića te lagano trčanje i hodanje. Treba izbjegavati statička opterećenja i borilačke sportove.
6. Bolesti probavnih organa – Koriste se hodanje i lagano trčanje, izabrane sportske igre, pripremne vježbe i plivanje, bez aktivnosti koje jače potresaju tijelo i izazivaju strah.
7. Bolesti živčanoga sustava – Vježbe posebno izabrane prema oštećenju treba izvoditi prilagođavajući opterećenja, raditi ritmično-sportsku gimnastiku i sportske igre uz pripremne vježbe i na parteru.
8. Bolesti urogenitalnog sustava – Dobro je primjenjivati sve oblike tjelesnih aktivnosti, uz optimalnu temperaturu okoline i bez većih potresa tijela.
9. Duševni poremećaji – Uz izabrane vježbe, sportske igre i ritmiku, treba posebno primjenjivati vježbe koordinacije, ravnoteže, prostorne i vremenske orijentacije, izbjegavajući strah, stres i agresivnost.
10. Bolesti uha – Treba primjenjivati posebne vježbe i igre koje pridonose snalaženju u prostoru i vremenu te igre s vršnjacima. Izbjegava se plivanje.
11. Bolesti krvi i krvotvornih organa – Korisni su svi oblici kretanja, vježbe i sportske igre, pazeći osobito na opterećenje i trajanje aktivnosti i naprezanje većih mišićnih skupina.
12. Zarazne i parazitarne bolesti – Treba izbjegavati vježbanje u hladnom i nehigijenskom prostoru.
13. Bolesti kože i potkožnoga masnog tkiva – Dobri su svi prirodni oblici kretanja, pješačenje, vježbe jačanja, istezanja i labavljenja mišića, sportske igre.
14. Ozljede – Treba izvoditi izabrane i prilagođene oblike kretanja, vježbe s opterećenjem i bez opterećenja, sportske igre koje ozljeda dopušta.
15. Program TZK za učenike tijekom zdravstvenog oporavka – Kako je u oporavku organizam posebno osjetljiv na promjene temperature, na vrstu i jakost opterećenja, potrebno je individualno izraditi program kao za učenike oštećenog zdravlja i provoditi ga do potpunog zdravstvenog oporavka.
To se osobito odnosi na srednje škole, koje često nemaju sportsku dvoranu ili je dvorana neadekvatna, bez ventilacije, nedovoljno higijenski održavana (to su najčešće preuređeni razredi). Neke gradske škole nemaju sportsko igralište u blizini škole ili dovoljno zelenila za izvođenje nastave van dvorana. Nemogućnost korištenja gradskog bazena osobito zakida djecu sa zdravstvenim teškoćama, jer je plivanje osobito važno u rehabilitaciji djece s oštećenjem zdravlja. Korištenje bazena, skijališta, dvorana za vježbanje prepušteno je inicijativi i materijalnim mogućnostima roditelja .
Redovna nastava tjelesnog i zdravstvenog odgoja nedostatna je po broju sati, rutinska i normirana. Individualni pristup i poticanje učenika da i oni sudjeluju u stvaranju vlastitog programa za unapređenje kondicije i zdravlja dali bi bolje rezultate, osobito kod djece s oštećenim zdravljem, jer oni žele što više sličiti svojim zdravim vršnjacima. Zato je najava uvođenja cjelodnevne nastave, gdje bi tjelesni odgoj bio svakodnevno zastupljen za sve učenike osnovnih škola, dobra osnova za stjecanje zdravog životnog stila od rane dobi.
Vlasta Kosanović, dr. med.
