Celijakija
ili Glutenska entropatija
Kada
hrana postane neprijatelj
Celijakija
ili glutenska entropatija bolest je karakterizirana nepodnošenjem
proteina glutena koji nalazimo u pšenici, ječmu i raži, dok se za zob
to ne može sa sigurnošću tvrditi. Taj protein dovodi do imunološke
reakcije koja ima za posljedicu oštećenje sluznice tankog crijeva. Na
osnovi toga smatramo da se radi o takozvanoj autoimunoj bolesti, iako se
prava podloga nastanka bolesti još ne zna sa sigurnošću.
Učestalost
te bolesti svakodnevno raste. Razlog je taj što se sve češće o toj
bolesti misli i onda kada nema tipičnu kliničku sliku, o čemu će
kasnije biti više riječi. Osim toga, dijagnostika je sve bolja, pa je i
to jedan od razloga češće pojave ili bolje reći dijagnostike te
bolesti. Broj novooboljelih kreće se od 1:250 novorođenih u Italiji do
vrlo upitnih 1:4700 u SAD. Razlog treba tražiti u slaboj edukaciji liječnika
glede celijakije pa mnoge "netipične celijakije" ne budu
dijagnosticirane.
Najčešće
obolijevaju djeca u prvoj (nakon 6 mjeseci šivota), i drugoj godini života.
Početak bolesti vezan je uz dužinu dojenja (duže dojenje, kasniji početak
bolesti), i uz uvođenje glutena u prehranu (keksi ...). Nerijetko
provocirajući faktor može biti akutni proljev, nakon čega
"nikako ne dođe do normalizacije stolice, a dijete stalno
propada". Bolest se može javiti i u odrasloj dobi, najčešće nakon
nekog stresa.
Kao
i u nizu drugih pitanja vezanih uz celijakiju, i tu je odgovor nejasan.
Naime, jasnog tipa nasljeđivanja nema, ali je uočeno da su prvi rođaci
(roditelji, braća) znatno više "ugroženi" od te bolesti nego opća
populacija te da ih oko 10% boluje od celijakije čak i u stanjima kada
nemaju smetnje.
Ako
se vratimo u povijest, vrlo je interesantan podatak da se prvi podaci o toj
bolesti nalaze u zapisima starih Grka. Međutim, prvi cjeloviti opis bolesti
daje 1888. godine sir Samuel Jones Gee, poznati engleski liječnik. On
opisuje djecu u čijem izgledu dominira izrazito povećan trbuh, uz jako
tanke ruke i noge. Takva djeca imaju loš apetit, ali unatoč tome stolice
su im obilne, masne i izrazito neugodnog mirisa. Našalost, većina te djece
brzo je umirala. S obzirom na takav izgled bolesnika, Gee je bolest nazvao
celijakija po grčkoj riječi coeliacus, što u slobodnom prijevodu znači
trbušna šupljina, čime naglašava da kod bolesti dominira velik trbuh i
da je poremećaj u probavi osnovni problem. Dugo je vremena prošlo dok se
nije doznalo što je uzrok te bolesti. Tako, tek 1950. godine nizozemski
liječnici, na čelu s van Dyckom, uspostavljaju vezu između celijakije i pšenice.
Naime, uočeno je da za vrijeme II. svjetskog rata bolesnika s celijakijom
nije bilo, a da su bolesnici s tom bolesti "naprasno" ozdravili.
Po završetku rata ponovno dolazi do pojave istih simptoma i bolesti. Van
Dyck i suradnici zaključuju da tijekom rata nije bilo pšenice, već je
prehrana temeljena na kukuruzu te je to bio mogući razlog
"nestanku" celijakije. Ta se tvrdnja kasnije pokazala točnom, a
daljim se istraživanjem uočilo da je osnovni uzrok bolesti protein gluten
koji nalazimo u pšenici, raži i ječmu te je stoga bolest dobila i drugo
ime - GLUTENSKA ENTEROPATIJA.
Kao što je već rečeno, još nedovoljno razjašnjeni imunološki mehanizam dovodi do oštećenja sluznice tankog crijeva. Kao posljedica toga dolazi do poremećaja u apsorpciji hrane, koja nedovoljno probavljena rezultira pojavom obilnih, masnih stolica, često sa sastojcima neprobavljene hrane. Nedostatak hranjivih sastojaka (proteina, masti, vitamina, minerala...) ima za posljedicu slabiji rast i razvoj djeteta, što je osnovna karakteristika tih bolesnika. Slabost muskulature, uz neadekvatnu razgradnju ugljikohidrata i stvaranje veće količine plinova u crijevima, dovodi do distenzije abdomena, uz pripadanje potkožnog masnog tkiva i pojave "viška kože" u obliku kožnih nabora na tankim rukama i nogama. To daje izgled koji je prikazan na slici. S obzirom na slabiju apsorpciju svih hranjivih sastojaka, klinička slika može obilovati različitim simptomima, a osnovni su prikazani na Tablici 1.
SIMPTOMI KOD TIPIČNE KLINIČKE SLIKE CELIJAKIJE
KRONIČNI
PROLJEV
NENAPREDOVANJE
NA TEŽINI
IZBOČEN
TRBUH
ANOREKSIJA
- NEDOSTATAK APETITA
PROMJENA
RASPOLOŽENJA
POVRAĆANJE
SLABOKRVNOST
BOLOVI
U TRBUHU
OTOCI
NOGU (edemi)...
Tablica 1.
Osim
"tipične" kliničke slike, treba znati da celijakija može ići
sa simptomima koji često nisu vezani uz probavni sustav te se o
celijakiji niti ne misli. Takvi simptomi, bolesti ili stanja prikazani su
na Tablici
2.
ATIPIČNA
KLINIČKA SLIKA CELIJAKIJE
NIZAK RAST
SLABOKRVNOST
ZAKAŠNJELI PUBERTET
JAK
GUBITAK APETITA (anoreksija)
GUBITAK
MENSTRUALNOG CIKLUSA (amenoreja)
ZATVOR
(opstipacija)
UČESTALI
BOLOVI U TRBUHU
GUBITAK
KOSE (alopecija)
OŠTEĆENJE
ZUBNE CAKLINE
EPILEPSIJA
(padavica) S INTRAKRANIJALNIM KALCIFIKACIJAMA
PSIHIJATRIJSKI
POREMEĆAJI
BEZ
SIMPTOMA
Tablica 2.
ŠTO
TREBA PAMTITI KOD CELIJAKIJE?
-
BOLESNICI S CELIJAKIJOM NE MOGU TOLERIRATI GLUTEN PROTEIN KOJI NALAZIMO U PŠENICI, RAŽI I JEČMU TE VJEROJATNO U ZOBI.
-
KOD CELIJAKIJE DOLAZI DO OŠTEĆENJA SLUZNICE CRIJEVA, ŠTO IMA ZA POSLJEDICU POREMEĆENU APSORPCIJU HRANE.
-
LIJEČENJE JE NEOPHODNO JER OSOBE S CELIJAKIJOM MOGU RAZVITI KOMPLIKACIJE POPUT KARCINOMA, OSTEOPOROZE, ANEMIJE ILI KONVULZIJA.
-
OSOBE S CELIJAKIJOM MOGU I NE MORAJU IMATI SMETNJE.
-
DIJAGNOZA SE TEMELJI NA KRVNIM TESTOVIMA I BIOPSIJI SLUZNICE TANKOG CRIJEVA.
-
S OBZIROM NA TO DA CELIJAKIJA IMA PORODIČNU DISPOZICIJU, POTREBNO JE TESTIRATI BLISKU RODBINU NA TU BOLEST.
-
BILO BI DOBRO OBAVITI PROBIR NA CELIJAKIJU U ONIH BOLESNIKA KOD KOJIH JE VEĆA MOGUĆNOST CELIJAKIJE.
Dijagnoza
celijakije nije
jednostavna i zahtijeva, uz pretrage krvi na specifična
protutijela (tzv. antiglijadinska
i endomizijska protutijela)
i biopsiju sluznice tankog
crijeva, bez koje se dijagnoza celijakije ne može i ne smije
postaviti. Jasno je da treba učiniti i druge pretrage krvi, kako bi se
vidjelo do kojih poremećaja je došlo kao posljedica malapsorpcije. Tako
su neophodne pretrage kojima otkrivamo slabokrvnost, manjak proteina,
minerala ili vitamina. Biopsija sluznice tankog crijeva može se učiniti
u djece isključivo u bolničkim uvjetima, posebnim sondama, dok se u
odraslih može učiniti i u ambulantnim uvjetima, u tijeku endoskopske
pretrage želuca i duodenuma. Daljim praćenjem općeg stanja te simptoma
bolesti po započetoj terapiji, uz praćenje nivoa protutijela, postavlja
se dijagnoza celijakije. Na taj se način dolazi do dijagnoze u djece
starije od dvije godine i u odraslih. U mlađe djece postavljanje
dijagnoze nešto je kompliciranije. U te se djece, po prvoj biopsiji
sluznice tankog crijeva i pozitivnom nalazu protutijela, započinje
terapija bezglutenskom dijetom do navršene šeste godine šivota, uz praćenje
nivoa protutijela. Nakon toga učini se druga biopsija sluznice tankog
crijeva, da bi se uvjerilo da je došlo do potpune normalizacije. Po tom
nalazu započinje se "opterećenje" glutenom, što praktički
znači ponovni prijelaz na hranu koja sadrži gluten. Šest mjeseci potom,
ako ne dođe do simptoima malapsorpcije, što je i najčešći slučaj,
ponovno se, uz praćenje nivoa protutijela, učini biopsija sluznice
tankog crijeva. Nalaz ponovnog oštećenja sluznice (i u izostanku bilo
kakvih simptoma malapsorpcije!!!), omogućava postavljanje konačne
dijagnoze celijakije. Takav način postavljanja dijagnoze, koji izgleda
kompliciran i za djecu neugodan, preporuka je Europskog društva za
gastroenterologiju i prehranu (ESPGAN), koju provode liječnici cijelog
svijeta.
U
osoba sa sumnjom na celijakiju te u onih koje imaju veću šansu da imaju
celijakiju i bez ikakvih simptoma probavnog trakta (prvi rođaci bolesnih,
oboljeli od šećerne bolesti, bolesti štitnjače ...), dijagnoza se
postavlja tako da se učine krvne pretrage na specifična
protutijeka i ako su one
pozitivne, učini se biopsija sluznice tankog crijeva.
Liječenje
celijakije
Po
postavljenoj dijagnozi, započinje liječenje koje se sastoji u
izbjegavanju hrane koja sadrši žitarice bogate glutenom (pšenica, raž,
ječam i zob). Ta se dijeta
provodi cijeli život
pa je već to dio odgovora koji ste si postavili: "Zašto
dijagnosticirati tu bolest i u onih koji nemaju smetnji, odnosno na tako
kompliciran način"? Drugi dio odgovora posljedica je niza
ispitivanja koja su potvrdila da bolesnici s celijakijom, ako se ne pridržavaju
stroge bezglutenske dijete (jer, naprimjer, nemaju simptoma), češće
obolijevaju u odnosu na ostalu populaciju od malignih bolesti, posebice
malignih limfoma probavnog trakta, zatim imaju veću mogućnost, ako se
radi o ženama, da imaju spontane pobačaje (čak 50% šena koje imaju
celijakiju imaju češće spontane pobačaje), a ako trudnoća i prođe
bez komplikacija, njihova djeca imaju veće šanse da imaju neke
kongenitalne anomalije. S druge strane, oboljeli od celijakije koji se
pridržavaju stroge bezglutenske dijete, nemaju nikakvih posebnih
komplikacija i smatram ih u potpunosti zdravima.
Upravo
su moguće komplikacije razlog da se dijagnoza celijakija postavlja
potpuno adekvatno, kako bismo s punim pravom mogli preporučiti doživotnu
bezglutensku dijetu i na taj način spriječiti u odrasloj dobi moguće
katastrofalne komplikacije.
Jasno
da cijela ova priča nameće zaključak da se radi o teškoj bolesti i teško
provodivoj dijeti. Da to ne bi bilo tako, bolesnici i njihovi roditelji,
uz pomoć liječnika, organizirani su u društva za celijakiju. Ona omogućuju
da bolesnici (i roditelji) brzo nauče način prehrane (postoje jelovnici,
točno deklarirana hrana koja ne sadrši gluten i tako dalje), što omogućava
relativno jednostavno provođenje te dijete i u potpunosti normalan život.
Sve to ubrzo dovodi do spoznaje da
vrlo teška i "zahtjevna bolest glede dijagnoze i prehrane"
preraste
u blagu bolest s kojom se može
jednostavno i zdravo živjeti.
ZAŠTITNI
JE ZNAK ZA HRANU KOJA NE SADRŽI GLUTEN PREKRIŽENI KLAS PŠENICE U KRUGU.
Adrese
društava za celijakiju:
Društvo
za celijakiju - Rijeka
Klinika
za dječje bolesti "Kantrida"
Istarska
43
51000
Rijeka
Predsjednica:
gospođa Nada Žagar
Udruga
za skrb oboljelih od celijakije Istarske županije
- Pula
Gajeva
b.b.
52000
Pula
Predsjednik:
gosp. Branko Kostov
Hrvatsko
društvo za celijakiju
Klinika
za dječje bolesti "Zagreb"
Klaićeva
16
10000
Zagreb
Predsjednica:
gospođa Rušica Lah
Prof.
dr. sc. Mladen Peršić
