CELULITIS (PANIKULOZA)

BUJANJE MASNIH STANICA

Koža je najveći organ tijela, ima površinu od 1,5 do 2 m2, čini 16% tjelesne mase, sadrži 4,5% cjelokupne krvi, a debela je od 0,5 do 5 mm. Koža se sastoji, idući od površine prema dubini, od tri sloja: 1) epidermis (sloj pokrovnog epitela), 2) korijum, vezivni sloj što se sastoji od vezivnih kolagenih vlakana koja povezuju površinu s dubinom kože, 3) potkožno tkivo, što se sastoji od rahlog vezivnog tkiva i od potkožnog masnog tkiva. To se masno tkivo latinski zove Panniculus adiposus, a taj panikulus je sjedište patoloških promjena pri tzv. celulitisu.

Latinski naziv za stanicu (kožna se tkiva sastoje od brojnih stanica, samo mikroskopski vidljivih) je Cellula. Latinski nastavak - itis označava da su neko tkivo ili organ zahvaćeni upalnim promjenama, upalom. Npr. Pleura je latinski naziv za porebricu koja omata pluća, a Pleur-itis je naziv za upalu porebrice. Cellulitis je naziv za upalu stanice, u ovom slučaju određenog dijela kožnih stanica, odnosno kožnih tkiva kože i potkožja. No, pri tzv. celulitisu (naziv koji je uvriježen u krugovima kozmetičara i među laicima) mikroskopom je dokazano da nema histoloških znakova upale. Histološki je primijećeno da postoji samo zastoj protoka limfe i vodeni otok (edem) kožnog vezivnog tkiva i potkožnog masnog tkiva, takozvanog masnog panikulusa. To nisu znakovi upale, zato nije opravdan naziv celulitis. Bio bi opravdan naziv Panniculosis, panikuloza, patološke promjene panikulusa neupalne naravi. Bio bi opravdan i naziv, što su ga uzeli istaknuti njemački znanstvenici, dermatolozi iz Lübecka i Münchena, "Adipositas oedematosa", u slobodnom prijevodu pretilost praćena vodenim otokom masnih stanica. To su nazivi u medicini, ispravni nazivi, no valja se priučiti da među kozmetolozima uvriježeni, iako neodgovarajući, naziv "celulitis" ili "celulit". Široka nestručna javnost ne bi više razumjela medicinske nazive.

Što je celulitis ?

Pri "celulitisu" (panikulozi) radi se o promjenama staničnog tkiva kože, prvenstveno masnog i vezivnog tkiva potkožja. U masnim stanicama povećava se količina vode (edem) i nakupljaju se u masnom tkivu pripadajući lipidi, zato masne stanice povećavaju svoj volumen, bujaju. Tako povećane masne stanice pritišću susjedne krvne žilice i limfne žile, pa se stoga nakupljaju toksini, otrovne tvari koje otežani krvotok ne može eliminirati. Susjedno vezivno tkivo stradava od pritiska nabujalih masnih stanica, od zaostalih toksina, pa vezivne kolagene niti očvrsnu, debljaju, kao ploče i čvorići u kasnijem stadiju "celulitisa". U nekih žena, pod djelovanjem hormona ; pubertet, trudnoća, menopauza,ali kod mršavih žena rjeđe, može doći i do povećanja broja masnih stanica, ne samo do njihova tipičnog uvećanja, bujanja.

U žena su vezivne kolagene niti u koži više okomita rasporeda, od površine kože prema dubini, a u muškaraca je raspored mrežolik. Ta mrežolikost priječi širenje masti u samoj koži. Mast iz njihove kože, kad je u suvišku, usmjerava se spram dubine tijela, u trbuh, na primjer. U žena se nabubrele masne stanice skupljaju u grude, čvoriće, koji se usmjeravaju prema površini kože. Pojedini tako nastali režnjići masti izbočuju se i stvaraju kvrgastu neravnost kože, koža dobije izgled "narančine kore" ili "madraca". Takvi masni režnjići mogu se ukliještiti između oknastih tračaka vezivnog tkiva poput hernije, kile i to uklještenje je bolno.

Uzroci celulitisa

Što izaziva "celulitis"? Koji su mu mogući uzroci? Na njihovu su čelu dva velika grijeha suvremene civilizacije: pretilost i nedovoljno kretanje. Mlade žene ne moraju biti pretile, ali im šteti uživanje hrane s puno masnoće (fast food, slastice) i sjedilački način života. Najčešće su sjedište "celulitisa" neki određeni dijelovi kože, oni gdje već prirodno postoje mali masni režnjići (lobulosi), oblikovani poput "celulitisu" svojstvenih velikih režnjeva. Promjene lučenja pojedinih ženskih spolnih hormona i spomenute razlike u građi potkožja u žena, čimbenici su koji pomažu glavnim uzrocima. Zbog hormona je nakupljanje masti češće u pubertetu, trudnoći, menopauzi. Manjak ženskog spolnog hormona estrogena izaziva zadržavanje vode i masnih supstancija potkožnim masnim stanicama. U nekih žena djeluje i nasljedni genetski čimbenik.  

Koža žena koje su oboljele od "celulitisa" zahvaćena je samo u nekim područjima: vanjska strana bedara i kukova, donji dio leđa, sjedalice, trbuh, nadlaktice, područja nekih velikih zglobova.

Rani je znak "celulitisa" da se na nekim od tih područja kože pojave grudice masnoće, ili se već vide prostim okom, ili se pojave na pritisak. To je vrijeme kad liječenje još može puno postići. S vremenom koža bude neravna, a kad se pokuša odignuti u nabor, dobije izgled "narančine kore" ili "madraca". Česta je bol na tim mjestima, na pritisak ili čak i spontano. Bol se javlja na mjestima gdje su čvorići ili pločice. Sve je to za ženu velik estetski defekt, više psihološke nego medicinske težine. U pravilu se radi o pretilnim ženama, zna se raditi o kasnoj trudnoći, kada se žena udeblja 11 do 13 kg , pa se može pojaviti "celulitis".  

Kako liječiti celulitis ?  

Što se liječenja tiče, najbliža je istina tvrdnja jedne vrsne kozmetičarke: "Kozmetičarka može spriječiti nastanak "celulitisa" i može nastojati da eliminira već postojeći "celulitis". Žene s "celulitisom" u pravilu su predmet liječenja kozmetičarki, rijetko to čine dermatolozi iako bi bar prvi kontakt trebao biti s njima. U liječenju su najvažniji pravilan način života i kozmetički tretmani: što ranija redukcija velike tjelesne težine i mnogo kretanja u obliku ; brzog dugog hodanja, trčanja, vožnje bicikla, plivanja ( prsnog ili leptir ) , posebno gimnastike koja potiče metabolizam zahvaćenih dijelova tijela. Napade jakih bolova ublažava uzimanje obične tablete protiv bolova, primjena topline, a rijetko je potrebno kirurško izrezivanje bolnog čvorića. Kozmetički tretmani traju dugo i zahtijevaju veliku upornost. Žena mora znati da tretmani ne mogu zamijeniti redukcijsku dijetu i stalne tjelesne aktivnosti. Tretmani su skupi  kad se nauče, mogu se nastaviti kod kuće, ali skupi su i preparati protiv "celulitisa".

Samo ćemo nabrojiti neke važnije kozmetičke tretmane čiji je cilj potaknuti razgradnju masti u stanicama i osloboditi tkivo toksina i suvišnih nakupina vode: limfna drenaša, ionizacija i ionoforeza, omatanje blatom, uljima, algama, znojenje, hidroterapija s vibracijama i masažom, razni oblici ručne ili aparaturne masaže, korištenje specijalnih krema i gelova, pojasevi za vibraciju, posebna gimnastika itd.

U bolnici se u ekstremnim slučajevima mogu izvršiti razni kirurški zahvati, npr. manje ili više opsežna liposukcija, uz lokalnu anesteziju ili opću narkozu.

Prim. dr. Ivica Rušička