Spolno prenosive bolesti

(STD - Sexually transmitted diseases)

SPOLNI ODGOJ - PREDUVJET ZA SPOLNI ODNOS

Spolno prenosive bolesti zarazne su bolesti koje se prenose izravnim kontaktom pri spolnom odnosu, iako to nije jedini način prijenosa bolesti. Uzročnici su infekcija virusi, bakterije, gljivice i ostali mikroorganizmi. Većina inficiranih adolescenti su i mladež do 19 godina.

Spolno prenosive bolesti, ako se ne prepoznaju na vrijeme i ne liječe, dovode do teških oštećenja zdravlja, a neke su, poput AIDS-a, i smrtonosne.

Termin "spolno prenosive bolesti" (dalje SPB) relativno je nov i zamijenio je pojam "venerične" bolesti. Ta promjena u terminologiji uvedena je kako bi se proširila svijest o velikom broju zaraznih bolesti koje se prenose spolnim putem.

SPB je pojam koji se odnosi na 50-ak bolesti i sindroma, koji se mogu prenijeti razmjenom tjelesnih tekućina, kao što su sjemena i vaginalna tekućina i krv. Neke se SPB prenose poljupcem (Herpes, Humani papiloma virus, HPV). SPB može zahvatiti bilo koga, bez obzira na socijalne i ekonomske uvjete.

SPB možemo podijeliti na:

1. "Klasične" spolne bolesti, u koje ubrajamo sifilis, gonoreju, ulkus mole, limfogranuloma ingvinale, granuloma venereum, i

2. Ostale spolno prenosive bolesti - druge zarazne bolesti koje se mogu prenijeti spolnim putem, a pojavljuju se u genitalnom području. To su npr. klamidijske infekcije, HPV infekcija, negonoroični uretritis, hepatitis B, trihomonijaza, genitalni herpes, oštri kondilomi i drugo. Posebna bolest, koja po jednom od svojih načina prijenosa spada u ovu skupinu, jest sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS - aquired immunodeficciency syndrome, odnosno SIDA - syndrome d'immunodeficience aquisie).

Čimbenici rizika za spolno prenosive bolesti:

- DOB - početak spolnog života s 15 i manje godina. Mladi organizam posebno je osjetljiv na spolno prenosive bolesti. Zbog imunološke i anatomske nezrelosti vrata maternice, upalni procesi se u mladih djevojaka brže razvijaju i težeg su oblika. Često, osobito u početku infekcije, nema nikakvih simptoma ili su oni vrlo blagi, pa se bolest kasno otkriva i liječi, kad su već nastala trajna oštećenja općeg i reproduktivnog zdravlja.

- SPOL - djevojke su podložnije infekcijama, posebno su osjetljive mlade djevojke koje su tek dobile prvu menstruaciju i u kojih je većina ciklusa anovulatorna, što znači da nema ni progesterona i da je cervikalna sluz rijetka te spermiji i mikroorganizmi lakše prodiru u gornje dijelove spolnih organa.

- Broj partnera - tri i više partnera značajno povećavaju rizik od SPB.

- Seksualni odnosi bez zaštite - bez prezervativa.

- Seksualni odnos pod utjecajem alkohola i drugih sredstava ovisnosti - smanjuje sposobnost donošenja odluke kako se zaštititi tijekom spolne aktivnosti. Alkohol i droge smanjuju sposobnost prosuđivanja te pridonose seksualnom odnosu s više partnera, ali i opasnosti od seksualnog zlostavljanja i uvođenja u svijet prostitucije.

- Postojanje jedne SPB.

Kako saznati imamo li spolno prenosivu bolest?

Našalost, neke SPB ne uzrokuju nikakve simptome. Npr. smatra se da 10 do 20 posto muške populacije i 75 posto ženske populacije inficirane Chlamydijom nema simptoma bolesti. Mošžete biti bolesni, a da toga niste ni svjesni i na taj način vrlo lako zaraziti svog partnera.

Nekoliko je simptoma koji mogu uputiti na SPB. Ti se simptomi mogu javiti bilo kada, trajati od nekoliko dana do nekoliko mjeseci nakon početnog izlaganja bolesti.

Za šene:

• neugodan miris ili iscjedak iz rodnice,

• bol u djelici,

• pečenje ili svrbeš oko rodnice,

• neobično krvarenje (izvan menstruacijskog ciklusa),

• bol u rodnici tijekom spolnog općenja;

Za muškarce:

• iscjedak iz spolovila;

Za žene i muškarce:

• mjehurići ili čirevi u blizini usta ili genitalija,

• pečenje i bol tijekom mokrenja,

• gripi slični simptomi uključujući temperaturu, zimicu, bolove,

• oteklina u preponama,

• trajna oteklina ili cvenilo ždrijela (tri ili više tjedana).

Ako imate bilo koji od tih simptoma ili sumnjate da ste bili izloženi spolno prenosivoj bolesti, posjetite odmah liječnika!!!

Potrebno je naglasiti da je glede šarolikosti u etiologiji spolno prenosivih bolesti, od klasičnih, kao što je gonoreja, preko bakterijskih do virusnih, potrebna edukacija. Treba ukazati da su apstinencija ili trajna uzajamna vjernost dvaju zdravih partnera jedine pouzdane mjere za prevenciju spolno prenosivih bolesti.

Što je apstinencija?

Apstinencija je dobrovoljno odustajanje od spolne aktivnosti. Za neke osobe to može značiti da nemaju spolni odnošaj, za druge da nemaju nikakvog spolnog kontakta. To je ujedno i najbolji način da se obranite od bilo kakve SPB. Apstinencija je pozitivna, zdrava odluka mnogih ljudi.

Mladima treba stalno ponavljati da mijenjanje spolnih partnera povećava rizik stjecanja spolno prenosivih bolesti, jer imati spolni odnos s drugom osobom - glede uzročnika (mikroorganizma) znači imati ga sa svima s kojima je ta osoba imala spolni odnos. Stoga treba zaštititi svoje zdravlje izbjegavanjem rizičnog spolnog ponašanja i primjenom zaštite pri spolnom odnosu, odnosno prakticirati siguran seks.

"Siguran seks" ("Safe Sex" ili dalje: siguran spolni odnos) uključuje široku skupinu spolnih aktivnosti. Prakticiranje sigurnog spolnog odnosa ne znači eliminiranje spolne aktivnosti iz života. "Safe sex" znači biti pametan i ostati zdrav, a ujedno pokazati ljubav i poštovanje prema partneru i sebi. "Safe sex" znači uživati u spolnom odnosu izbjegavajući mogućnosti prijenosa ili dobivanja infekcije. Postoji velik broj spolno prenosivih infekcija čije posljedice mogu biti smrtonosne (HIV i sifilis). Sve su one uzrokovane mikroorganizmima koji mogu prijeći s partnera na partnera tijekom spolne aktivnosti. Provoditi "siguran sex" znači smanjiti mogućnost dobivanja spolno prenosivih bolesti, uključujući i AIDS.

U posljednjih nekoliko godina broj spolno prenosivih bolesti u razvijenim je zemljama u trendu opadanja zbog pojave AIDS-a, što nije slučaj u nerazvijenijm zemljama. Ta letalna bolest dovela je do pojave velike propagande o prevenciji te bolesti, koja u sebi uključuje i prevenciju spolno prenosivih bolesti.

Nasuprot tome u nerazvijenim zemljama i zemljama u tranziciji spolne bolesti predstavljaju još uvijek značajnu skupinu bolesti, koje neliječene mogu dovesti do brojnih komplikacija, kao naprimjer kronične upale, sterilnosti, izvanmaterične trudnoće itd., a u slučaju AIDS-a i do smrti. Posebno treba naglasiti skupinu nespecifičnih uretritisa, koja je u porastu, zbog njenih oskudnih simptoma i teškoće u postavljanju točne etiološke dijagnoze.

Činitelji na koje treba djelovati u svrhu prevencije, suzbijanja pojave i širenja spolno prenosivih bolesti jesu:

- seksualna edukacija,

- suzbijanje prostitucije,

- unapređenje socijalnih i higijenskih uvjeta,

- suzbijanje ovisnosti,

- pravilno etiološko liječenje bolesti,

- liječenje obiju  partnera,

- ostalo.

U rješavanju tog velikog zdravstvenog problema trebaju sudjelovati pojedinac, obitelj i društvo u cjelini.

Zadatak je roditelja, nastavnika i školskih liječnika da ispravnim logičnim seksualnim odgojem osposobe mlade ljude da u spolne odnose stupaju s dovoljno osjećaja zrelosti, sa snažnim osjećajem odgovornosti, s poštovanjem drugog spola i s dovoljno sigurnosti o vlastitoj spolnoj ulozi.

Prim. mr. sc. Jagoda Dabo, dr. med.