Waldorfska pedagogija i zdravlje

 

PUNA SLOBODA ČOVJEKA

 

Izreka U ZDRAVOM TIJELU ZDRAV DUH nastala je u staroj Grčkoj, u vrijeme kada se pažnja ljudi tadašnje civilizacije iz duhovnih sfera upućivala na zemaljske, praktične stvari i probleme, kada je čovječje tijelo smatrano odrazom duha i stanom za čovjekov duh. Atletske discipline, ustanovljene u to vrijeme, imale su između ostalog za cilj veličati jedinstvo tijela i duha čovjekovog bića. Lakoća, igra i harmonija neba i zemlje, duha i tijeka jedno je od temeljnih obilježja epohe stare Grčke. Što je ostalo od izvornog značenja izreke "U zdravom tijelu zdrav duh"?  

 

Očito je potrebno da čovječanstvo stekne novo, moderno razumijevanje duha i da mu da pripadajuću važnost, ne bi li se uspostavilo poremećeno zdravlje planeta i civilizacije u cjelini. Isto tako, potrebno je ponovno razmotriti kako se odvija igra duha i tijela kod djeteta koje raste i razvija se.

Izgraditi zdravo tijelo i zdrav duh u današnje vrijeme mnogo je teže nego u vrijeme kada je spomenuta izreka nastala zato što:

- hrana, zrak i voda kemijski su i biološki zagađeni,

- tempo života skraćuje i osiromašuje djetinjstvo,

- većina obitelji nije cjelovita, u dnevnom ritmu nedostaje harmonije,

- na dijete i čovjeka ne gleda se cjelovito - dopušta se postojanje samo materijalnosti.  

Nemali broj ljudi sve više uviđa da su djeca najugroženija populacija na planetu Zemlji. Na svu sreću, kao što se to često dešava, minutu do dvanaest pojavili su se roditelji, pedagozi, prijatelji djece koji prepoznaju da djeca trebaju nešto drugo od onog što im je do sada bilo pruženo. Brojne su uprave modernih škola, odgojnih i zdravstvenih institucija, te pojedinci, koji su učinili važne korake k osuvremenjivanju odgoja i obrazovanja. Jedna je od uspješnih, novih tekovina dvadesetog stoljeća u tom smjeru i waldorfska pedagogija ili pedagogija Rudolfa Steinera.  
   
  
ŠTO JE WALDORFSKA PEDAGOGIJA
  

Waldorfska pedagogija temelji se na antropozofskom duhovnom pogledu na svijet, što se iznjedrio u kulturnom ozračju srednje Europe početkom 20. stoljeća. Čovjeka promatra kao biće tijela, duše i duha, koje se neprestano razvija, a dijete kao biće koje do svoje odraslosti i zrelosti prolazi raze razvoja svijesti koje je čovječanstvo prolazilo tijekom svoje evolucije. Evolucija čovjeka i čovječanstva povezana je s evolucijom biljaka, životinja, planeta Zemlje kao bića i cijelog svemira. Antropozofija je vitalan pogled na svijet te je našao primjenu u svim sferama modernog, svakodnevnog života: antropozofska medicina, biodinamička poljoprivreda, waldorfska pedagogija, euritmija (nova umjetnost pokreta), novi impulsi u arhitekturi i umjetnosti, socijalno tročlanstvo.

Odgojne i obrazovne metode i sadržaji u waldorfskoj pedagogiji mijenjaju se sa starošću djeteta i ovise o njegovim tjelesnim i duhovnim potrebama i sposobnostima.

Waldorfska pedagogija ne obraća se samo djetetovu intelektu, već usporedno njeguje njegov osjećajni život, razvija radne i stvaralačke navike te snaži volju i interese. Činiti to u svakom nastavnom satu glavni je zahtjev za waldorfske pedagoge. Odgajanjem se pomaže djetetu u odrastanju, tako da ono prepozna i razvije svoje potencijale, da je spremno upotrijebiti glavu, srce i ruke u potpuno neobičnim životnim okolnostima, u nepoznatim situacijama, za nove ciljeve.

Utemeljitelj je waldorfske pedagogije i antropozofije Rudolf Steiner, austrijski znanstvenik i reformator mnogih područja modernog života. Rođen je 1861. g., u Kraljevcu (u danas hrvatskom Međimurju). Prva waldorfska škola utemeljena je 1919. godine u Stuttgartu.

  
  
POSEBNOST WALDORFSKOG VRTIĆA
  

Danas, u vremenu ubrzanog, tehnologiziranog i neritmičkog načina života, kad nerijetko obitelj čine dijete i jedan od roditelja, postoji opasnost da se djetetu ukrade djetinjstvo. Ono ne doživljava neposredno vremenske, dnevne i godišnje mijene, nema prilike vidjeti ljudski rad i sudjelovati u njemu, uskraćeno mu je mnoštvo boja, mirisa i nijansi različitih osjetilnih doživljaja.

U waldorfskim vrtićima, u atmosferi toplog, gotovo kućnog ugođaja, djeca imaju priliku doživjeti red, ritam i harmoniju. U dnevnom, tjednom i godišnjem ritmu izmjenjuju se različite aktivnosti: igra, obroci i odmaranje, umjetničke i radne aktivnosti. Igračke, namještaj i didaktički materijali prirodnog su podrijetla, oblikovani i obojeni tako da pružaju blage i nijansirane poticaje za zdrav razvoj osjetila. Time se u najranijoj dobi "dubinski" njeguje razumijevanje za ekološko. Sve aktivnosti i sadržaji imaju za cilj da kod djeteta razviju aktivnu, nenasilnu i stvaralačku igru, izniklu iz same djetetove nutrine. Takva igra u svijetu odraslih odgovara ozbiljnom i kreativnom radu, nastalom iz pune slobode čovjeka.

 

Najčešće su odgojne pogreške u predškolskom uzrastu:

  • neuredan život roditelja,

  • nedosljednost, udovoljavanje svim željama, tj. hirovima djeteta,

  • uskraćivanje prilike da rade zajedno s odraslima (da se ne zaprljaju, nešto razbiju, ne povrijede ...), što vodi konfrontaciji s okolinom te slabom interesu i volji kad odrastu,

  • zamjena roditeljske brige i angažmana surogatima: TV, videom...,

  • verbalno moraliziranje (to nema efekta jer djeca prestaju obraćati pažnju na to što im se govori),

  • pretjerana očekivanja roditelja (zahtjevi prema djeci).   

  

U waldorfskim vrtićima djeca zajedno s odgojiteljima sudjeluju u sjeckanju povrća, pravljenju kruha i kolača, mljevenju brašna, čišćenju prostorije i namještaja, popravljanju i izradi igračaka, šivanju lutaka i  izvođenju lutkarskih predstava. Odgojitelj je osoba koja je svojim moralnim bićem te promišljenim, svrhovitim i preglednim aktivnostima uzor i poticaj za djetetovu aktivnost, bilo u radu, bilo u igri.

 
 

WALDORFSKA PEDAGOGIJA U RIJECI

  

Počelo je 1992. godine: javna predavanja, seminari za odgojitelje, učitelje, roditelje i studente, u organizaciji predškolske ustanove Rijeka. U Djećjem vrtiću Bulevard (Šetalište I. G. Kovačića bb) primjenjuju se elementi waldorfske pedagogije.

Godine 1993. osnovano je Društvo prijatelja waldorfske pedagogije - neprofitna udruga građana koja ima za cilj razvijati i primijeniti waldorfsku pedagogiju u Primorsko-goranskoj županiji. Od tada Društvo održava kontinuitet javnih predavanja i seminara iz waldorfske pedagogije, ekološke poljoprivrede, antropozofske medicine i umjetničkih radionica.  

Društvo je 1994. godine organiziralo je  školu za waldorfske pedagoge, koja je bila otvorena svim zainteresiranim pedagozima i roditeljima. Oko 120 upisanih u prvu godinu školovanja pokazuje velik interes građana naše županije za waldorfsku pedagogiju. Danas u Rijeci ima dvadesetak školovanih waldorfskih učitelja te petnaestak waldorfskih odojitelja.

Godine 1996. Društvo je osnovalo Waldorfski dječji vrtić "Mala vila" (Zametska 6). Osim programa poludnevnog i cjelodnevnog boravka po principima waldorfske pedagogije, u Maloj vili djeca se u popodnevnim satima mogu poigrati u waldorfskim igraonicama i tada su bez roditelja, no postoje i obiteljske igraonice, u kojima su zajedno roditelji, djeca i odgajatelji.

Kao posljedica potreba roditelja i višegodišnjih priprema Društva prijatelja waldorfske pedagogije, u rujnu 2000. godine počet će radom osmogodišnja Osnovna waldorfska škola u Rijeci, s prvim,  drugim i trećim razredom. Bit će smještena u Zametskoj ulici br. 6.

Za sve informacije o waldorfskoj školi ili vrtiću u Rijeci te o waldorfskoj pedagogiji možete se obratiti na telefon 051/642-306 ili na adresu: Društvo prijatelja waldorfske pedagogije, Zametska 6, 51000 Rijeka.  

   
  

Marina Špodnjak, prof.

Mr. sc. Zlata Jaška-Blašina