Mentalno zdravlje i rani odgoj
 
DIJETE UČI OD SVOJE OKOLINE
 
Čitav ljudski život, u pogledu spoznajnih i misaonih sposobnosti, dominantno zavisi o razvoju ljudskoga mozga u najranijoj životnoj dobi, i to u razdoblju do šeste godine života.
 
 
U tom najvažnijem razdoblju ljudskoga života, nažalost, najčešće nitko nema onoliko vremena za dijete koliko je njemu potrebno. Posljedice su toga ljudsko okruženje s mentalnim zdravljem kakvo danas imamo.
 
 
Razvoj mozga
 
Mnoga istraživanja razvoja ljudskoga mozga u svijetu, a naročito u posljednjih 10-15 godina, upućuju na izuzetno važno razdoblje djeteta i razvoj njegovog mozga u prve tri godine života, koje dramatično utječe na rad mozga u preostalom dijelu života. I ranih narednih godina života, razvoj mozga izuzetno je značajan. Naime, psihološki razvoj mozga završen je već s 85% do treće godine života, a misaona sposobnost i sposobnost učenja sa 60% do četvrte godine života. Jezična vještina, pak, stiče se još i u mnogo ranijoj dobi – u prvoj godini života, prije samog razumijevanja značenja riječi. Vjerovanje i samouvjerenost djeteta odgovori su na signale odgojitelja, njegov način komunikacije s drugima, njegov osjećaj razumijevanja prema drugima, sve to dijete najviše nauči od svoje okoline i od osoba s kojima je u kontaktu u vrijeme oblikovanja njegovih misaonih, psiholoških, društvenih i emocionalnih sposobnosti – tj. do svoje četvrte godine.
Otkriveno je da mozak poslije rođenja stvori više od 1015 sinaptičkih veza, odnosno otprilike dvostruko više nego što bi mozgu ikad moglo zatrebati. Toliki je višak veza zapravo garancija sposobnosti novorođenog ljudskog bića za prihvat informacija iz bilo kakvog okruženja u kojemu se može naći. Završetak je procesa tog eksplozivnog stvaranja veza u mozgu oko šeste godine života, nakon čega mozak počinje eliminaciju neiskorištenih veza, koja traje do 14. godine, kada mozak uglavnom postaje zaokružena cjelina. Razlike između mozga 25-godišnjaka i 75-godišnjaka jako su male.
 
 
Značaj ranoga odgoja
 
Mnoga istraživanja u svijetu pokazuju izrazitu zavisnost kvalitetnog odgoja djece u najranijoj dobi s njihovim misaonim i društvenim sposobnostima, uspjehom u školi i kasnije tijekom života u radu, obitelji i društvu. U najranijoj životnoj dobi stvaraju se sve ljudske sposobnosti te karakter i mentalitet svakog čovjeka, tj. oblikuje se sama bit čovjeka – upravo ono što ga čini čovjekom, kakav će biti čitav život. Zbog toga je odgoj djece u najranijoj dobi najvažniji korak koji mogu roditelji i odgojitelji napraviti za sebe, djecu, društvo i cijelu ljudsku civilizaciju.
Mnoga dosadašnja vjerovanja roditelja, odgojitelja i znanstvenika da djeca ne mogu shvatiti specifične riječi dok ne budu starija od 2 godine, opovrgnuta su i najnovijim istraživanjima objavljenim ove godine s University of Reading in Reading (UK). Pokazalo se da djeca mlađa od godine dana razumiju i određene riječi koje nisu povezane s njihovim svakodnevnim životom. To istraživanje rezultiralo je porukom roditeljima da djeci pričaju već u najranijoj dobi – odmah nakon rođenja, jer za razumijevanje novih riječi ne postoji donja granica starosti.
Osim navedenih podataka znanstvenih istraživanja o razvoju mozga i sposobnosti učenja, možemo navesti i jedan primjer rezultata koji daje već malo kvalitetniji odgoj u predškolskoj dobi. U Ypsilantiju (Michigan – SAD, 1962.-1967.g.) su slučajnim uzorkom odabrana djeca (123), u dobi od 3-4 godine, na kojima je primijenjen kvalitetniji program predškolskog odgoja, baziran na intelektualnom i društvenom razvoju. Statistički je obrađeno 95% od tako odgajane djece u njihovoj 27. godini života i napravljena je usporedba s onima koji nisu bili obuhvaćeni takvim odgojem, kao kontrolnom skupinom. Dio rezultata te studije prikazan je u gornjoj tablici: Misaone sposobnosti čovjeka, njegov karakter i mentalitet definitivno su samo obična slika u ogledalu njegovog odgoja do šeste godine života.
 
 
Stanje odgoja
 
Gruba analiza stanja odgoja djece predškolske dobi do šest godina kod nas sastoji se od sljedećih elemenata:
• S obzirom na mladost roditelja, koji najčešće nisu dovoljno materijalno situirani, te njihovu stalnu ‘jurnjavu\' za osiguranjem egzistencije, oni nemaju dovoljno vremena, ni dovoljno strpljenja, da se više posvete djeci.
• I u slučajevima kada roditelji imaju više vremena i strpljenja za odgoj vlastite djece, oni u toj svojoj mladenačkoj dobi nisu dovoljno educirani za tako važan i složen odgoj, nego to rade prema svom nahođenju i prema svojim kriterijima odrasle osobe s vlastitim bremenom i frustracijama, pa takav odgoj najčešće nije adekvatan, ni dovoljan, a vrlo je često i potpuno pogrešan.
• Tzv. ‘baka-servis’, koji je često velika pomoć mladim roditeljima, u velikom je broju slučajeva zamjena za ništa i odnosi se uglavnom na čuvanje djece, s vrlo slabim naglaskom na odgoj.
• U odgojnim ustanovama, kao što su jaslice i vrtići, vlada veliko šarenilo u smislu primjerene adekvatnosti za odgoj, ne samo od ustanove do ustanove, nego i od skupine do skupine djece unutar iste ustanove, a isto tako i od odgojitelja do odgojitelja. Tako smo svi svjedoci da neka djeca, bez obzira na to što su u toj dobi djeca izuzetno željna novih spoznaja, druženja i igre, ne vole odlaziti u vrtić, ili odlaze uz plač, ili ne vole svoju odgojiteljicu.

Osim izuzetaka, ta gruba analiza stanja pokazuje velike nedostatke u sustavnom odgoju predškolske djece, čije posljedice u pogledu mentalnog zdravlja snose ne samo osobe na koje se sam odgoj odnosi, kao budući odrasli ljudi, nego i obitelj, uža društvena zajednica i cijelo društvo.
 
 
Korak naprijed
 
Za poboljšanje stanja odgoja ne mogu biti odgovorni samo oni koji danas u odgoju sudjeluju, nego svi oni koji mogu na to stanje pozitivno utjecati i dati bilo kakav doprinos u popravljanju stanja. Za bilo kakav pomak u poboljšanju odgoja djece neophodno je, kao prvi korak, uspostaviti instituciju koja bi mogla kvalificirano davati odgovore, kako na suvremen pristup odgoju, tako i na svakodnevne probleme u odgoju, te biti edukator i organizator za sve kategorije sudionika u odgoju, bilo da se radi o roditeljima, o odgojnim ustanovama ili o prijedlozima za zakonsku regulativu.
Takva institucija mora znati definitivne odgovore na osnovna pitanja i dileme u vezi s odgojem (na osnovi analize postojećeg stanja i današnjih spoznaja).
Analizu postojećeg stanja u odgoju treba napraviti na osnovi nekih elementarnih pitanja:
• Kakve predodžbe o mozgu i učenju imaju obični ljudi kao roditelji, a kakve odgojitelji i nastavnici, te kakva je primjena njihovog znanja u svakodnevnoj praksi?
• Da li su odgojitelji dovoljno educirani za suvremeni odgoj na današnjim spoznajama?
• Kako djeca danas stvarno uče?
• Da li su predškolska djeca danas bolje pripremljena za školu nego nekad te da li su zadovoljavajuće pripremljena s aspekta današnjih spoznaja?
• Tko je danas primarno odgovoran za odgoj djece u predškolskoj, a tko u školskoj dobi? Da li su to: ulica, roditelj, odgojna ustanova, škola, struka ili profesionalci, čiji je to posao?
 
 
Novi koraci za bolje rezultate u odgoju:
 
• edukacija o mozgu - povećanje znanja o samom mozgu te o najnovijim otkrićima u razvoju i funkcijama mozga (lijeve i desne strane mozga) kod:
- običnog čovjeka kao roditelja,
- odgojitelja i nastavnika;
• edukacija o odgoju – obrazovanje, poglavito roditelja, te dopunsko obrazovanje odgojitelja i nastavnika;
• roditelje se može uključiti u odgoj na osnovi njihovog osobnog izbora, putem novoformiranih ustanova za edukaciju o odgoju;
Prilikom provođenja obrazovanja o odgoju neophodno je, između ostalog, obratiti posebnu pozornost na neke značajne elemente odgoja, kao što su:
• zaokupljanje pozornosti djeteta i način njegovog provođenja (jer je poznato da mozak nije predviđen za trajnu pozornost, posebno to nije kod djece);
• ponašanje djeteta kod stresa, lošeg raspoloženja i umora;
• prvi kontakt s djetetom u odgoju zbog opuštanja djeteta i uspostavljanja ugodne komunikacije;
• način motiviranja djece (usprkos tome što je motivacija prirodna potreba svakoga, a posebno djeteta);
• uključivanje emocija i psihe u odgoj djeteta na pravi način;
• istovremeno poticanje individualnosti djeteta i njegove društvenosti.

Neophodno je pokretanje zakonskih reformi u postojećem sustavu odgoja i obrazovanja, koje će regulirati neke bitne čimbenike odgoja, kao npr.:
• početak rada predškolskih odgojnih ustanova i škola s obzirom na potrebe roditelja i dnevne biološke potrebe djece;
• mogućnost učenja stranih jezika u svakom vrtiću;
• mogućnost bavljenja raznim aktivnostima djece u svim vrtićima i školama (kao što je tjelesna aktivnost - sport, te razne vrste umjetnosti, kao što je muzička, dramska, plesna i likovna);
• način provjere uspjeha u odgoju i znanju djece treba biti kroz njihovu aktivnost, a ne putem ocjena.
 
 
Nužnost ranog odgoja
 
Današnja saznanja o razvoju mozga djeteta svakako omogućuju velike pomake u odgoju naše djece u njihovoj najvažnijom dobi - do šeste godine života, kada im se oblikuje njihova osobnost, misaonost, društvenost i emocije, koje im ostaju za čitav život. Sustavne promjene u programu odgoja i obrazovanja djece predstavljaju nužnost za razvoj pojedinca i društva u cjelini, a one nam u narednom razdoblju neminovno dolaze. Mi, po običaju, s tim promjenama već znatno kasnimo, pa što prije s njima krenemo, to će nam se rezultatima prije vratiti. Ovaj napis neka bude poticaj svima onima koji mogu pridonijeti poboljšanju mentalnog zdravlja djece i sljedećih generacija za opću dobrobit.
 
 
Stjepan Šaban, dipl.ing.