INCEST

NAJMONSTRUOZNIJI ZLOČIN

Ne sramoti čovjeka osuda, već njen uzrok. Seneka

Incest (lat. Incestare – sramotom okaljati) ili rodoskvrnuće pripada spolnoj perverziji i označava se kao poseban tip pedofilije koji ukazuje na disfunkciju u obitelji, nepostojanje zadovoljavajućih emocionalnih i seksualnih odnosa među supružnicima te na alkoholizam i druge devijantne pojave. Incestigene su obitelji društveno izolirane, otac depresivan, agresivan, alkoholičar, a majka psiholabilna ličnost, pokorna mužu i ne može zaštititi dijete. Incest je spolni odnos bliskih krvnih srodnika i najčešće je heteroseksualan (otac-kćer, majka-sin, brat-sestra), a može biti i homoseksualan (otac-sin, majka-kćer, braća ili sestre). Razlikujemo: a) endogamni ili pravi incest (roditelj-dijete, brat-sestra te djed ili baka s unucima) i b) egzogamni koji se odnosi na širu obitelj (stric-nećakinja, očuh-pokćerka itd.). Incestna seksualna veza očuha i pokćerke ima drukčiju dinamiku odnosa od incesta otac-kćer. Iako očuh nije krvni srodnik s pastorkom, kao poočim zamjenjuje joj oca pa je ljudski i pravno preuzeo njegove ovlasti, dužnosti i obveze. To važi i za skrbnike i usvojitelje. Incest je posljedica patoloških odnosa u obitelji. Može biti jednokratan, povremen ili trajan, uključivati samo jednu ili više seksualnih veza (multipli incest). Incest se očituje i drugim seksualnim aktivnostima s djetetom čiji je cilj spolno uzbuđivanje odrasle osobe. Zabilježena su začeća, trudnoće i rađanja djece. Taj moralni zločin obično počinje maženjem, grljenjem, ljubljenjem, iskazivanjem nježnosti i prevelike intimnosti koja nadilazi odnose roditeljske nježnosti i ljubavi, a završava snošajem, odnosno incestom. Otac ili očuh predstavlja poseban autoritet za djecu, kojem ona vjeruju, uvažavaju ga i slijepo mu se pokoravaju jer smo ih tako učili i odgajali i ne pomišljajući da bi otac to mogao zlorabiti. Spolni odnos između krvnih srodnika zakon definira incestom. Sa psihološkog gledišta incest je puno širi pojam. Njime je, osim genitalnog, analnog ili oralnog odnosa, obuhvaćeno puno drugih aktivnosti, poput ljubljenja, dodirivanja dječjih grudi, genitalija… ili prisiljavanje djeteta da dira njegove – s ciljem spolnog uzbuđivanja. Incestuoznim ponašanjem držimo i erotske aktivnosti koje ne uključuju tjelesni kontakt zlostavljača i djeteta. Primjerice, otac (očuh) masturbira pred djetetom, prisiljava ga da pozira za erotske snimke, pokazuje mu erotske časopise i slike, projicira pornografske filmove, opisuje seksualne scene i odnose. Incest se događa mnogo češće nego što se pretpostavlja. Ispitivanjem u SAD-u na 796 studenata, utvrđeno je da je 19% žena i 8,6% muškaraca bilo žrtvom seksualnog nasilja, od čega na incest otpada 28% žena i 23% muškaraca. Od svih zlostavljanja, u najviše je neotkrivenih slučajeva u pitanju incest jer se odvija u velikoj diskreciji i pod ucjenom. Incest je strogo čuvana obiteljska tajna. U ispitivanju prevalencije incesta otac-kćer, provedenom 1988. godine u Finskoj, na slučajnom uzorku 409 školskih razreda u dobi od 15 godina, djevojčice su izvijestile o seksualnom iskustvu s ocem ili očuhom u 5%slučajeva (2% biološki očevi i 3,7% očusi). U razdoblju od 1965. do 1981. godine Singer i sur. utvrdili su da se kaznena djela spolnog odnosa zloporabom položaja u 4/5 slučajeva odnose na ovisnost žrtve o roditelju, očuhu ili majčinu priležniku. Ostali se slučajevi odnose na zloporabu radnog položaja (9%), učitelje (6%) i druge osobe kojima je dijete povjereno (4,8%). Uočena je tendencija da mlađi biraju starije žrtve (16-18 godina), a počinitelji iznad 45 godina mlađe (12-15 godina). Nakon tog razdoblja rodoskvrnuće je, barem onaj otkriveni i procesuirani dio, u blagom padu. U Hrvatskoj su od 1984. do 1994. godine registrirana 44 rodoskvrnuća (31 otac-kćerka, 8 brat i sestre, 4 majke i 1 baka-unuk). U 9 su slučajeva incesta oca i kćeri odnosi trajali duže vrijeme. Od 1990. do 2000. godine u Hrvatskoj je prijavljeno 17, optuženo 11, osuđeno 9 osoba, a od 2001. do 2003. počinjeno je 17 kaznenih djela incesta, što ukazuje na ponovni porast.

Kako i zašto dolazi do incesta

Otac, očuh ili neki drugi član obitelji najčešće pozove dijete u svoj krevet, nježno ga miluje, ljubi, mazi… To zlostavljač naziva igrom, a u to uvjeri i dijete, uz istovremenu ucjenu na čuvanje te njihove tajne. Maženja i milovanja ubrzo prelaze granice uobičajene roditeljske ljubavi i nježnosti. Zaštićeni bezuvjetnom ljubavlju, koju svaka djevojčica osjeća prema ocu ili očuhu, oni postupno nastavljaju seksualne aktivnosti. Zatim s erotiziranog milovanja i maženja postupno prelaze na dodirivanje žrtvinog spolovila prstima, pa svojim spolovilom dodiruju njezino tijelo, usta, grudi, sile je na oralni seks i završe penetracijom i koitusom. Zbunjenost, nesigurnost i strah, s mješavinom izazvanih čudnih spolnih osjećaja – koji se ne bi javili na tom stupnju razvitka mlade osobe – daju još veću mogućnost spolnog zlostavljanja. To su čimbenici koji u određenim okolnostima povoljno djeluju na pojavu incesta. Sa sazrijevanjem, djevojčica počinje to iskustvo shvaćati i držati spolnim nasiljem, zlostavljanjem, iskorištavanjem i zloporabom (tzv. naknadni efekt). Tada se ona počinje buniti,grčevito opirati, prijetiti, ucjenjivati, da bi se oslobodila očeva seksualnog nasilja, ali i zlostavljač ulaže napor da ju zadrži u svojoj vlasti i nastavi iskorištavati. Pritom se služi svim mogućim sredstvima, od prijetnje smještajem u popravni dom do samoubojstva i ubojstva cijele obitelji. Tako se incestuozni odnos održava 4-5 godina, kad se kćerka otrgne ili napusti roditeljski dom. Svoju tešku situaciju često pokušava riješiti bijegom od kuće, ali po povratku incest se nastavlja. Pojedine djevojčice pod tim pritiskom i nasiljem izvrše samoubojstvo, koje se prikaže kao nesretan slučaj ili se uzroci nađu u negativnim ocjenama. Ako se pak incest otkrije, otac ga ne priznaje i optuži kćerku za tešku klevetu, ali kad mu se incest dokaže, pokušava se opravdati alkoholiziranošću, mada nije alkoholičar. Kad u obitelji ima više ženske djece, događa se da, nakon zlostavljanja starije kćeri, otac počinje zlostavljati mlađu, poglavito kad ga starija napusti. Incest između brata i sestre rijetka je pojava, a javlja se kao posljedica poremećenih i nesređenih odnosa u obitelji i njezine disfunkcionalnosti zbog zloporabe alkohola ili drugih opojnih sredstava, odsutnosti oca, bilo stvarne ili emocionalne, i drugih patoloških pojava. Incest brat-sestra obično traje dok jedno ne ostvari vezu s partnerom ili napusti obitelj. Vrlo često događa se incest očuh-pastorka, a znatno rjeđe maćeha-pastorak. Iako pastorka i pastorak nisu biološka djeca očuha i maćehe, oni su to zakonski i moralno. Ostale vrste incestuoznih ponašanja (majka-sin, baka-unuk, djed-unuka) izuzetno su rijetke pojave, ali se ponegdje događaju pa je potrebno i na njih upozoriti.

Razlike postoje

Pojedinci poistovjećuju incest i pedofiliju. Mada imaju dosta zajedničkih obilježja, to se ne smije činiti. Incest se, naime, događa u obitelji, među bliskim srodnicima, a žrtva je obično dijete u fazi tjelesnog i spolnog sazrijevanja. Nasuprot njima, žrtve pedofila nisu u krvnom srodstvu s počiniteljem. Bez obzira na to, psihičke traume i ožiljci kod djeteta, koje su mu nanijeli beskrupulozni, patološki zlostavljači, teške su i nikad ne zacijele potpuno. Kad postanu svjesni da netko seksualno zlostavlja njihovo dijete, roditelji proživljavaju tešku krizu. Ako je riječ o incestu (osobito kad je počinitelj otac), onda je to prava obiteljska tragedija i katastrofa jer se radi o pojavi koja, uz svaa obilježja seksualnog nasilja, nosi pečat neizrecive sramotnosti, zgražanja, prijezira i osude svih ljudi. Tim zlodjelom otac je nanio zlo svom djetetu, osramotio obitelj, a sebi priskrbio golem prijezir, gnjev, gnušanje obitelji, rodbine, prijatelja, suradnika, okoline. Svi se zgražaju i izbjegavaju njegovo društvo… On je autoritet u obitelji, često jedini hranitelj, dominirajuća figura koje se svi plaše i ne usuđuju mu se suprotstaviti, iznijeti zločin u javnost, prijaviti ga policiji. Zlo je još veće ako je on alkoholičar koji maltretira i fizički zlostavlja suprugu i ostale članove obitelji. Tada se oni ne usuđuju ne samo prijaviti policiji seksualnu zloporabu djeteta, nego zbog straha od osvetničkih prijetnji ne smiju ni pružiti zaštitu nedužnom djetetu koje je izloženo stalnom zlostavljanju od vlastita oca ili očuha. Oni se osjećaju krajnje krivima, ogorčenima, posramljenima, ali i bespomoćnima. Teško je gledati dijete koje pati, a ne moći ga zaštititi. Izloženost riziku zlostavljanja djece i mladeži tim je veća što su obiteljski problemi složeniji, delikatniji, trajniji i teži. Posebno trpe djeca iz organizacijski nefunkcionalnih, razorenih i necjelovitih obitelji, obitelji alkoholičara, ovisnika… Pojedinci svoja unutrašnja nezadovoljstva, frustracije, napetosti, naročito emocionalne i seksualne, pokušavaju kompenzirati i ublažiti intimnošću s djecom. Događa se da otac ili očuh godinama spolno zlostavlja kćer (pastorku), a da to nitko ne zapazi niti reagira.

Mr.sc. Ivica Stanić