Kontracepcija
 
SVATKO NA SVOJ NAČIN
 
Kontracepcija je jedan od oblika planiranja obitelji. Planiranjem obitelji budući roditelji odlučuju o željenim razmacima između porođaja te o ukupnom broju djece. Kontracepcija je sprečavanje začeća, odnosno trudnoće i uključuje sve metode kojima se, prije usađivanja (implantacije) zametka, sprečava trudnoća.
 
 
Idealno kontracepcijsko sredstvo ne postoji, ali od primjerenog se kontracepcijskog sredstva zahtijeva da bude neškodljivo, da ima što veću kontracepcijsku sigurnost, da je reverzibilno, dakle, da postoji mogućnost začeća nakon prestanka primjene, da je primjena jednostavna za oba partnera, da je lako dostupno i što jeftinije.
 
 
Vrste kontracepcijskih sredstava
 
Današnja kontracepcijska sredstva možemo podijeliti na:
- prirodne metode kontracepcije,
- mehaničku kontracepciju,
- kemijsku kontracepciju,
- hormonsku kontracepciju,
- intrauterinu kontracepciju,
- postkoitalnu kontracepciju,
- sterilizaciju.
Umjetni prekid trudnoće (abortus arteficijalis) po definiciji ne ubrajamo u kontracepciju, ali je još uvijek čest kao dio planiranja obitelji, iako se svi slažemo da je to najneprihvatljiviji oblik planiranja obitelji.
 
 
Prirodne metode kontracepcije
 
Jedna od najčešće primjenjivanih prirodnih metoda jest prekinuti odnos ili coitus interruptus. Pri tome se spolni odnos prekida prije ejakulacije. Ta metoda je i inače jedna od najčešće primjenjivanih, a njena uspješnost je veća što je veća motivacija partnera. Tu metodu ne bi trebalo propagirati budući da postoje mnogo ugodniji i sigurniji načini zaštite.

U prirodne metode ubrajaju se i različite metode izračunavanja tzv. sigurnih dana, kao što su kalendarska ili Ogino- Knausova, temperaturna i Billingsova metoda.
Te metode zasnivaju se na spoznaji da je jajna stanica sposobna za oplodnju najviše 24 sata nakon ovulacije, a spermiji u ženskom spolnom sustavu ostaju sposobni za oplodnju 48 do 72 sata. Dakle, možemo reći da u svakom ciklusu postoje četiri plodna dana, tri prije ovulacije i jedan nakon. Problem je, naravno, znati kad je taj dan ovulacije. Ogino i Knaus došli su do zaključka da postovulacijska faza ciklusa traje 14 dana, što znači da do ovulacije dolazi 15 dana prije sljedeće menstruacije. Jasno je da tu metodu mogu primjenjivati samo žene s redovitim menstruacijskim ciklusima (razlika između najkraćeg i najduljeg ciklusa tijekom godinu dana ne bi trebala biti veća od 10 dana).
Formula za izračunavanje prvog plodnog dana je najkraći ciklus -18, a za zadnji plodni dan najduži ciklus – 10. Npr., ako je najkraći ciklus 25 dana, a najduži 31, po Oginovoj metodi 25-18 je 7, 31-10 je 21, dakle, plodni dani su od 7. do 21. dana ciklusa.
Temperaturna metoda zasniva se na spoznaji da 24 do 72 sata nakon ovulacije dolazi do porasta bazalne tjelesne temperature za tri ili više desetinki stupnja, tako da bi svakodnevnim mjerenjem bazalne temperature i izbjegavanjem odnosa od početka ciklusa do tri dana iza povišenja bazalne temperature vjerojatno izbjegli začeće. Ta metoda nije jednostavna za primjenu (svakodnevno mjerenje jutarnje temperature), a i dugačak je period potrebne apstinencije.
Billingsova metoda zasniva se na procjeni količine i kakvoće cervikalne sluzi tijekom menstruacijskog ciklusa koja je pod utjecajem spolnih hormona. U kasnoj preovulatornoj i ovulatornoj fazi ciklusa sluz je estrogenskog tipa: obilna, vodenasta i rastezljiva. Neposredno nakon menstruacije i nakon ovulacije sluz je gestagenskog tipa: gusta, mutna i oskudna. Znači, s pojačanim izlučivanjem sluzi i osjećajem vlažnosti rodnice započinje nesigurno razdoblje u kojem se partneri trebaju suzdržavati od spolnog odnosa, a prestaje s ponovnim oskudnim izlučivanjem sluzi. Metoda je primjenljivija za žene koje osjećaju jasnu razliku između suhoće i vlažnoće na ulazu rodnice.
 
 
Mehanička kontracepcija
 
Od mehaničkih sredstava u upotrebi je kondom za muškarce, dijafragma, različiti oblici cervikalnih kapa te kondom za žene. Primjenom tih metoda mehanički se sprečava ulazak spermija u cervikalni kanal.
Kondom je jedno od najstarijih kontracepcijskih sredstava. On je i danas jedno od najsigurnijih kontracepcijskih sredstava, naravno ako se pravilno upotrebljava. Posebno je koristan za mlade ljude koji nisu u stalnoj vezi jer ujedno štiti i od spolno prenosivih bolesti. Kondom se navlači na penis u erekciji, prije samog početka snošaja, a skida se nakon ejakulacije, dok još traje erekcija. Važno je kod postavljanja kondoma ostaviti prazan prostor pri vrhu kondoma za skupljanje ejakulata. Ako se želi veća sigurnost prezervativa, preporuča se istodobno primijeniti neko vaginalno spermicidno sredstvo.
Dijafragma je sredstvo koje se sastoji od elastičnog prstena promjera 45 do 100 mm preko kojeg je u obliku polukugle postavljena gumena kapica. Dijafragmu postavlja žena najkasnije šest sati prije snošaja, uz dodatak spermicida. Dijafragma se odstrani 2 do 8 sati nakon snošaja, opere mlakom vodom i sapunom, posuši i pospe talkom.
Veličinu dijafragme odabire ginekolog jer je za pravilnu upotrebu važno odabrati odgovarajuću veličinu. Nakon poroda ili većeg gubitka težine može biti potrebna promjena veličine. Inače je poželjno zamijeniti dijafragmu jednom godišnje. Dijafragma je sigurno sredstvo ako se pravilno primjenjuje, a njen nedostatak je to što je primjena ovisna o snošaju.
Cervikalne kape i kondom za žene (femidom) sredstva su koja kod nas nisu u široj primjeni.
 
 
Kemijska kontracepcija
 
Kemijska kontracepcijska sredstva (spermicidi) primjenjuju se u obliku krema, želea, čepića i pjenećih tableta. Apliciraju se što dublje u rodnicu. Valja ih koristiti u kombinaciji s mehaničkim metodama kontracepcije jer im učinkovitost nije visoka. Jedina je kontraindikacija preosjetljivost na neki od sastojaka u sredstvu.
 
 
Hormonska kontracepcija
 
Godine 1959. registrirana je prva kombinirana oralna hormonska tableta koja je imala vrlo visoku dozu hormona (višestruko veću nego danas). Najraširenija je primjena tzv. kombiniranih jednofaznih estrogensko-progesteronskih preparata. Oni su niskodozažni, tako da su nuspojave smanjene, a učinkovitost održana. Primjena započinje prvog dana ciklusa, svaki dan se uzima po jedna tableta kroz tri tjedna, a zatim slijedi stanka od 7 dana. U stanci od sedam dana javlja se krvarenje slično menstruaciji. Tablete je najbolje uzimati uvijek u isto doba dana, a na taj način uspostavljamo određenu naviku i manja je mogućnost zaboravljanja primjene. Prije početka treba učiniti kompletan ginekološki pregled, pregled dojki, mjerenje mase i krvnog tlaka. Ginekolog će procijeniti da li je potrebno obaviti i neke laboratorijske pretrage te će naručiti ženu na kontrolni pregled za tri mjeseca, a zatim jednom godišnje. Korisnice kontracepcije često zanima da li je potrebno učiniti pauzu u kojoj se prekida uzimanje tableta. Današnje je mišljenje da nije potrebno prekidati primjenu sve dok se ne želi ostvariti trudnoća. Važno je napomenuti da su kontraindikacije za primjenu oralne hormonske kontracepcije: kardiovaskularne bolesti, sistemske bolesti, oštećenja jetara, hormonski ovisni tumori, životna dob viša od 35 godina uz pušenje.
Što se tiče adolescentica, one mogu početi primjenjivati tu kontracepciju nakon tri uzastopna redovita ciklusa.
Dobre su strane OHK (oralne hormonske kontracepcije) oskudnije krvarenje nego u normalne menstruacije, smanjenje bolnih menstruacija i PMS-a. Dokazano je da primjena OHK snižava učestalost karcinoma jajnika i endometrija za 50 %. Negativne su nuspojave mučnina, napetost u dojkama te zadržavanje tekućine. U nekih korisnica može doći do povišenja krvnog tlaka te promjene funkcije jetara. Porast tjelesne mase jedan je od najčešćih razloga odbijanja primjene OHK. Danas postoje preparati koji imaju takvu kombinaciju hormona da ne utječu na povećanje tjelesne mase. Povećana sklonost prema tromboembolijskim bolestima postoji, ali uz primjenu niskodozažnih preparata ta mogućnost smanjena je na najmanju moguću mjeru. Bitno je reći da bi se žene nakon pojave simptoma, kao što su jaka bol u listovima, prsištu ili trbuhu, glavobolje sa smetnjama vida, žutica, odmah trebale javiti liječniku.
Mogućnost zanošenja nakon prekida upotrebe OHK nije promijenjena.
 
 
Intrauterina kontracepcija
 

Unutarmaterični uložak (IUD) ili, kako često kažemo, spirala sredstvo je široko primijenjeno u cijelom svijetu. Točan mehanizam djelovanja nije poznat. Postoje ulošci izrađeni samo od polietilena i oni koji kao dodatak imaju bakar ili progestagene. Ta vrsta kontracepcije pogodna je za žene koje su barem jednom rodile i imaju stalnog partnera. Kontraindikacije za primjenu jesu: postojeće ili preboljele zdjelične upale, trudnoća, malformacije maternice, a ne preporuča se ženama koje nisu rađale.
IUD postavlja ginekolog, a najbolje ga je postaviti neposredno nakon menstruacije ili pobačaja. Prije postavljanja potrebno je učiniti kompletan ginekološki pregled i PAPA- test.
Najčešće su nuspojave nepravilna krvarenja, obilne menstruacije i bolovi, zbog čega se u prvoj godini upotrebe unutarmateričnih uložaka oni odstrane u 5 do 10 % žena. U uložaka s dodatkom progestagena značajno je smanjen gubitak krvi tijekom menstruacije. U prvim mjesecima upotrebe češća su spontana odbacivanja (ekspulzije) uložaka.
Trudnoća nastaje u 0,5 do 5% slučajeva u dvije godine. Ako trudnoća nastane uz IUD, ginekolog će odlučiti o tome da li odstraniti uložak ili ne. Takvu trudnoću treba nadzirati kao rizičnu. U korisnica intrauterine kontracepcije veća je vjerojatnost za nastanak izvanmaterične trudnoće. Fertilna sposobnost nakon odstranjivanja IUD-a nije smanjena. Važno je nakon umetanja uloška doći na kontrolni pregled 1, 3 i 12 mjeseci nakon insercije, a zatim u jednogodišnjim razmacima.
 
 
Postkoitalna kontracepcija
 
Postkoitalna kontracepcija primjenjuje se nakon nezaštićenog snošaja, a najkasnije unutar 72 sata. Danas se u tu svrhu koriste kombinirani estrogensko-progestagenski preparati koji su negdje i registrirani u pakiranjima od 2 ili 4 tablete. Ako ne postoje takva pakiranja, ginekolog će odrediti vrstu i dozu preparata. Nuspojave su mučnina i povraćanje.
 
 
Sterilizacija
 
Sterilizacija je metoda u kojoj je trajno oduzeta sposobnost oplodnje. Sterilizacija se vrši na zahtjev osobe koja to želi, ako je ispunila zakonom predviđenu životnu dob od 35 godina. Odobravanje na zahtjev može biti i prije 35-e godine, ako se obavlja iz medicinskih ili eugeničkih razloga. Izvodi se kod žene prekidom cjelovitosti tijeka jajovoda, a kod muškarca prekidom sjemenovoda. Sterilizacija muškarca (vazektomija) kirurški je mnogo jednostavniji zahvat. Izvršava se ambulantno, u lokalnoj anesteziji. Sterilizacija žene uglavnom se obavlja kroz trbušnu stijenku (laparoskopija ili laparotomija). Sterilizacija žene može se učiniti nakon carskog reza (naravno, na zahtjev žene). Zahvat se obično izvodi u općoj anesteziji i potrebna je preoperativna priprema.
Sterilizacija je sigurna metoda kontracepcije, ali ipak u 1 do 4 % muškaraca i u 2 % žena dolazi do rekanalizacije jajovoda ili sjemenovoda te moguće trudnoće.
Možemo zaključiti da postoji mnogo metoda za sprečavanje neželjenog začeća. Neke su uspješnije, druge manje uspješne, sve imaju neke neželjene popratne pojave i moramo se naviknuti na njihovu primjenu. Ali, bez obzira na to, bolje je koristiti i manje sigurne metode zaštite nego nikakve.
Vidljivo je da gotovo svaka osoba može pronaći neki oblik sigurne kontracepcije, koji je za nju prihvatljiv s obzirom na kontraindikacije i nuspojave. Potrebno je s ginekologom ili obiteljskim liječnikom razgovarati i zajednički doći do zaključka koja je zaštita za pojedinu osobu najprihvatljivija.
 
 
Maja Pavletić Posavec, dr.med.