Porođaj očima oca

POMOĆ TIJELOM I SRCEM

Oduvijek se smatralo da je rođenje jedna od najvećih trauma u čovjekovom životu, koja znatno utječe na njegovo dalje ponašanje. Posljednjih desetak godina pojavio se niz znanstvenih istraživanja koja potvrđuju tu teoriju.

Način na koji se rađamo i sva iskustva oko toga utječu na dalji tijek našeg života, našu osobnost, našu sposobnost da volimo, naše odnose s drugim ljudima, naše fizičko i psihičko zdravlje itd.

Prvi je sat kritičan

Pokazalo se da tehnologizirani porod, koji nam standardno nude naše bolnice, remeti normalne fiziološke procese rodilje te odnos majke i novorođenčeta. Tehnologizirani pristup porodu povećava mogućnost komplikacija. Istraživanja pokazuju da je prvi sat nakon rođenja kritičan period i da se svaka intervencija u tom kritičnom periodu odražava na kvalitetu daljeg života jedinke i njenog odnosa s okruženjem. Odvajanje novorođenčeta od majke u tom kritičnom periodu (što se rutinski radi u našim bolnicama) može onemogućiti stvaranje majčinskog instinkta i uspostavljanje veze između majke i djeteta. Posljedice toga mogu se osjećati cijelog života. Sličan negativan utjecaj stvorit će i svako uplitanje, kemijsko i socijalno, koje mijenja hormonalnu ravnotežu rodilje. Porod nije nešto što traje tri dana i što možemo pretrpjeti, vjerujući da ćemo kasnije sve zaboraviti. Iskustvo tih nekoliko sati i dana utječe na naš cjeloživotni odnos s našim djetetom i na njegov sveukupni život. Meki porod vođen je idejom da je rađanje normalan fiziološki proces koji najbolje protječe kada se ženi omogući da ga osjeća i slijedi vlastitim bićem. U mekom porodu poštuju se osnovne fiziološke potrebe rodilje i novorođenčeta. To je potreba za neuznemiravanjem, potreba za sigurnošću, zaštićenošću i skrovitošću te potreba za održavanjem bliskog kontakta majke i novorođenčeta. Često se primjenjuje porod u vodi, koji rodilji umanjuje bolove i olakšava trudove, a novorođenčetu smanjuje šok promjene sredine. Meki pristup rađanju u razvijenim zemljama primjenjuje se već desetljećima. Već je mnogim majkama u Hrvatskoj omogućeno da rađaju na jedan od najprirodnijih i odvajkada poznatih načina, u čučnju. Riječ je o porođaju na stolčiću, jednom od alternativnih načina porođaja, uz onaj u vodi i onaj na stolcu. Potonja se dva u Rijeci izvode duže od dvije godine ,i po broju dosad izvedenih, prednjače pred svim ostalim hrvatskim rodilištima. Majke su zadovoljne načinom i tijekom porođaja na stolčiću, smatraju ga puno lakšim od uobičajenih klasičnih načina rađanja, jer je daleko prilagođeniji rodilji. Zbog toga što omogućuje majci da tijekom poroda, umjesto pasivnog ležanja, bira položaj u kojem joj je lakše i praktičnije biti, preporuča se taj način rađanja i drugim rodiljama.

Entuzijazam primalja

Takav način rađanja, kao i porođaj u vodi i na stolcu, rezultat je inicijative primalja iz riječkog rodilišta i njihove suradnje sa slovenskim, odnosno nizozemskim primaljama. I one rodilje - rijetki skeptici oduševljene su činjenicom da je sve proteklo onako kako su se nadale. Porođaj zahtijeva i umješnost primalja koje ga izvode klečeći na strunjači, dok jedna s leđa pridržava rodilju kako bi je održale u čučnju. Kod takvog načina rađanja nema nikakve medikamentozne terapije, rodilja u njemu aktivno surađuje, kraći je od klasičnih načina rađanja i nema potrebe za epiziotomijom, rezom međice, koja se izvodi kod porođaja u kojem je žena u ležećem položaju. Stolčić je nabavila riječka podružnica Hrvatske udruge primalja. Medicinske sestre primalje u riječkom rodilištu prednjače entuzijazmom kojim su prigrlile odjeke svjetskog pokreta koji teži što prirodnijem porođaju.

Sjedenje na lopti

Ženama koje rađaju u Rijeci na raspolaganju su četiri posebna porođajna kreveta, koja imaju sve mogućnosti podešavanja položaja u porođaju, a u nekim fazama poroda, zbog olakšavanja bolova, omogućuje im se i da sjede na lopti gdje izvode posebne vježbe. Niti jedna od tih alternativnih metoda, uključujući i porod u vodi, ne plaća se. Jedino što se plaća jest prisustvo osobe koju žena želi na porodu, što stoji 300 kuna. Tu mogućnost koristi 25 do 30 posto žena. Zbog takvih se mogućnosti rodilje iz ostalih dijelova Hrvatske sve češće odlučuju za porođaj u Rijeci, pa petina rodilja u riječko rodilište dolazi izvan riječkog područja.

Moj doživljaj poroda

Odlaskom u bolnicu približavao se taj sretan trenutak. Najprije me obradovao ulaz u prostore rađaonice, gdje je na jednim vratima nacrtana roda s plavim, a na drugima roda s ružičastim svežnjem. Tako smo supruga i ja mogli birati želimo li dobiti dječaka ili djevojčicu (ovisno o tome na koja se vrata uđe u rađaonicu). Kako već imamo dječaka, odlučili smo se za ružičastu rodu. Bilo je to 11. ožujka ove godine, kada je na svijet naumila doći jedna djevojčica. Medicinske sestre-primalje djelovale su vrlo smireno i stvari su držale pod kontrolom, a moja supruga je između dva truda sjedila i skakutala na lopti i slala odgovore na sms-ove koji su neprestano stizali. Tako se stekao dojam ležernosti i opuštenosti. Supruga je rodila na stolčiću - već je ranije rečeno da je to najprirodniji put, koji odgovara i majci i djetetu. Ja sam je s leđa masirao i pridržavao te čak napravio i nekoliko snimki. Primalje kažu da je supruga odlično asistirala i da je moja uloga kao oca bila velika. Kad se naše dijete rodilo, mogao sam izabrati trakicu s brojem koju nose dijete i majka, pa sam se osjećao jako počašćeno što se i moja želja uvažava. Već pet minuta nakon poroda naša je djevojčica sisala na majčinim prsima i uživala. Nakon takvog iskustva porođaja, moja supruga kaže da preporučuje rađanje na stolčiću, a i meni sa kao ocu čini da je lakše nego klasičnim načinom.

Otac Darko Sambol, prof. psiholog