Nekontrolirano kupovanje
 
Kada dlanovi zasvrbe
 
Kad govorimo o nekontroliranom kupovanju, tipično zamišljamo ženu pretovarenu paketima i vrećicama punim stvari koje će joj kasnije samo stvarati nered u ormaru. Slika je, nažalost, u većini slučajeva ispravna. Više od 90% osoba koje boluju od tog poremećaja žene su.
 
 

Bolest u većini slučajeva počinje u ranim godinama (vjerojatno vezano uz mogućnost pristupa novcu), dok je srednja dob 39 godina. Nije rijetko da bolest počne tijekom puberteta. Obično je to slučaj u obiteljima u kojima roditelji nastoje nadoknaditi vlastitu odsutnost kupovanjem stvari (ljubav) ili davanjem većih količina novaca. Djeca sa svoje strane ponašanje dovode do ekstrema, na taj način dodatno kažnjavajući roditelje za njihovo odsustvo.

 
 
Od igle do lokomotive
 
Bolesnici često kupuju stvari na kreditne kartice, a neki ih imaju i više komada. Mnogi kažu da im pristup karticama ili drugim pogodnostima kupovanja djeluje kao okidač za bolest. Tipično se kupuju odjeća, cipele, nakit, kozmetika, kazete ili kompakt - diskovi, automobili, stvari za kuću ili knjige.
Žene možda češće nekontrolirano kupuju, ali muškarci su skloniji kupovanju većih stvari. Osim odjeće, koja je kod njih na prvom mjestu, kupuju automobile, namještaj, elektronske uređaje. Tipično je da kupljene stvari u većini slučajeva nisu potrebne, da se uglavnom ne koriste, a često se i poklanjaju.
Bolest je prava muka. Bolesnici se često pokušavaju oduprijeti potrebi za kupovanjem, ponašajući se izbjegavajuće: izbjegavaju robne kuće, trgovine, biraju duži put kući samo da izbjegnu napasti, odriču se kreditnih kartica, pokušavaju samo razgledati izloge. Uzalud! Impuls za kupovanjem mora se ispuniti i napetost se u pravilu ne može izdržati više od par sati. Ako ne može kupiti ono što želi, osoba postaje uznemirena i razdražljiva. Saznanje o mogućim negativnim posljedicama kupovine, pa ni vlastiti osjećaj krivice, također ih ne može zaustaviti i bolesnici često i vlastite obitelji prisiljavaju da sudjeluju u nabavljanju novaca za kupovinu. Tipično je da obitelji u mnogim slučajevima pokazuju izuzetnu toleranciju, nabavljaju novac i tako podržavaju poremećaj. Nekontrolirano kupovanje predstavlja pokušaj da se anksioznost, krivnja, depresija i drugi bolni afekti prevladaju kroz akciju, pokušaj razrješenja unutrašnjeg konflikta i pokušaj emocionalne kompenzacije. Vrlo je često povezano s visokim nivoom agresije, koji se ne može pokazati na drugi način. Izolirani poremećaj susreće se češće zajedno s drugim psihijatrijskim poremećajima raspoloženja (depresijom), anksioznim poremećajima (panični poremećaj, fobije), poremećajima ovisnosti, poremećajima hranjenja (bulimija) i ostalim, već spomenutim poremećajima kontrole impulsa. U trenucima tuge, fazama frustracije i iritacije, osjećaja usamljenosti pojačava se potreba za kupovanjem općenito. Kupovanje se tipično pojačava tijekom blage ili srednje teške depresivne epizode, a smanjuje tijekom teške depresivne epizode. Kupovanje je samo po sebi povezano s pozitivnim emocijama - osjećajem sreće, snage, kompetencije, relaksacije, superiornosti. Kupovanje je normalna, svakodnevna potreba. Proizvodnja i potrošnja osnovni su pokretači svijeta u kojem živimo. Razne pogodnosti olakšavaju kupnju -čekovi, kreditne kartice, mogućnosti kupovanja putem kataloga ili televizije - samo nazovite na broj. Kupnja se svakodnevno stimulira obiljem propagandnih poruka, kroz medije se podupire fantazija ”koliko imaš, toliko vrijediš; budite lijepi, mladi i uspješni; kupite naš proizvod.» Imamo osjećaj da smo imuni na te «gluposti», sve dok u vlastitoj kupaonici ne ugledamo «jedinstvenu formulu za zdrav izgled vaše kose», kao što mi se to i samome nedavno dogodilo.
Teoretski, kupujemo ono što nam je potrebno, praktično... Moja prijateljica kaže: uvijek kad sam u krizi, odem i kupim novi par cipela. Koliko smo puta i sami kupili nešto što nam nije trebalo, pa čak i ako smo zbog toga ušli u minus na tekućem računu, ili se posvađali sa ženom odnosno mužem? I koliko smo puta bili svjesni da to ne kupujemo zato što nam treba, već zato što smo tužni, nezadovoljni ili iz nekog sličnog razloga? Istraživanje pokazuje da je 60% muškaraca i 98% žena priznalo da su u periodu od godine dana kupovali stvari za koje su kasnije ustanovili da im nisu potrebne; 50% ih je postajalo razdražljivo ako ne bi mogli kupiti nešto što su poželjeli; 49% je nakon kupovine imalo problema s bankom, a 51% je priznalo da je njihovo ponašanje pri kupovini dovelo do nekih problema u obitelji.
 
 
To moram kupiti!
 
Postoji, međutim, u populaciji 2% ljudi čije ponašanje vezano uz kupovinu poprima karakter patološkog, koji zbog njega silno pate i čak moraju potražiti stručnu pomoć. Njihovo ponašanje prilikom kupovine postaje impulzivno, oni osjećaju jaki preplavljujući nagon i potrebu za kupovanjem, praćenu rastućom napetošću koju je moguće olakšati samo kupovinom. Napetost se mora olakšati što je prije moguće, potreba mora biti zadovoljena odmah i stoga je period između javljanja potrebe i realizacije kupovine vrlo malen. A nakon što je potreba zadovoljena i napetost smanjena, javlja se osjećaj krivnje. Kupovina se doživljava kao nešto što je osoba morala učiniti i čemu se ne može oduprijeti, kao nešto što se ne može kontrolirati niti zaustaviti. Taj se psihijatrijski poremećaj može svrstati u kategoriju poremećaja impulsa, u koje spada i kleptomanija, piromanija, patološko kockanje i dr. Dijagnostički kriteriji za taj poremećaj jesu preokupacija kupovanjem, nekontrolirani nagon za kupovanjem ili nekontrolirano ponašanje pri kupovini, na koje ukazuje bar jedno od navedenog:
- neodoljiva, preplavljujuća i česta preokupacija kupovanjem ili nagon za kupovanjem,
- često kupovanje koje prelazi financijske mogućnosti osobe, često kupovanje nepotrebnih stvari ili kupovanje koje traje duže vrijeme no što je to planirano.
Preokupacija kupovinom, nagon ili ponašanje tijekom kupovine uzrokuju značajan distres, oduzimaju mnogo vremena, značajno su povezani sa socijalnim ili radnim funkcioniranjem ili rezultiraju financijskim problemima (npr. zaduživanjem ili bankrotom). Prekomjerno kupovanje ili nekontrolirano ponašanje pri kupovini ne događaju se isključivo za vrijeme perioda manije ili hipomanije.
 
 
Što se događa za vrijeme kupovanja
 
Za vrijeme kupovanja dolazi do pozitivnog odnosa s prodavačima i motivacija za kupovanje dolazi više iz te potrebe za pozitivnim interpersonalnim odnosima i kroz njih za povećanjem samopouzdanja, nego iz potrebe za posjedovanjem stvari. Veza između depresije i potrebe za kupovanjem upravo se i može naći u niskom nivou samopouzdanja - bolesnici koji boluju od poremećaja nekontroliranog kupovanja pokazali su u mjerenjima značajno niži nivo samopouzdanja nego normalni potrošači. Pokazalo se da kod tih bolesnika, kao i kod onih koji boluju od depresije, postoji stalna potreba za pohvalama i odobravanjem ljudi iz okoline i da oni samo tako, regulacijom izvana, mogu održavati samopouzdanje. Ipak, realizacija nekontrolirane kupovine ne može ispuniti unutrašnju prazninu i nema duži efekt na depresiju. Dapače, jača osjećaj krivnje i bolesnik se ponovo loše osjeća. Osim depresije, istraživana je veza s opsesivno kompulzivnim poremećajem i veza s poremećajima ovisnosti, ali je ona manje jasna od veze s depresijom.
Terapija: poremećaj se može uspješno liječiti, i to antidepresivima, kako u izoliranim slučajevima, tako i u slučajevima s depresijom. Primjenjuje se i suportivna, i na uvid usmjerena, psihoterapija, koja dugo traje (više od godine dana).
 
 
Mr.sc.GEORGE SALEBI, dr.med.