Tijekom
zimskih mjeseci javljaju se brojne dišne zaraze, koje opisujemo kao prehladu,
gripu, upalu pluća. No, što je zaista gripa, a što prehlada? Kako razlikovati
prehladu od gripe? Što je to upala pluća i kako je prepoznati? Kako razlikovati
navedene tri bolesti jednu od druge?
Običnu prehladu uzrokuju virusi, najčešće iz porodice rinovirusa, koronavirusi,
virus parainfluence, respiratorni sincicijski virus, adenovirusi, ehovirusi
i coxsackievirusi. Obična prehlada prenosi se kontaktom, diranjem zaraženog
predmeta ili rukovanjem s inficiranom osobom (koja je možda prethodno brisala
nos ili kihala u ruke), a zatim diranjem vlastitih očiju, nosa ili usta.
Simptomi obične prehlade ovise o virusu uzročniku prehlade. Ipak, moguće je
generalizirati simptome, koji počinju jedan do dva dana nakon kontakta s virusom,
uglavnom kao blagi osjećaj žarenja, svrbeža ili boli u grlu. Upala grla napreduje
sve dok ne postane umjereno bolna ili ne prestane, što se obično događa drugi
ili treći dan. Kad završi bol u grlu, javlja se prozirni iscjedak iz nosa, koji
nakon dva dana postane obilniji i gnojan. Nos je začepljen većinu vremena (nosna
kongestija). Gnojni iscjedak i nosna kongestija smanjuju se četvrtog ili petog
dana. Tada se javlja kašalj, koji u početku može biti produktivan, no s vremenom
postaje gust, suh i neproduktivan. Prehlada može producirati druge simptome
koji ovise o specifičnim virusima uzročnicima, a to su visoka temperatura, suzenje,
kihanje, slabost i glavobolja. Nastup i progresija simptoma obične prehlade
postupni su, a zaraženi uglavnom mogu normalno funkcionirati na poslu i u školi.
Gripa ili influenca uzrokovana je virusom influence tipa A, B ili C. Prenosi
se udisanjem virusnih čestica iz zraka, kada inficirana osoba u blizini kiše
ili kašlje. Ljudi su uglavnom zaraženi virusom influence tipa B i nekim podtipovima
influence A (H1N1, H1N2 i H3N2). Nazivi podtipova nastali su prema proteinima
koji se nalaze na površini virusa: jedan protein zove se hemaglutinin (H), a
drugi neuraminidaza (N). Virus influence tipa C nešto je blaži i ne uzrokuje
epidemije, a virusi tipa A povijesno su odgovorni za pandemije gripe.
Nastup simptoma gripe nagao je (za razliku od simptoma obične prehlade). Čovjek
se može osjećati zdravim ujutro, a teško bolesnim već poslijepodne. Grlobolja
i iscjedak iz nosa pojavljuju se i kod gripe i kod prehlade. Ipak, iscjedak
u gripi obično ne postaje s vremenom, kao kod prehlade, gust i gnojan. Glavobolja
i groznica pojavljuju se kod prehlade rijetko, dok su kod gripe uobičajeniji
i ozbiljniji. Temperatura kod gripe može doseći i do 40°C i trajati pet, šest
dana. Osoba s gripom ostavlja dojam teškog bolesnika: vlažna, topla koža, suzne
i crvene oči, malaksalost, izrazita opća slabost i bolovi u mišićima, zglobovima
i regiji oko očiju. Izražena je želja za odmorom i mirom. Pacijenti s gripom
znatno češće izostaju s posla ili iz škole.
Upala pluća ili pneumonija upala je plućnih mjehurića (alveola), alveolarnih
cjevčica (alveolarni duktusi), malih bronha (bronhiola), koji zajedno čine dišne
putove. Za postavljanje točne dijagnoze upale pluća potrebno je učiniti rendgensku
snimku pluća. Upalama pluća podložnije su osobe nedovoljno razvijenog ili narušenog
imunološkog sustava. To su djeca i starije osobe, a pogotovo oni koji boluju
od kroničnih bolesti, kao što su srčane, šećerna i plućne bolesti (kronični
bronhitis i emfizem, cistična fibroza, bronhijektazije).
Djeca su, osobito do treće godine života, podložnija upalama pluća jer im je
nedovoljno razvijen imunološki sustav. Kako odrastaju, smanjuje se sklonost
infekcijama dišnih putova.
Osobe starije životne dobi podložnije su upalama pluća zbog manjeg broja alveola
i kroničnih bolesti koje slabe njihov obrambeni sustav.
Upala pluća može biti dobivena u okolišu (tzv. community-acquired) ili u bolnici
tijekom liječenja (nozokomijalna).
Najčešći su uzročnici upala pluća dobivenih u okolišu bakterije Streptococcus
pneumoniae, općenito streptokoki grupe A, Haemophilus influenzae, Moraxella,
Branhamella catarrhalis, Klebsiella species, Staphylococcus aureus ili Pneumocystis
carinii.
Nozokomijalne upale pluća najčešće su uzrokovane bakterijama Pseudomonas aeruginosa,
Klebsiella pneumoniae ili Serratia marcescens.
Virusna upala pluća najčešće je uzrokovana virusima influence ili hantavirusima.
Pneumokokna bolest: uzročnik je bakterija Streptococcus pneumoniae, prevencija
cjepivo.
Pneumokokna bolest (pneumonija, sepsa, meningitis) ozbiljna je bolest od koje
obolijevaju sve dobne skupine širom svijeta, a osobito su ugrožena djeca mlađa
od 2 godine i osobe starije od 65 godina.
Streptococcus pneumoniae najčešći je bakterijski uzročnik pneumonije i odgovoran
je za približno 36% upala pluća kod odraslih u općoj populaciji te oko 50% pneumonija
stečenih u bolnici.
U oko 30% upala pluća uzrokovanih pneumokokom nastaje bakterijemija, tj. prodor
bakterija u krvotok, tako da je pneumonija najčešći izvor bakterijemije i drugih
komplikacija, posebice kod starijih bolesnika. Pneumokokna upala pluća ujedno
je i najčešća sekundarna bakterijska komplikacija gripe.
Smrtnost od pneumokokne upale pluća kod osoba starije životne dobi kreće se
između 10% i 20%, od bakterijemije blizu 60%, a od meningitisa i do 80%.
Specifična zaštita postiže se cijepljenjem suvremenim polivalentnim cjepivom
koje sadrži kapsularne polisaharidne antigene 23 najvažnija serotipa pneumokoka
odgovornih za nastanak 85% do 90% svih bolesti što ih uzrokuje Streptococcus
pneumoniae. Jedna doza cjepiva pruža zaštitu 5 do 7 godina. U približno 85%
cijepljenih osoba nakon 2 do 3 tjedna razvija se zaštita prema većini od 23
tipa pneumokoka.
Razlikujemo tipičnu (bakterijsku) i atipičnu (virusnu) upalu pluća.
Tipična upala pluća: uzročnik je bakterija, lijek antibiotik.
Karakteristična klinička slika upale pluća nagla je pojava groznice, visoke
temperature, kašlja uz iskašljavanje ciglasto obojenog ili gnojnog iskašljaja,
ponekad s bolovima u grudnom košu na strani upale pluća (zbog nadražaja plućne
maramice). Ako su oboljela mala djeca ili starije osobe, takve simptome obično
prati izrazito pogoršanje općeg stanja i otežano disanje.
Upala pluća oponaša prehladu ili gripu. Simptomi variraju, kao i kod drugih
bolesti, ovisno o uzročniku. Pacijent s upalom pluća tipično se žali na otežano
disanje, najčešće ga definirajući kao bolno ili ubrzano. Pacijent može primijetiti
kako mu se prsni koš prilikom udisaja i izdisaja izbočuje naprijed i vidno uvlači
natrag. Nužno je učiniti RTG - sliku pluća ako se posumnja na upalu pluća
Bakterijska ili tipična upala pluća (uzrokovana bakterijama) popraćena je tresavicama,
visokom temperaturom, znojenjem, bolovima u prsima i produktivnim kašljem (to
je kašalj kod kojeg se vidno izbacuje "šlajm" iz dišnih putova) žuto-zelene
boje.
Atipična (virusna) upala pluća: izvor su ptice i klima - uređaji
Atipične upale pluća stekle su takav naziv jer se po kliničkoj slici donekle
razlikuju od «tipičnih». Njihovi su uzročnici virusi, gljivice, unutarstanični
mikroorganizmi.
Simptomi su slični gripoznim, a kašalj u pravilu suh. Radiološki nalaz pokazuje
nježne, prozračne promjene, često obostrano, i presudan je pri donošenju dijagnoze.
Uzrokuje bol u mišićima, malaksalost, povišenu temperaturu i neproduktivni kašalj
("ništa" se ne izbacuje prilikom kašlja).
Neke od atipičnih upala pluća, kao one uzrokovane klamidijama (koje prenose
ptice) ili legionelama (najčešće iz zagađenih klima-uređaja) vrlo su teške bolesti.
U pravilu, uzročnici ne napadaju samo pluća, već postoje i simptomi upale drugih
organa (jetra, bubrezi, mozak). Opće stanje bolesnika vrlo je teško i najčešće
zahtijeva intenzivno bolničko liječenje. Ako se na temelju simptoma i nalaza
posumnja na «atipičnu» upalu pluća, propisuju se drugačiji antibiotici nego
kod «tipičnih». Liječenje je dulje nego kod tipičnih i traje najmanje dva tjedna. |