Učimo starjeti
POZITIVAN STAV PRODUŽUJE ŽIVOT
U poslu patronažne sestre svakodnevno susrećem starije ljude s brojnim problemima
i bolestima, kojima se starost komplicira te mi se često nameće misao da je
starost gotovo uvijek takva.
Na sreću, pojave se i takvi koji su zadovoljni i sretni, i tada se pitam koja je tajna njihovog životnog uspjeha. Izuzetno je zanimljivo i lijepo sresti obitelj gdje baka pazi i njeguje unuku koja je rodila ili se igra i druži s praunukom. Činjenica je da starijih ljudi ima sve više i da je populacija starijih od 65 godina i ona od 80 i više godina najbrže rastuća dobna skupina u razvijenim zapadnim državama.
Prema
klasifikaciji UN-a, Hrvatska pripada četvrtoj skupini država Evrope, s vrlo
starim stanovništvom. Prema popisu iz 2001., udio starijih od 65 godina
iznosi 15,62% , od toga su muškarci zastupljeni s 12,4%, a žene s čak 18,61%.
Demografi očekuju 2020. godine 20% starijih od 65 godina. Masovna starost
je, dakle, pojava suvremenog doba. Produljenje životnoga vijeka uvjetovano
je boljom kvalitetom življenja i boljom zdravstvenom zaštitom. Najmanje
djece rađa se u srednje razvijenim zemljama te sve zajedno uzrokuje značajne
demografske promjene, odnosno promjenu demografske piramide u kvadrat gdje
su sve dobne skupine podjednako brojne, za razliku od prošlosti kada je
mlađih ljudi bilo znatno više. Neki sociolozi upozoravaju na velike socijalne
probleme, na povećanje izdataka za mirovinu i zdravstveno osiguranje, koji
bi mogli uzrokovati smanjenje izdataka za školovanje i dovesti do značajnih
međugeneracijskih sukoba. Drugi pak ističu neke prednosti: smanjenje kriminala,
sigurniji promet. Jedno je sigurno: trebamo se pripremati već sada.Odnos društva prema starijim ljudima razlikuje se kroz povijest, ovisno o društvenim zajednicama. U staroj Grčkoj uživali su velik ugled i bili su jako dragocjeni zbog slabe pismenosti i kratkoće životnoga vijeka. Bili su rijetka pojava, i takve «životne knjižnice» bile su osobito dragocjene. Neka druga vremena i okruženja nisu bila sklona starijim ljudima. Eskimi su u vremenima velike gladi žrtvovali starije ljude – puštali su ih umrijeti i ostavljali ih daleko od naselja, da ih pojedu bijeli medvjedi. Na Balkanu još u prošlom stoljeću bilježe slučajeve da se neki starci uklanjaju poput nepotrebne starudije. Na glavu su im stavljali komad kruha i ubijali ih sjekirom brinući pritom da ne udare neposredno po glavi, nego po kruhu.
I novija vremena starijim ljudima nisu naročito sklona. Šezdesete i sedamdesete
godine proteču u znaku mladosti. Sveučilišta, poduzeća i druge ustanove doslovno
se otimaju za mladim ljudima, dok se starije osobe šalju u mirovinu ili na margine
života. Danas se situacija postepeno mijenja i kritikama rasizma i seksizma sve
glasnije se pridružuju i kritike ageizma.Ageizam je nepriznavanje ili ograničavanje prava starosnih skupina. Po isključivosti je sličan seksizmu ili rasizmu. Ageistični stavovi prisutni su u osiguravajućim društvima, bankama, zakonima o umirovljenju, a i kod medicinskih sestara, jer često poopćavaju. Svaki je životni period pod snažnim utjecajem prevladavajućih stereotipa, a za starost su najčešći – da su stariji ljudi međusobno slični, da su senilni, konzervativni, neefikasni i sebični. Međutim, istina je da se stariji ljudi između sebe više razlikuju nego mladi ili zreli ljudi, a da se s godinama te razlike čak povećavaju. Uzroci ageizma vrlo su bliski uzrocima rasizma i seksizma (nagomilavanje frustracija, odnosno reakcija na frustracije i strahove kojih je u životu napretek). Posljedica su i sve veće segregacije starijih ljudi.
Starost i starenje nisu sinonimi. Starenje je normalan fiziološki proces koji počinje odmah nakon rođenja, nepovratan je i u pojedinaca napreduje različitom brzinom. Starost se definira godinama života. Po definiciji UN-a, starost nastupa iza 65-e godine života. Po kriterijima SZO, starost se dijeli na tri dijela: raniju starost 65-74 godine, srednju starost 75 –84 godine, duboku starost od 85 i više godina.
Dužina življenja najviše ovisi o: nasljednim osobinama (genskoj strukturi), specifičnostima okoline (kvaliteti življenja) i, u najvećoj mjeri, o sretnim ili nesretnim okolnostima.
Poznati psihijatar Jang, koji je proučavao zakonitosti starenja, kaže da u životu zaista postoje dvije velike prekretnice. Prva je prijelaz iz djetinjstva u zrelu dob, a druga prijelaz iz zrele dobi u starost. To su periodi najveće ranjivosti i uzburkanosti u životu, a prijelaz u starost nikako nije regresija, nego prekretnica koja je ponovo napredak, promocija. Prva je bila promocija u zrelost. Druga je promocija u novi «procvat», a time se misli na prodiranje prema ljudskoj punoći, vraćanje svojoj spontanosti i izvornosti, da budemo ono što jesmo. Otimati se tom zakonu znači ne htjeti uvidjeti da ne moći starjeti jest isto tako stupidno kao i ne moći izaći iz djetinjstva.
1. tanak sloj umirovljenika, koji su uspjeli skupiti dovoljno bogatstvo da mogu dobro živjeti (povlaštene mirovine, mirovne rente, najamnine, kamate, nasljedstvo),
2. većina, koja ovisi o običnoj mirovini koja je znatno manja od plaće.
Istraživanja pokazuju da u zemljama u kojima je ukinuto prisilno umirovljenje, ljudi odlaze u mirovinu tek malo kasnije nego u drugim zemljama, ali zbog osjećaja da su odluku donijeli sami, lakše podnose posljedice.
Najveći broj ljudi polovinu života provede u obitelji s djecom. Odlazak zadnjeg djeteta uvijek se najteže doživljava jer se život sudbinski mijenja. Roditelji se tada osjećaju stari bez obzira na godine života, a osvježenje im donose unuci. Bavljenje unucima često postaje sadržaj i smisao života. Zbog povećanja socijalne mobilnosti potomaka, djedovi i bake žive daleko od svoje unučadi, u razvijenim zemljama više nego u nas. Zbog toga su posjeti rjeđi, a odnosi hladniji. I djedovi i bake financijski su mnogo samostalniji, žive u vlastitim stanovima, imaju prijatelje i interese koji su drukčiji od interesa potomaka. Sve duže su zaposleni pa imaju sve manje vremena, snage i potrebe za društvom unučadi. Zbog svih tih razloga odnosi djece i roditelja promijenili su se i postali ravnopravniji, s obzirom na izraženu podređenost roditeljima iz ranijih vremena. Bake i djedovi izgubili su dominantnu ulogu u njezi i odgoju djece. Kad se ostarjeli ljudi razbole ili onemoćaju, javljaju se veliki problemi. Oboljeli partner veliki je teret za onog drugog, koji to obično ne pokazuje. Bolesni partner može postati zavidan na zdravlje onog drugog i to se može manifestirati agresivnim ponašanjem. Slična situacija može se razviti između roditelja i djece, koja se moraju odricati brojnih životnih sadržaja zbog nemoćnih roditelja. Gubitak partnera najveći je stres u životu. Tome pridonose problemi oko podjele nasljedstva i smanjen dohodak. Stres je intenzivniji što je zajednički život bio duži. Kod starijih brakova stres je ponekad tako jak da ubrzo nakon smrti jednoga umire i drugi partner. U većini slučajeva javlja se teža i dugotrajna depresija. Jedan je od indikatora depresije sklonost suicidu. Istraživanja pokazuju da broj samoubojstava raste u prvom razdoblju treće životne dobi, kad pojedinac doživljava najviše promjena. Nakon 65. godine broj se smanjuje, a nakon sedamdesete nije ništa veći nego u ranoj mladosti. Upravo su organizacije koje brinu za društveni život starijh osoba potrebne onima koji su ostali sami. Veliku utjehu pružaju vjera i crkva.
U nedavnom ispitivanju, psiholozi s američkog sveučilišta Yalle pronašli su dokaze koji potvrđuju da pozitivno razmišljanje o starenju produljuje život. Istraživanjem je utvrđeno da ljudi koji imaju negativan osjećaj prema starenju samo ubrzavaju taj proces, dok za one s optimističkim pogledom vrijedi upravo suprotno. Znanstvenici čak tvrde da pozitivan stav prema starenju može produžiti život više od uzdržavanja od pušenja ili redovite tjelovježbe. U studiji se tvrdi da osobe koje žale za proteklim godinama života žive prosječno 7 i pol godina kraće od osoba koje se ne bave takvim razmišljanjima.
«Starija dob i umirovljenje daju nam divnu priliku da proširimo svoja znanja i iskustva, baveći se onim čime se prije, nošeni profesionalnim i društvenim vrtlogom, nismo uspjeli baviti. Ali sjeme takvog osobnog sazrijevanja treba već prije posijati, treba tijekom cijelog života kultivirati radost učenja i stjecanja novih spoznaja.
Učiti starjeti – treba u svim etapama života.»
Paul Tournier
1.
Primjerena prehrana i održavanje poželjne tjelesne težine od primarnog su
značenja.2. Radnu aktivnost treba održavati cijeloga života, ali ne raditi preteško niti previše. Rigorozni sustav umirovljenja skraćuje život ako starija osoba ne zna ili ne može kompenzirati gubitak.
3. Velika je uloga obitelji i bliskih osoba. Ljudi koji dugo žive dobro su uključeni u obitelj i često se druže s prijateljima. Osamljenost skraćuje život starijim ljudima.
4. Vježbe opuštanja trebaju postati svakodnevna praksa. Većina dugovječnih ljudi išla je ujutro i navečer u šetnju.
5. Nadasve je važno duševno stanje. Neprijateljstvo, strah, klonulost i slična stanja smanjuju tjelesnu otpornost i utječu na imunološki sustav.
6. Dobra volja, optimizam i smijeh krijepe otpornost i imunitet.
