Voda |
| |
TEKUĆINA ŽIVOTA |
| |
Voda je potrebna svakom organu jer, prolazeći iz gastrointestinalnog trakta
u krv, «napaja» sve stanice tijela. Poznata je preporuka liječnika da dnevno
treba popiti barem osam čaša vode jer je ona životno važna i neophodna svakom
organu. |
| |
| |
| Dehidracija ili gubitak vode iz organizma manifestira se otežanom termoregulacijom,
smanjenim funkcionalnim kapacitetom kardiovaskularnog sustava i poremećajem
metabolizma. Znaci ozbiljne dehidracije, potencijalno opasne po život, jesu:
letargija, glavobolja, suha usta, smanjeno mokrenje, žarenje u želucu, ubrzan
puls, nemogućnost koncentracije i zamor. Kad osjetite neki od tih simptoma,
posegnite za vodom, sokovima, čajevima i juhama koje će nadoknaditi vodu i sol,
potrebne organizmu. Ako je stanje poslije toga nepromijenjeno, obratite se svom
liječniku. |
| |
| |
| Boca uvijek pri ruci |
| |
Voda
pospješuje rad gastrointestinalnog trakta jer zbog njezina manjka ljudi
pate od zatvora, a biljna vlakna koja se preporučuju osobama s tim problemom
ne obavljaju svoju ulogu bez vode, uz čiju pomoć omekšavaju stolicu i tako
olakšavaju njeno izbacivanje. Voda sprječava pojavu raka debelog crijeva.
Dokazano je da je kod žena koje piju najmanje 5 čaša vode dnevno pojava
raka debelog crijeva 5 % manja. To se objašnjava time da se unošenjem većih
količina vode neprobavljeni ostaci hrane kreću kroz crijevo i izbacuju napolje,
pa tako nemaju vremena oštetiti njegovu sluznicu.
Na dohvat ruke uvijek imajte bocu s vodom i koristite je što češće. Nemojte
posezati za čašom tek kad osjetite žeđ, jer su tada vaši organi i tkiva već
u manjku vode. Da li ste popili dovoljnu količinu vode dnevno vidite po mokraći,
koja treba biti gotovo prozirna, bijela ili sasvim svijetložute boje. Sportaši
se važu prije i poslije treninga. Preporučuje se da se ne jede dok se ne nadoknadi
tekućina. Najbrže se i najučinkovitije izgubljena tekućina nadoknađuje čistom
vodom. Prisutnost minerala ili kakvih organskih materija u vodi, prije svega
šećera, znatno usporava resorpciju. Tekućine koje sadrže više od 1 % soli ili
5 % šećera mogu privremeno pojačati stupanj dehidracije, zbog prelaska iz krvnih
žila u digestivni trakt. Najbolja rehidracija postiže se hladnom vodom (4 –
12?C). Sportaši po pravilu piju onoliko tekućine koliko im prija. Mogu se piti
i sokovi razblaženi vodom u omjeru 1 : 5. |
| |
| |
| Zašto žednimo |
| |
Zdrav čovjek gubi tekućinu mokrenjem, znojenjem i disanjem, a izgubljena se
tekućina mora nadoknaditi da bi organizam mogao normalno funkcionirati, pa određeni
receptori šalju signale mozgu, nakon čega se javlja osjećaj žeđi. Žeđ najčešće
izaziva povećana količina natrija u krvi, koja postaje preslana, pa bubrezi
dobivaju naredbu da štede vodu jer je nema dovoljno, a mokraća postaje tamnija
i koncentrirana. Na taj se način uštedi izvjesna količina tekućine, ali to nije
dovoljno za normalan rad organizma. Ako se tijekom noći, u dužem periodu više
od 2 puta budite s osjećajem žeđi, to je signal da nešto nije u redu. Isto tako,
više od 3,5 litra izlučene tekućine dnevno može biti znak bolesti, pa se konzultirajte
sa svojim liječnikom. Pojačan osjećaj žeđi prisutan je kod dijabetesa, povišene
tjelesne temperature (organizam se od vrućine brani tako što toplinu predaje
okolini povećanim dotokom krvi u periferne dijelove tijela, što uzrokuje znojenje
kojim se gubi tekućina), proljeva (može se gubiti i do 10 litara tekućine dnevno,
a najviše ugrožava malu djecu, jer se njihov organizam sastoji od većeg postotka
vode nego kod odraslih).
Kod psihičkih bolesti u organizam se unosi potpuno nepotrebno i do 15 litara
tekućine dnevno. Alkoholičari jače osjećaju žeđ, jer alkohol pojačava izlučivanje
tekućine, a to se javlja već nakon 3 čaše vina ili piva. Glavni je problem u
tome što se žeđ gasi «novom turom» pića, pa se ponovo žedni i tako u krug, pri
čemu pate jetra i bubrezi. Uzrok žeđi može biti gubitak krvi i naglo sniženje
krvnog tlaka, a tada će srce izbacivati manju količinu krvi u aortu unatoč tome
što bubrezi dobivaju signal da štede vodu, što nije dovoljno.
«Žeđ govornika» javlja se prilikom dugotrajnog pričanja, koje dovodi do prekomjernog
suženja sluznice usne šupljine i grkljana. Kod adipsije, bolesti nervnog sustava,
receptori za žeđ ne šalju signale mozgu, pa oboljeli nikad ne osjeća potrebu
za vodom i mora naučiti da u pravilnim intervalima uzima tekućinu da ne bi dehidrirao. |
| |
| |
| Bolovi od žeđi |
| |
Ljudsko tijelo sastoji se od 75 % vode i, ako je ne pijete dovoljno, dehidrirat
ćete, a dehidracija izaziva kronične bolesti: bolesti srca, reumatoidni artritis,
rak, sindrom kroničnog umora. Tijelo zbog dehidracije luči histamin, koji inicira
proizvodnju supstanci kao što su vazopresin i prostaglandini, a prostaglandini
uzrokuju bolove (poput bolova u križima, angine pectoris, čira na želucu, reumatoidnog
artritisa, glavobolje) koji su simptomi žeđi. Ako imate neku od tih boli, možda
ste samo žedni.
Stres uzrokuje dehidraciju, a dehidracija proizvodi stres, što stvara spiralu
koja nas nosi nizbrdo. Kofein iz kave i gaziranih pića je diuretik, a i alkohol
je diuretik, pa ta pića više odnose tekućine iz organizma nego što je unose.
Visok krvni tlak može nastati kao posljedica nedostatka vode. Dnevno je potrebno
u organizam unijeti 8 – 10 čaša vode da se nadoknadi tekućina koja se gubi mokrenjem,
znojenjem i disanjem. Obroci se ne smiju zalijevati vodom, jer tijelo ne može
koristiti tu vodu za stvaranje probavnih sokova, a pijući vodu uz obrok, zapravo
razrjeđujete želučane sokove. Voda se pije između obroka, i to je garancija
da će vam bubrezi biti zdravi. |
| |
| |
| Dr. Petar Radaković |
| |
 |
| |