Zlostavljanje u starijoj dobi

TRAJNE METE NASILJA

Problem zlostavljanja i zanemarivanja starijih osoba jednako je star kao i ljudsko društvo. Prema našem zakonodavstvu, ono ulazi u sklop zlostavljanja u obitelji pa je, radi zaštite i suzbijanja, nužno priznati postojanje problema.

U društvu se, međutim, nailazi na neosjetljivost, nezainteresiranost i sporost u prepoznavanju. Nepostojanje odgovarajućeg odgovora sustava, koji treba identificirati, intervenirati te poduzeti mjere prema starijim osobama i njihovim obiteljima u situacijama visokog rizika i samog nasilja, rezultira povećanjem učestalosti pojave (incidencije), ali i stupnja okrutnosti nasilničkog ponašanja. Preventivno djelovanje nije uspostavljeno, premda se ono navodi kao nužno u ciljevima „Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji od 2005. do 2007. godine“ (Vlada Republike Hrvatske, 9. prosinca 2004. godine, Zagreb).

Svijet se pokrenuo

U svijetu su u posljednjih desetak godina učinjena istraživanja te pojave: definiranja, rasprostranjenosti, identifikacije rizičnih i zaštitnih činitelja. Razvijeni su i prevencijski programi u svim bitnim segmentima društvenoga djelovanja. Definirani su tipovi nasilja: • fizičko, • emocionalno, • materijalna eksploatacija, • seksualno zlostavljanje i • zanemarivanje. Sve to prisutno je i u našem društvu. Poneki slučajevi senzacionalistički su izneseni kroz medije, no oni se uskoro zaboravljaju, a intervencije nema. Odnos prema starijima kulturalno je određen. U našem, sve više individualističkom društvu prisutni su različiti oblici nasilja i zanemarivanja, kako u obitelji tako, nažalost, i u institucijama društvene skrbi za starije i u zdravstvenim ustanovama. O tome se nerado govori. Starija osoba štiti nasilnika, koji je najčešće najbliža osoba – iz najuže porodice, odnosno obitelji, istovremeno mlađa: sin, kći, zet, snaha, unuk, ali i vršnjaci, najčešće bračni partner. Sve je to za nas sramota, osobna stvar obitelji. Također, starija osoba se boji odmazde, napuštanja ili institucionalizacije.

Trajne negativne posljedice

Trend povećanja broja starijih i nemoćnih osoba i dalje se nastavlja. Prema rezultatima naših prvih istraživanja (provedenih u Primorsko-goranskoj županiji), vidi se kako se s povećanjem dobi starijih osoba povećava i incidencija nasilja. To se objašnjava gubitkom kontrole kao jednog od osnovnih motivatora ljudskog ponašanja. Gubitak kontrole ima negativne razvojne posljedice, što koristi nasilnik i nastavlja sa svojim ponašanjem i postupcima pa žrtva, koja se ne može sama skrbiti i brinuti o sebi, postaje trajnom metom nasilničkog ponašanja. Radi zaštite od nasilja i zapuštanja starijih osoba, nužno je razviti kvalitetne programe prevencije koji slijede modele javnozdravstvenog pristupa. Oni obuhvaćaju mjere i akcije: na individualnom planu, međusobnim odnosima u neposrednoj okolini, kao i na širem društvenom planu. Prevencijski i intervencijski programi mogu biti kvalitetni ako slijede rezultate kontinuiranih istraživanja tog kompleksnog fenomena te ako se provodi trajna provjera i ocjena (evaluacija) provedenih mjera i akcija. Zlostavljanje koje provode starije osobe prema mlađima (obično materijalno, a ne i fizički ovisnima) također postoji, jednako je prikriveno, ali čini posebnu temu.

Dr. sc. Vlasta Spitek – Zvonarević