Cijepljenje djece
 
IGLICA LJUBILICA
 
Može li cijepljenje biti manje neugodno i traumatično za dijete? Svakako valja pokušati djeci olakšati i učiniti taj trenutak manje neugodnim. S cijepljenjem se dijete susreće čim ugleda ovaj svijet. Ono se nastavlja tijekom dojenaštva, predškolske i školske dobi.
 
 
Za većinu djece to je vrlo traumatično iskustvo. Znanstvenici su dokazali zašto djeca plaču više neposredno prije, nego tijekom ili nakon cijepljenja. Na temelju skeniranja mozga otkrilo se da je predviđanje bola jednako loše, neugodno kao i iskusiti ga. Stoga je vrlo važno pripremiti dijete na taj događaj. Treba s njime razgovarati, bodriti ga, ohrabrivati, govoriti mu da je u redu i, ako zaplače, odvući mu pažnju nekom šalom, pričom i sl. Svakako ga treba pohvaliti i nagraditi nakon primljenog cjepiva. Upravo roditelji su ti koji znaju pogoršati stvari kada se radi o cijepljenju i odlasku liječniku. Često smo svjedoci da roditelji straše djecu liječnicima i «strašnim» injekcijama. «Ako ne budeš dobar, odvest ću te doktoru i dat će ti veliku injekciju.» Kada se nađu u situaciji da djeca «dramatiziraju» i «histeriziraju» kada se trebaju cijepiti, ne znaju kako se nositi s time i proživljavaju neugodnosti. U svakom slučaju, praksa roditelja da zastrašuju djecu liječnicima i injekcijama trebala bi prestati.
 
 
Lutka neće plakati
 
Upravo radi umanjivanja straha od cijepljenja i da se taj događaj učini manje traumatičnim i neugodnim za dijete koje treba krenuti u školu, u sklopu rada Odjela školske medicine na Zametu pokrenut je projekt pod nazivom «Iglica Ljubilica». Svaki školski obveznik prolazi sistematski pregled prije polaska u školu u koji je obvezatno uključeno i cijepljenje. Temelj su projekta psihoedukativne radionice, osmišljene kao lutkarske kreativne improvizacije usmjerene k umanjivanju straha od cijepljenja, razvoju svijesti o potrebi očuvanja vlastitog zdravlja putem cijepljenja i sistematskih pregleda. Igra putem komunikacije s lutkama izabrana je kao osnovna metoda rada, jer je poznato da igra izuzetno pozitivno utječe na djetetov psihički, emocionalni i socijalni razvoj. Ona ima važnu ulogu u životu djece, praćena je zadovoljstvom i radošću i na taj način potiče njegov emocionalni razvoj i time pridonosi afirmaciji njegove ličnosti. Dijete lakše uči putem igre jer je više motivirano za nju, stoga ona ima puno snažnije odgojne efekte od svih metoda i strategija kojima se koristimo u odgoju djece. Scenska lutka odličan je medij s kojim se dijete saživljava i putem koje lakše izriče svoje viđenje svijeta. Ona stimulira dijete na govor i uvodi ga u svijet mašte. Kroz razgovor dviju lutaka, djeci se približava svrha i potreba cijepljenja, te se saživljavanjem s lutkama nastoji razviti empatija i umanjiti strah i odbojnost od cijepljenja.
 
 
Korisno djeci i odgajateljima
 
Projekt je proveden tijekom školskih godina 2005./06. i 2006./07. U njega su bila uključena djeca predškolske dobi školskih obveznika za tekuću školsku godinu, koja pohađaju predškolske ustanove. Školske godine 2005./06. u projekt su bili uključeni pojedini podcentri Dječjih vrtića Rijeka – Turnić, Krnjevo, Podmurvice, Zvonimir Cviić, Zamet, Gardelin, Potok, Oblačić, Poneštrica, Krijesnica, Mirta, Mlaka. Radionicama je bilo obuhvaćeno 143 djece predškolaca. Školske godine 2006./07. projekt je proširen i na općine Viškovo i Klana, te na grad Kastav. Pri završetku psihoedukativnih radionica provedena je evaluacija projekta putem anketnih upitnika. Iste školske godine, u projektu je sudjelovalo 255 djece. Analiza evaluacijskih anketnih upitnika pokazuje da se 53,9% odgajatelja u potpunosti složilo s činjenicom da je takav način pripreme djece za dolazak na sistematski pregled potreban u postojećem sustavu, a 76,5% je radionicu ocijenilo vrlo korisnom za djecu. U postotku od 41,2% izjasnili su se da im je program koristan, a 58,8 % ga je ocijenilo jako korisnim u provođenju programa zdravstvenog odgoja. Djeca su se, na pitanje - da li im se kazališna predstava svidjela - u 95,7 % izjasnila da jest. Pri procjeni osjećaja i dojmova kod djece, njih 62,4% osjećalo se ugodno, 3,5% uplašeno, 9% važno, 2% dosadno i 23,1% ponosno. Odgajatelji su kao stručnjaci procijenili pristup i kvalitetu rada s djecom tijekom realizacije. Njih 17,6 % ocijenili su pristup i kvalitetu rada ocjenom 4, a 82,4% ocjenom 5. Za buduću suradnju svi su se izjasnili pozitivno.
Iz svega se da zaključiti da postoji interes predškolskih ustanova za takvim aktivnostima. Na osobno zadovoljstvo, školske godine 2007./08. projektne aktivnosti će se proširiti na sve podcentre koji pripadaju Dječjim vrtićima Rijeka.
Iluzorno je očekivati da će se jednom lutkarskom predstavom riješiti problemi straha od cijepljenja, no svakako će se napraviti mali pomak u odnosu na taj problem. Budući da je samo fizički i mentalno zdrav pojedinac od koristi svojoj društvenoj zajednici, potreba za očuvanjem zdravlja velika je. Već u ranoj dječjoj dobi možemo uspješno pozitivno utjecati na razvoj socijalnih vještina i navika kako bismo prevenirali različite negativne oblike ponašanja i stilova življenja koji mogu loše utjecati na zdravlje. Kod njih je važno razvijati osobni odnos i stavove prema vlastitom zdravlju, kao i zdravlju drugih u zajednici, te razvijati vještine samostalnog donošenja odluka o zdravim stilovima života. U brigu o zdravlju svakako spada i pozitivan stav prema cijepljenju. Upravo se tim lutkarskim improvizacijama djeci ta problematika pokazuje sasvim drugim i njima prihvatljivim načinom.
 
 
Nevenka Vlah, dipl.učiteljica