Aortokoronarne premosnice

MOSTOVI I PROŠIRENJA

Ateroskleroza je danas vodeći razlog smrti i invaliditeta u zemljama razvijenog svijeta. Bolest je progresivna i u nekih započinje već oko dvadesete godine života.

Osnovna je značajka bolesti zadebljanje stijenke krvne žile, koje se sastoji od dva osnovna dijela, vezivne kape i lipidne (masne) jezgre. Bolest posebno zahvaća pojedine regije cirkulacije (koronarne arterije koje opskrbljuju srce, arterije koje opskrbljuju mozak, arterije zdjelice i nogu te bubrežne arterije). Bolest uglavnom uzrokuje suženje ili začepljenje krvne žile te smanjenje ili prekid krvnog protoka, a rjeđe proširenje krvne žile, karakteristično osobito za najveću žilu u tijelu - aortu.

Različiti simptomi

Kako prepoznati znakove ateroskleroze ovisi prvenstveno o najjače zahvaćenim krvnim žilama. Promjene koronarnih arterija srca (Slika 1.), kojima srce dobiva kisik i hranjive tvari, povezane su s anginom pektoris i srčanim udarom (infarkt miokarda). Anginu pektoris najčešće karakteriziraju bolovi tipa pritiska ili težine u prsištu koji se naročito javljaju nakon većih ili manjih napora, a mogu biti praćeni osjećajem nedostatka zraka, preskakanja srca, umorom ili prijetećim gubitkom svijesti. Bol može biti i nekarakteristična, kako po tipu (žarenje, pečenje), tako i po okolnostima u kojima se javlja (mirovanje), a nekada može i izostati. Kod srčanog udara navedene tegobe dramatičnije su, najčešće naglog nastanka, jakog intenziteta te praćene jakim preznojavanjem, slabošću i strahom od smrti. U rjeđim slučajevima, prva manifestacija srčanog infarkta nagla je smrt u, ponekad, dotada zdrave osobe. Kod nekih su bolesnika tegobe slabije izražene, a kod nekih i potpuno izostaju, unatoč tome što se različitim pretragama može dokazati razvoj srčanog udara. Mogu biti promijenjene arterije koje opskrbljuju središnji živčani sustav, što rezultira moždanim udarom (tranzitorna ishemička ataka ili cerebrovaskularni inzult), periferne arterije nogu s bolovima u nogama prilikom hoda (intermitentne klaudikacije) i gangrenom. Kod nekih se osoba ateroskleroza ne mora nikada tijekom života jasno manifestirati, unatoč tome što se na obdukciji nakon smrti pronađe da je bolest izrazito proširena.

Liječenje aterosklerotske bolesti

Prevencija i liječenje mogu dovesti do potpunog smanjenja samo početnih aterosklerotskih promjena. Prevencija se odnosi na uklanjanje rizičnih čimbenika na koje se može utjecati. To se prvenstveno odnosi na usvajanje zdravih navika prehrane, naročito u djetinjstvu, bavljenje tjelesnom aktivnošću, izbjegavanje ili prestanak pušenja. Lijekovima je moguće snižavanje razine masnoća u krvi kod bolesnika kod kojih su one povišene, sniženje krvnog tlaka kod bolesnika kod kojih je on povišen, te sniženje razine šećera u krvi u bolesnika sa šećernom bolešću. Na taj se način, posredno ili neposredno, povoljno utječe na aterosklerotsku bolest, pa tako i na posljedice koje ta bolest ima na srcu. Revaskularizacija je skupni naziv za sve metode kojima se uklanja suženje i začepljenje krvne žile ili ga se premošćuje. Na taj način ugroženi organ dobiva dovoljnu količinu krvi, a njome i kisika i hranjivih tvari, počinje normalno funkcionirati, a tegobe nestaju. Metode su mnogo djelotvornije od lijekova, no i složenije, i povezane su s nekim rizicima. U slučaju srca, radi se o dvije metode - perkutanoj koronarnoj intervenciji (engl. percutaneous coronary intervention) i aortokoronarnom premoštenju (engl. aortocoronary by-pass).

Revaskularizacija koronarnih arterija srca

Perkutana koronarna intervencija metoda je koju provode intervencijski kardiolozi u laboratorijima za kateterizaciju srca. Pod kontrolom rendgenskih zraka, uz pomoć posebnih katetera kojima se ulazi kroz periferne arterije nogu ili ruku, prikazuju se koronarne arterije srca. Prikazana suženja ili začepljenja tih arterija, koja su promjera do nekoliko milimetara, minucioznim tehnikama mogu se proširiti isto tako minijaturnim balonima ili, rjeđe, drugim tehnikama (Slika 2.). Radi dugotrajnog održavanja njihove prohodnosti, na ta se mjesta uglavnom ugrađuju tzv. endovaskularne proteze ili mrežice (engl. stent), metalne (engl. bare metal) ili obložene lijekovima (engl. drug eluting). Potonjim mrežicama, prema danas dominantnom mišljenju u znanstvenoj zajednici, postižu se još dugotrajniji i povoljniji rezultati. Kod bolesnika kod kojih su aterosklerotskom bolešću zahvaćene sve tri koronarne arterije srca, ili iz drugih razloga perkutana koronarna intervencija nije moguća, osobito ako boluju i od šećerne bolesti, ili je došlo do popuštanja srca, provodi se revaskularizacija aortokoronarnim premoštenjem. Radi se o kardiokirurškom zahvatu kojim se, koristeći se bolesnikovim arterijama ili venama iz drugih dijelova tijela, premošćuje mjesto suženja ili začepljenja koronarne arterije, te tako srce opskrbljuje kisikom i hranjivim tvarima. Za razliku od perkutane koronarne intervencije, kod koje se koristi lokalna anestezija, aortokoronarno premoštenje provodi se u općoj anesteziji. Potrebno je kirurško otvaranje grudnoga koša te korištenje čitavog niza složenih i rizičnih tehnika i aparata. Kardiokirurško liječenje povezano je i s duljim boravkom u bolnici te s višim troškovima liječenja. Može se zaključiti da su u liječenju aterosklerotske koronarne bolesti srca tehnike revaskularizacije mnogo djelotvornije od liječenja medikamentima. Kod većine bolesnika revaskularizacija se može postići manje invazivnom, manje rizičnom i jeftinijom perkutanom koronarnom intervencijom. Kod većine ostalih bolesnika, kao metoda revaskularizacije preostaje aortokoronarno premoštenje.

Mr.sc. Zdravko Babić, dr.med.