Seksualna edukacija mladih – da ili ne?
O spolnosti bez nelagode
Polemike oko uvođenja seksualne edukacije u hrvatski školski sustav i dalje su
prisutne. Provedena su mnoga istraživanja i načinjene studije i programi o tome.
Većina tih istraživanja pokazuje da mladi danas rano stupaju u spolne odnose,
a da im je znanje o toj problematici oskudno.
Upravo iz tog razloga, u Centru za reproduktivno zdravlje proveden je program edukacije mladih edukatora u periodu od listopada 2005. do travnja 2006., koji je sadržavao pet tematskih područja:
1. spolnost i odnosi među spolovima,
2. svaka žena i dijete su važni,
3. kontracepcija,
4. spolno prenosive bolesti,
5. zlostavljanje.
U program su bili uključeni učenici Trgovačko-tekstilne škole. Program je realiziran kombinacijom predavanja i radionica. Nakon provedenog programa, edukatori su stečena znanja prenosili svojim vršnjacima na satovima razredne zajednice, a neposrednu pomoć pružali su im razrednici.
Evaluacija rada provedena je nakon svakog obrađenog područja, kao i na kraju cjelokupnog programa, kada se napravilo opsežnije anketiranje mladih edukatora. Osim anketiranja edukatora, u školi se putem anketnih upitnika pristupilo provjeri stečenih znanja, ali i ispitivanju stavova i ponašanja o temi seksualnosti.
Trećina naših ispitanika stupila je u spolne odnose, što ne odskače značajno od prosjeka u Hrvatskoj. Iako imaju redovite spolne odnose, naši ispitanici nisu sustavno praćeni od ginekologa, što predstavlja izuzetan rizik za neželjene trudnoće i za širenje spolno prenosivih bolesti. Upravo stoga smatramo da takav trodijelni pristup adolescentnoj seksualnosti, kroz edukaciju, savjetovanje i intervenciju, ima najbolji efekt u sadašnjoj situaciji i predstavlja dobar temelj za smanjenje rizika.
Kriteriji
za stupanje u spolne odnose značajnije se razlikuju kod mladića i djevojaka.
Kod mladića nije, nažalost, rijedak obrazac ponašanja gdje dominira samo
«seks» i gdje postoji razdvajanje ljubavi i seksa, za razliku od djevojaka
koje ujedinjuju ta dva pojma. To ujedno govori i u prilog seksualnim predrasudama.
Takve predrasude vrlo lako mogu dovesti, a često i dovode do zlostavljanja
u adolescentnim vezama, što je obično društveno prihvaćeno i nije prepoznato
kao zlostavljanje. Taj problem ne bi trebao biti zapostavljen, iako o njemu
ima malo podataka, te bi trebalo više senzibilizirati mlade edukatore jer
su i oni problem zlostavljanja stavili na začelje interesa.Vrlo mali broj učenika u našem ispitivanju nezadovoljan je svojim znanjem, iako, objektivno, oko polovine ispitanika ne pokazuje adekvatno poznavanje anatomije i fiziologije ljudskih reproduktivnih organa. Primijetili smo da su niži razredi ispitanika bolje «potkovani» znanjem, jer se ta tematika s njima dodatno obrađivala. Upravo to pokazuje koliko je važna trajnija i sustavnija edukacija mladih.
Naši su ispitanici pokazali solidna znanja o kontracepciji i HIV-u, ali su znanja o danas prisutnijim spolno prenosivim bolestima među mladima znatno niža, što se može dovesti u vezu sa smanjenom senzibilnošću mladih za taj problem, jer ne postoji prijetnja smrtnog završetka bolesti. Zanimljiva je i procjena rizika od zaraze spolno prenosivim bolestima koja je niska kod mladih koji su već stupili u spolne odnose i kao razlog za to navode da imaju samo jednog partnera, unaprijed prejudicirajući vjernost u vezi. Reproduktivni dio seksualnosti mladih u toj životnoj dobi nije na prvom mjestu, te u tom segmentu mlade trebamo više usmjeravati i osvješćivati.
Mnogi smatraju da bi se spolna edukacija trebala odvijati u krugu obitelji, što bi bilo najbolje ako su roditelji spremni i sposobni provoditi seksualni odgoj svoje djece. Da to tako nije, vidi se i iz naše ankete, jer dvije trećine ispitanika rijetko ili nikada o tome ne razgovara s roditeljima, a nešto više od polovine smatra da roditelji ne bi trebali biti uključeni u spolnu edukaciju, što govori o izrazito konzervativnim sredinama u kojima su mladi odrasli.
I u našem istraživanju većina mladih smatra da je potrebna sustavna spolna edukacija u školama, i da bi je trebale provoditi stručne osobe.
Zbog velikih rizika vezanih uz seksualnost mladih adolescenata, čemu u prilog govore i epidemiološka istraživanja, te nedostatnost istih sadržaja u školskim planovima i programima, u sklopu Centra za reproduktivno zdravlje pokrenuli smo taj Projekt kojim nastojimo utjecati na znanja, stavove i ponašanja mladih. Stavovi i ponašanja mladih ne moraju se nužno i podudarati. Adolescenti vrlo često nisu dosljedni iz raznih razloga, tako da je teže mijenjati stavove kod mladih jer je to dugotrajan i sustavan proces.
Suočavanje s mitovima, odgovornošću i poštivanjem različitosti uvelike ovisi o samim edukatorima koji moraju biti motivirani i tolerantni. Budući da spolna edukacija nije kao neki drugi predmet u školi, edukatori moraju stvoriti takvo ozračje u kojem razgovor o spolnosti neće izazivati nelagodu. Smatramo da smo naše edukatore uspješno usmjerili ka tom cilju. Stoga takav program treba nastaviti uz dobru evaluaciju.
