"Kad se može reći za nekoga da je odrastao?", upita jedan učenik.
"Onog dana kad mu više nitko ni o čemu nema potrebe lagati."
Anthony de Mello
Osnovna pravila svake ljudske komunikacije, a poglavito komunikacije između suradnika, jesu:
1. Kolegi moraš dopustiti da svoje osjećaje izrazi bez prekidanja, ispravljanja, primjedbi i neslaganja. Sve što bi bilo manje od toga guši komunikaciju.
2. Izjave ne valja započinjati sa “ti” (ili “vi”), nego govoriti o vlastitim osjećajima. Npr. ne: “Ti si me povrijedio!”, nego: “Osjećam se povrijeđenim!”
3. Treba izbjegavati uporabu dviju riječi koje guše svaku komunikaciju, a to su: “uvijek” i “nikada”.
POHVALE
Ljudi više vole pohvale nego kritike. Kolega koji je iskreno pohvaljen osjeća
se dobro i sklon je ponavljati ponašanje za koje je dobivena pohvala. Također
je sklon ugađati osobi od koje je dobio pohvalu.
Pohvale su osobito značajne za sposobne ljude koji dobro rade, ali imaju nisko
samopoštovanje. Oni će se bolje osjećati i bolje raditi pokažeš li da cijeniš
njihove vrijednosti. Pohvala ne stoji ništa, a donosi velike rezultate.
Pohvale su djelotvorne samo kada su iskrene, inače mogu djelovati sasvim suprotno.
Nisi li iskren, kolega će osjetiti prijevaru i tvoje htijenje da samo izvučeš
osobnu korist. Suprotno tome, iskrenoj pohvali kolega vjeruje, osjećat će se
dobro i njegovo će samopoštovanje rasti.
Vrlo je važno da pohvala ne sadrži nikakvu kritiku. Mnogi ljudi skloni su dati
pohvalu, ali s neizbježnim “ali”. Takva pohvala onda više nije pohvala i čovjek
se osjeti prevarenim.
Pohvale ne moraju biti samo verbalne. Mnogi neverbalni znakovi, kao što su osmijeh
i klimanje glavom, djeluju kao pohvale.
KRITIKE
Nitko ne voli kad ga kritiziramo. Situacija je još teža ako kritiku dobije pred
drugim ljudima. Na taj način ugroženo je ne samo njegovo samopoštovanje, nego
i status. Takva kritika nije kritika, to je poniženje. Osoba će te početi mrziti,
a svjedoci tvoje kritike osjećat će se neugodno. Stoga je kritiku najbolje izreći
u četiri oka. Kolegu pohvali pred drugima, ali kritiziraj uvijek nasamo.
Učini li kolega što loše, izreci kritiku što prije. Tada je najdjelotvornija.
Što dulje čekaš i potiskuješ svoje osjećaje, to će oni biti intenzivniji. Primjećuješ
li dulje vrijeme da kolega ne radi nešto dobro, a držiš to u sebi, vjerojatno
ćeš jednoga dana “eksplodirati” zbog sitnice. Tvoja reakcija bit će neprimjerena,
svi će se čuditi što ti je odjednom, a osoba o kojoj je riječ shvatit će to
kao napad na ličnost.
Budi određen! Reci osobi točno što nije dobro uradila. Stoga je dobro kritiku
planirati unaprijed. Ne uradiš li tako, možda ćeš izreći i ono što nisi mislio
i zbog toga poslije požaliti.
Ne kritiziraj osobu zbog nečega što je izvan njene kontrole.
Usmjeri kritiku na ponašanje osobe, nikada na njezinu ličnost! Ponašanje i ličnost
potrebno je razdvojiti. Osoba može učiniti nešto loše, ali to ne znači da je
loš čovjek. Mi želimo zadržati kolegu, ali ne i njegovo loše ponašanje. Napadnemo
li njegovu ličnost, nastojat će braniti i sebe i svoje ponašanje, pa makar morao
izmišljati ili izvrtati činjenice. To je prirodna reakcija. Ljudi koji su napadnuti
ne čuju što im govoriš pa ni ne mogu ispraviti svoje ponašanje. Usmjeriš li
se na problem, a ne na čovjeka, imaš veću mogućnost izazvati pozitivnu promjenu
u njegovom ponašanju.
Izreci kako si se osjećao zbog toga što je osoba o kojoj je riječ učinila nešto
loše (jesi li bio ljut, frustriran, nesiguran pred drugim kolegama i slično).
To može biti vrlo kratko, ali je bitno da bude iskreno i pošteno.
I ne zaboravi na kraju uključiti pohvalu! Iako je tom prilikom kolega uradio
nešto loše, vjerojatno puno toga radi dobro. Reci to! Npr.:“Ja znam da si ti
uvijek točna, zato sam se i osjećao ljutito kad si upravo danas, kad je jako
važno, zakasnila!”
- biti zaokupljen i što više aktivan,
- provesti što više vremena u socijalizaciji (u druženju s drugim osobama),
- biti produktivan u korisnom radu,
- biti dobro organiziran i dobro planirati,
- zaustaviti misli o brigama, ne brinuti,
- smanjiti očekivanja i ambicije,
- razviti optimistično i pozitivno mišljenje,
- biti orijentiran na sadašnjost,
- raditi na razvoju zdrave ličnosti,
- razviti se u ekstravertiranu i druželjubivu ličnost,
- biti onakav kakav jesi,
- ukloniti probleme i negativne osjećaje,
- njegovati intimne veze jer su vrlo važne za postizanje sreće,
- vlastitu sreću smatrati važnim ciljem.
Kompromis? Treba li u odnosu ići na kompromis i kada? U bilo kojoj odgovornoj vezi ne može se ne ići na kompromis. Ali kompromis koji ograničava mogućnost psihološkog i duhovnog rasta, koji priječi da se bude u miru sa sobom, koji ograničava vlastitu unutarnju slobodu, koji čini da se gube vrednote na kojima se temelji vlastita osobnost (npr. čast, poštenje, iskrenost, osjećaj prijateljstva, nepotkupljivost) - takav kompromis treba odbaciti.
Na poslu smo često i sami krivi za mnoge frustrativne situacije. Ali, ako mi sami postanemo savršeni, ako smo mi sami svjetlost koja će obasjavati druge, onda ćemo tako i utjecati na promjenu svoje okoline. Evo nekoliko savjeta:
- Nikad ne čekaj da se drugi promijeni. Započni ti prvi.
- Problemi su osobni. Ne očekuj izvan sebe njihovo rješavanje.
- Uvijek budi u stvarnosti. Ne prepusti se iluzijama i idealiziranjima.
- Promatraj drugoga onako kako bi promatrao sebe. Budi objektivan.
- Nikad se ne osjećaj žrtvom drugoga. Ako se osjećaš tako, to je stoga što si dao mogućnost drugom da ti bude mučitelj.
- Ne troši svu energiju na analiziranje ponašanja ili stavova drugoga. Radije ispituj sebe i prema tome djeluj.
- Ne maštaj o mogućem boljem kolegi od tvojeg. To je samo način da pobjegneš od vlastite odgovornosti.
- Ne dopusti da te uvjetuju reakcije kolege. Nastavi svojim putem koji je takav da ćeš uzeti u svoje ruke svoj život.
- Čini da se drugi osjeća prihvaćen i ljubljen. Samo ćeš tako uspjeti promijeniti ga.
