Mobitel i mladi – uporaba i zloporaba

Bežično nasilje

Sve više djece i maloljetnika ima mobilni telefon. Čak 60% učenika srednjih škola i 20% osnovaca u Velikoj Britaniji posjeduje mobitele. Slično je stanje i u drugim zemljama.

Mobitel im pruža određenu sigurnost jer, u slučaju opasnosti, mogu brzo tražiti pomoć. On mladoj osobi služi za slanje SMS i MMS poruka, za govornu komunikaciju, slušanje glazbe, snimanje fotografija, govora, za igranje igrica, za bežično spajanje na internet, zatim kao podsjetnik, kalkulator, pokazuje točno vrijeme… Dosjetljivi učenici koriste mobitele kao «pomoć» pri pisanju školskih testova. Prijatelju pošalju zadatke, on ih riješi i putem poruke vraća izrađene. Zabrane unošenja mobitela u školu, pa čak ni stroge kazne uhvaćenima na djelu, nisu dale željene rezultate. Kako spriječiti varanje na ispitima, ne samo u osnovnoj školi, nego i u srednjoj, pa i na fakultetu – pitaju se profesori. Na kineskim fakultetima samo prošle akademske godine više od 1 700 studenata kažnjeno je zbog varanja na ispitima. Profesori su odlučili na svim kineskim sveučilištima blokirati signale mobitela u dvoranama u kojima se pišu testovi ili ispituje. Ako učinkovito spriječe varanje na ispitima, sigurno će to primijeniti profesori iz drugih zemalja koje muči isti problemi.

Od poruke ne možeš pobjeći

Pojedinci šalju prijeteće i zastrašujuće poruke žrtvama. Te neodgovorne mladenačke poruke putem interneta ili mobitela zastrašuju i čine nesigurnom žrtvu čak i u njezinoj najintimnijoj sredini – u roditeljskom domu. To psihičko nasilje SMS porukama posebno je prisutno u Skandinaviji, gdje je poprimilo zabrinjavajuće razmjere. Ono brine djecu i roditelje, a pedagozi su nemoćni u borbi protiv tog neobičnog fenomena psihičkog nasilja među tinejdžerima. Norveški istraživači proveli su istraživanje na uzorku od 4 700 ispitanika i utvrdili da je taj oblik psihičkog nasilja bezimenim SMS porukama posebno zabrinjavajući prema djevojčicama. Prema izvješću, jedna djevojčica je od tih zastrašujućih poruka doživjela noćne more koje su je toliko progonile da je pomišljala i na samoubojstvo. Njena vršnjakinja je, umjesto rođendanskih čestitki, primila 25 pakosnih SMS poruka koje su je toliko uzdrmale i potresle da se više nije usudila ići u školu, pa je uključena u tretman psihologa. U Danskoj djeca SMS porukama nasilničke naravi teroriziraju vršnjake. Evo poruka koje izazivaju strah kod djece i mladeži: Gubi se!; Nitko te ne podnosi!; Odvratna, glupa kravo, što tražiš ovdje? Umri! i slično. To psihičko nasilje, teror i maltretiranje na suvremen način čine zločesti i «nevidljivi» mučitelji mladeži. Djeca s mobitelom mamac su za pedofile koji se postupno preorijentiraju s fiksnih internetskih veza na mobilne. Sanderson (2005., prema O?Connell, 2003.) tvrdi da «u cilju nalaženja i obrađivanja djece pedofili sve više koriste suvremenu tehnologiju i novu generaciju 3G mobilnih telefona s pristupom internetu i kamerom. U Japanu, gdje su takvi telefoni mnogo dostupniji, zabilježeno je 260% povećanja seksualnog zlostavljanja djece i prijenosa dječje pornografije putem mobilnih telefona. Uz to, u 90% istraženih slučajeva seksualnog zlostavljanja prvi je kontakt uspostavljen putem mobitela.» Ta generacija mobitela omogućuje pedofilima i djeci pristup internetu i web-stranicama bežičnim putem. Na tim stranicama djeca mogu biti podvrgnuta «obrađivanju, gledati slike dječje pornografije te primiti poticaj da i sami sebe fotografiraju u seksualnim pozama te fotografije šalju pedofilima.» Tako djeca budu uvučena u pornografiju kao proizvođači i distributeri, a da toga nisu svjesna.

Nije sve šala

Bolji mobiteli snimaju zvuk, fotografije, što zlostavljači, ali i vršnjaci, vrlo vješto koriste za uspostavu kontakta, ucjene, prijetnje, maltretiranja… Snime razgovor ili fotografiju žrtve koja ju može kompromitirati i onda ucjenjuju i prijete puštanjem u javnost. To je relativno nov oblik bullyinga koji je omogućen slanjem opscenih, uvredljivih, prijetećih, zastrašujućih i ucjenjujućih poruka, govora mržnje putem mobitela. One mogu biti u obliku: 1. usmene poruke, 2. tekstualne poruke, 3. foto ili video zapisa, 4. kombinacije dviju ili više poruka. Žrtva u početku neke poruke shvati prolaznom šalom pa ih nikome ne povjerava i živi u nadi da će dosađivanje, prijetnja ili ucjena prestati. Takav dojam stječe jer počinitelj prvom porukom samo nagovijesti namjeru, potom postaje uvjerljiviji. Kad žrtva shvati ozbiljnost poruka i moguće posljedice, obuzme je strah, panika, nikome se ne smije povjeriti zbog bojazni da će naići na nerazumijevanje i osudu, naći se u još većoj krizi i problemu. Plaši se osvete i odmazde kojima joj je počinitelj zaprijetio ako bilo komu kaže za poruke. Usto, ona ne zna ni tko je počinitelj. Zato obično mjesecima trpi to maltretiranje i nasilje ili pristane na ispunjenje ucjene. No, ucjenjivača se nije lako riješiti. On obično žrtvu iskorištava dokle god je moguće. Da bi bili uvjerljiviji, ucjenjivači u poštanski sandučić ili elektronički pretinac žrtve ubace dokazni materijal (fotokopija pisama, slike, audio i/ili video zapis) s napomenom: ako ne ispuni zahtjev, objavit će to na internetu. Ucjenjivački materijali mogu biti originalni ili montirani, događaj stvaran, poluistinit ili izmišljen, ali djeluje uvjerljivo, često izuzetno kompromitirajuće.

Što činiti

Što činiti u takvim situacijama? Jedino je pravo rješenje da dijete ili tinejdžer, odmah po prijemu ružne, uznemirujuće poruke, obavijesti roditelje, nastavnike ili policiju, uz predočenje dobivenih poruka. To će učiniti djeca koja imaju povjerenja u nastavnike i roditelje i koja bez straha od posljedica, represije i prodika sve svoje probleme mogu povjeriti tim dragim osobama. Rana detekcija, otkrivanje uznemiravanja u početnoj fazi, pravo je rješenje, jer će policija iz pisane ili elektroničke poruke otkriti počinitelja. Usto, kad počinitelj dođe sa žrtvom u kontakt, policija će ga iz zasjede uhititi. U početnoj fazi problem se uspješno rješava i ako žrtva kaže ocu da je i tko je uznemirava telefonskim pozivima i predlaganjem opscenih razgovora i ispituje je o intimnim stvarima, ili je moli da mu uputi nekoliko nježnih riječi dok masturbira, da joj pojedinci prijete ili je ucjenjuju, ili da vode telefonski razgovor uz obostranu masturbaciju i slično. Primjerice, jedna srednjoškolka došla je na razgovor zbog vrlo složenog problema s roditeljima (mjesecima s njom ne govore i šutjet će sve dok ne popravi negativne ocjene). Tijekom razgovora zazvonio je mobitel. Problijedila je u licu i od nelagode se tresla. Da bih je umirio, rekao sam joj da obavi razgovor jer idem po neke papire. «Nemojte, molim vas! Jako mi je neugodno jer me neki nepoznati mladić svakodnevno zove, priča mi razne bezobraštine i traži da i ja njemu pričam ili će me premlatiti.» Predložio sam da mu se javi i kad se on raspriča da mi preda mobitel. Učinila je to. Držeći da je na vezi ona, nabrajao je zahtjeve. «To je kažnjivo djelo. Ponoviš li prijetnju, prijavit ćemo te policiji» - oštro sam rekao. «Nemojte, molim vas» - rekao je. Nije se više javljao, niti prijetnju izvršio. Kad policija otkrije ucjenjivače, obično se pravdaju time da su se samo šalili, a da nikad prijetnju ne bi izvršili. No, praksa pokazuje da neke žrtve nastradaju upravo zbog toga što uznemiravanje, prijetnje i ucjene ne prijave, pa se on okuraži i nastavi nasilje. Najvažnije je ne odgovarati na njegova pitanja, prijedloge, ucjene i prijetnje. Treba ga zamoliti da to više ne čini jer to ne želite slušati. Ako to ne pomogne, prekinite razgovor. Bude li i dalje dosađivao, prijavite ga policiji i predajte raspoložive dokaze. S počiniteljem žrtva ne smije voditi razgovore jer on može shvatiti da prihvaća tu «zabavu». On dobro pozna žrtvu. To je obično susjed, kolega iz razreda.

Savjeti djeci i roditeljima

Nema univerzalnih odgovora ni naputaka koji bi važili za svu djecu i sve situacije, ali evo nekoliko savjeta koji mogu pomoći onima koji rade s djecom: ako dobiješ prijeteću, ucjenjivačku ili uvredljivu poruku putem mobitela, ne odgovaraj i ne upuštaj se u dvoboj, jer bi to bio početak vrijeđanja bez kraja, nisi ti kriv, nego onaj tko ti je uputio poruku i, ako ga prijaviš, odgovarat će, - odmah poruku pokaži roditeljima koji će poduzeti potrebne mjere i zaštititi te, - ako te poruka uznemirila, potresla, zastrašila, šokirala, obvezatno se javi i razgovaraj s psihologom ili defektologom u školi ili u savjetovalištu za mladež, - procijeniš li poruku opasnom, bojiš se da će napasnik izvršiti prijetnju ili ucjenu, prijavi slučaj policiji, bez obzira na to što ti je počinitelj nepoznat. Dr. Sanderson preporuča što roditelj može djeci savjetovati kao mjeru opreza: - Naglasite im da pažljivo odluče kome će dati broj svoga mobitela. - Oprezno koristite neku od chat - usluga preko mobitela – ljudi obično nisu ono što tvrde da jesu. - Ako dobiju poruku s nepoznatog broja, neka ne odgovaraju. Ne treba odgovarati ni na poznate brojeve ako se zbog sadržaja poruke osjećaju loše ili neugodno. - Objasnite djeci kako šala može lako od smiješne postati uvredljiva, pa ako su ljuti, može se dogoditi da učine nešto što poslije mogu požaliti. Recite im da budu pažljivi kad šalju poruke drugima. - Potaknite ih da se prije slanja poruke zapitaju može li ona uvrijediti ili na bilo koji način naštetiti prijatelju. Postavite pravilo prema kojemu nije dopušteno slati fotografije ili video-zapise drugih ljudi bez njihova dopuštenja, kao ni slati sadržaje koji mogu uvrijediti druge ljude. - Dajte podršku djeci i potaknite ih da odmah razgovaraju s vama ili s drugom odraslom osobom u koju imaju povjerenja (poput nastavnika, školskog psihologa), kako se problem ne bi pogoršao. - Ako je riječ o ozbiljnim oblicima nasilja, osobito ako poruka sadrži zastrašujuće prijetnje, razmislite o tome da sve prijavite policiji. U takvim slučajevima dobro je sačuvati poruke u mobitelu, ili negdje drugdje zapisati podatke o datumu, vremenu i sadržaju poruke. Djecu treba savjetovati da ne odgovaraju na poruke, nego da ih, ma kako bile ružne, pokažu roditeljima, koji će pronaći rješenje. Svaki odgovor, uvjeravanje pošiljatelja da laže, uzvraćanje uvrede, prijetnja policijom znači obračun, koji ne bi imao kraj i štetan je za sve sudionike.

Mr. sc. Ivica Stanić