(Ne)pušenje
Teško je biti pušač - jaka je konkurencija
Nedavno sretnem snuždena, mrzovoljna, vrlo uzbuđena i uznemirena prijatelja,
inače pravog veseljaka, koji je uvijek zračio životnim optimizmom i radošću.
Nikad ga takvog nisam vidio pa ga onako, kao i stotine puta prije, prijateljski
priupitah: »Kako si, stari moj?» Mrko me pogleda, kao da bi se tukao, i uzvrati:
«Nikako! Ma, još gore, očajno!»
- Ma daj, stari moj, ti si stvarno pošandrcao! Nikad ti nisam rekao da si pokvarenjak i lažac, a sad ti moram to reći. Napustio si onako divnu ženu zbog svoje ludosti, izmišljotine i gadosti. Pa to, doista, može učiniti samo totalno lud, pokvaren i nezahvalan čovjek.
- Ne pričaj gluposti. Tko kaže da sam napustio svoju ljubljenu ženicu? Što ti pada na pamet? Napustio sam zlo što ga cigaretom zovu, i sad me toliko opsjeda da ću poludjeti.
- Oprosti stari moj, krivo sam te shvatio. Sreća da si me prekinuo, inače bi čuo još svašta. Znam da si bio strastven pušač pa naprosto ne mogu vjerovati da si prestao pušiti.
- Da, nitko mi ne vjeruje. Svi govore da ću recidivirati, kao što sam to činio i ranije. E, ovaj put neću «gledati taj film.» Povratka više nema. Dosta je bilo uživanja tog otrova.
-
Zašto i kako si najedanput prekinuo pušenje i postao bivšim pušačem?- Nije to došlo tako brzo, najedanput, kako ti misliš. Desetak sam puta prekidao i počinjao. Ne samo da nisam uspio prestati pušiti, nego nisam mogao ni smanjiti broj dnevno popušenih cigareta. Stalno sam pušio dvije, a nakon povratka i tri kutije, valjda da bih nadoknadio ono što sam uštedio u dane apstinencije. Takav su trud i patnja odvikavanja bili uzaludni. Bio sam pravi slabić i kukavica. Ali kad je brat umro od raka pluća i kad mi je liječnik rekao da mogu očekivati istu sudbinu, kad sam počeo osjećati jače bolove u prsištu, stvarno sam se uplašio i ozbiljno počeo razmišljati da prestanem pušiti. «Čaša se prelila» kad sam se vratio umoran s posla, legao na kauč i, kao i uvijek, zapalio cigaretu da me malo opusti, odmori i relaksira. Od umora sam brzo zaspao, cigareta je pala u postelju i zapalila je. Sreća da me opržila pa sam skočio kao oparen. Ugasio sam izgorjelu tkaninu, sjeo u fotelju, automatski pripalio cigaretu. Na televiziji je bila akcija koju je provela Škola narodnog zdravlja «Andrija Štampar», pod nazivom «Reci da nepušenju», u kojoj je prestalo pušiti osamdesetak tisuća pušača. Slušao sam pozorno i razmišljao, a cigareta je dogorijevala u pepeljari. Prisegnuo sam sam sebi i rekao: «Ako su toliki uspjeli, uspjet ću i ja. Ili ću prestati pušiti, ili ću umrijeti.» I, hvala Bogu, živ sam, kako vidiš. Uništio sam preostale cigarete i, zajedno s pepeljarom, bacio ih iz kuće. Još sam živčan, ali presretan i ponosan na svoj uspjeh. Žalim što to nisam učinio ranije. Početak odluke bio je težak, očajan, jer sam klasičan tip nikotinskog ovisnika pa je izostanak nikotina u krvi narušio psihofizičku ravnotežu, poremetio metabolizam. Kriza još traje, ali je slabijeg intenziteta. Više mi ni nakraj pameti ne pada da zapalim. Posljednji nikotinski dim povukao sam kad sam pripaljivao onu cigaretu čije sam sagorijevanje u pepeljari trijumfalno gledao. Dvojio sam: ići u školu nepušenja ili to učiniti bez ičije pomoći. Čitao sam da trajno apstinira tek polovica onih koji se odvikavaju u školi, a ja sam odlučio cigareti sada i zauvijek reći zbogom pa sam i tu dilemu riješio. Kakva škola! Već sam prestao pušiti i točka. Razmišljanje i donošenje odluke trajalo je toliko koliko je izgarala cigareta. Kad se ugasila, ponosno sam uzviknuo supruzi i djeci: «Ja sam osamtisuća i prvi pušač.» Baš tako je bilo.
- Koristio sam tehnike opuštanja i zamjensku terapiju – nikotinske gume za žvakanje od 2 i 4 mg. Njima sam u organizam unosio malu količinu nikotina, a postupnim smanjivanjem prestao sam ih rabiti. Ljekarnik mi je preporučio nikotinske naljepnice (od 7, 14 i 21 mg) ali ih nisam koristio. Prijatelj iz Njemačke dobio je Nico-stop, nikotinski inhalator, sprej - aparatić koji sadrži antinikotinski preparat okusa i mirisa cigareta i tijekom dana nekoliko puta kroz usta inhalira određenu dozu i tako zavara organizam. Čini to dok se stabilizira stanje, zatim ga prestaje koristiti. Pojedinci manjak nikotina u krvi kompenziraju i apstinencijsku krizu ublaže nikotinom u tabletama. «Jadran Pharma» pustio je na tržište sredstvo koje pomaže toj odluci. Taj nadomjestak za cigaretu nudi pod sloganom «Ne pušenju, da paipou». Izgledom je sličan cigareti, djelovanjem potpuno različit. Dolazi u tri okusa: kava, spearmint i grejp.
Bez obzira na to koje sredstvo pušač odabere, ako očekuje da će ga izliječiti i osloboditi pušenja, bit će jako razočaran. Naime, ta sredstva imaju kompenzirajuću ili averzivnu funkciju. Ne liječe, nego pomažu odvikavanju, ublažavaju apstinencijsku krizu i patnju. Djelotvorna su samo uz snažnu volju i odlučnost apstinenta da, bez obzira na patnju, izazov i kušnju, izdrži tretman do kraja i doživotno održava apstinenciju snagom vlastite volje.
-
Kako se osjećaš kao bivši pušač? Osjećaš li miris duhana? Smeta li ti kad
drugi puše?- Brzo sam uspostavio samonadzor. Miris duhana i dim tuđih cigareta ni najmanje mi ne smetaju. Već sad, iako je prošlo malo vremena od prestanka, osjećam mnoge prednosti nepušenja i poboljšanja, od vanjskog izgleda do samopouzdanja. Vraća se izgubljeni okus i miris, srce ujednačenije kuca, disanje je olakšano, nema više straha od infarkta, emfizema, raka, moždanog udara, dah iz usta je svjež, koža svjetlija, a novčanu uštedu neću ni spominjati.
- Jesi li se udebljao i kako se boriš protiv prekomjernog povećanja tjelesne mase?
- Debljanja se nisam plašio jer je ono manje zlo od pušenja. Ipak sam vodio brigu o prehrani i dobio sam samo dva kilograma. Dvije kile za dvije kutije cigareta. To je prava sitnica! Radi brže denikotinizacije pio sam puno vode, čaja, soka, limunade, općenito tekućine. Izbjegavao sam slatkiše, meso, masna jela. Na jelovniku je bilo dosta ribe, voća, povrća. Svaki sam dan plivao u moru, trčao, pješačio, s djecom igrao nogomet u dvorištu. Izbjegavao sam stresne situacije, sukobe, svađe. Ruke traže cigaretu i sav onaj ritual koji su izvodile kroz aktivnost pušenja. Njih sam zaposlio radeći goblene. Imam ih pet izrađenih.
- Držim da to nije potrebno. Svatko to može učiniti na sličan način kao što sam ja činio. Potrebna je čvrsta volja, odlučnost i dobar motiv. A zar postoji bolji motiv od vlastitog zdravlja i obitelji? Jer svaki pušač svoju suprugu i djecu truje dimom koji izdahne iz pluća i onim koji slobodno izlazi iz cigarete. Čini ih pasivnim pušačima i potiče na pušenje.
Zalažem se za više pozornosti djeci i mladeži. U školama ih valja educirati, odgajati u nepušačkom duhu, učiniti otpornima na kušnju, izazov dima, nagovor i pritisak vršnjaka. Treba im osigurati mogućnost bavljenja sportom, zabavom, hobijem i racionalnim korištenjem slobodnoga vremena. Najbolje je ne počinjati pušiti. Lakše je, bezbolnije i zdravije ponuđenu cigaretu odbiti nego ju odbaciti. Odluka i mijenjanje stila ponašanja teški su, apstinencijska kriza bolna i snažna. No, tko nije poslušao savjet stručnjaka, već je propušio, mora izdržati patnju odvikavanja ili teške zdravstvene posljedice koje uzrokuje zloporaba duhana. Odlučni ljudi prestaju pušiti od prve, slabići nakon puno pokušaja, a tvrdokorni pušači tek kad umru.
Na televiziji ima dosta edukativnih emisija, u tisku često pišu o pušenju, ima i prikladne literature o zloporabi duhana i štetnim posljedicama pušenja. To sve treba znati prije dolaska u kušnju i eksperimentiranja nikotinskim dimom.
Pušenje treba degradirati, a nepušenje promovirati kao zdrav stil življenja i poželjan oblik društvenoga ponašanja.
Na žalost, na djecu i mladež snažno i poticajnije djeluju uzori odraslih pušača, kojih imaju posvuda oko sebe, nego lijepo sročene emisije, članci, priručnici, knjige i apeli stručnjaka. Od dva utjecaja, dijete prihvaća onaj koji doživljava u praksi. A ozračje koje nas okružuje pušačko je. To ćemo ilustritrati grafitom: «Teško je biti pušač – konkurencija je prevelika.» Mladima prijeti još jedno veliko zlo kojeg se moraju čuvati. Naime, pojedinci u duhan dodaju marihuanu, neki u nju ubrizgaju drogu i tako postižu snažan opojni efekt. Zato pušači kažu: «Ni cigarete više nisu kao što su nekad bile.»
- Neka im dragi Bog prosvijetli pamet. Onomu tko ne prihvaća koristan savjet, ne može se pomoći. Ako ne žele prestati pušiti, a za to ne vidim razloga, poručujem:
› obvezno, prije vađenja cigarete, pročitajte poruku koju je proizvođač napisao na svakoj kutiji; razmislite o njoj, možda vas potakne na poduzimanje preventivnih mjera;
› ne pušite na prazan želudac, uvijek prije paljenja jutarnje cigarete nešto pojedite;
› ne pušite cigaretu do kraja; u zadnjoj je trećini najviše otrovnih tvari;
› birajte cigarete s manje nikotina, katrana, ugljičnog monoksida i drugih otrova;
› kad vam se javi potreba za pušenjem, barem desetak minuta odgodite paljenje; ako izgubite želju za pušenjem, vratite je u kutiju; drugi dan povećajte odgodu na petnaestak minuta;
› sljedeći je korak nepušenje jedan dan; drugi tjedan produžite na dva dana, treći na tri i tako redom do sedmog tjedna; ako u tome uspijete, bacite cigarete, vi ste bivši pušač;
› koristite iskustvo onih koji su uspjeli, pridružite se pobjednicima, oni znaju što čine;
› ako ne možete izdržati žudnju za cigaretom i krizu odluke, pokušajte reducirati broj cigareta: odbacujte jednu po jednu, redoslijedom koji sami odredite, ali tako da ih barem prepolovite u razumnom roku, koji ne bi smio biti duži od 10 tjedana;
› ne zaboravite: samo je nepušenje jamac zaštite zdravlja, ali i redukcija ga ipak čuva;
› kad ostvarite željeni cilj, uspostavite samonadzor da biste izbjegli povratak na staro;
› čuvajte se recidiva, jer on uporno čeka trenutak slabosti i vraća vas tamo gdje ste bili.
