INTELEKT I SREĆA
 
«Bedasti» sretniji od pametnih
 
Povezanošću inteligencije i sreće bavili su se učenjaci, filozofi i biolozi. Inteligentnu osobu ljute prijestupi i nepravde, pa svoju ljutnju često pokazuje i zbog toga je ne samo gnjevna i naprasita, već i nesretna.
 
 
Nietzsche, u jednom poglavlju svoje knjige «Tako je govorio Zaratustra», piše: «Predaleko sam odletio u budućnost, strava me spopade.» Na jednostavniji jezik prevedeno, to bi trebalo značiti: «Nisam sretan jer sam inteligentan.» Schopenhauer je tvrdio da je nedostatak razuma glupost, da glup čovjek ne vidi povezanost prirodnih pojava, lako ga je izigrati i militizirati i on je nesretan jer mu jednostavno nedostaje snaga uma.
 
 
Za sreću treba malo
 
Jednim je ispitivanjem obuhvaćeno 550 Škota rođenih 1921. godine, čije su mentalne sposobnosti provjeravane i testirane u njihovoj jedanaestoj, a zatim i u 80. godini života. Oni su, osim testova inteligencije, popunili i upitnik o tome koliko su zadovoljni životom, koji su takoreći već proživjeli. Na temelju tih podataka znanstvenici su zaključili da ne postoji povezanost između njihovih mentalnih sposobnosti i stupnja zadovoljstva, sreće. Dr. Alan Gau s univerziteta u Edinburgu objasnio je da inteligencija, iako nije povezana sa srećom, utječe na kvalitetu života u starosti, jer su starije osobe s očuvanim kognitivnim sposobnostima nezavisnije. Inteligencija je urođena sposobnost pravilnog razumijevanja stvari i pojava u životu i svijetu. Sukladno tome, inteligentne bi osobe trebale biti i sretne, ali izgleda da nije tako.
Sreća je relativna kategorija koja zavisi od više čimbenika, poput razine nečije inspiracije, zadovoljstva i inteligencije. Obični ljudi imaju manje prohtjeve i potrebno im je vrlo malo da bi bili sretni (solidan i siguran posao, porodica, djeca, zdravlje). Inteligentne osobe za sreću traže mnogo više. U knjizi «Tragedija genija» vrlo lijepo su opisani psihološki problemi ljudi koji su u životu napravili nešto veliko u oblasti glazbe, nauke, književnosti, slikarstva… Oni su bili veoma usamljeni zbog prirode posla kojim su se bavili, zato što ih je okolina smatrala čudacima ili luđacima, ili zato što su oni mnogo tražili za sebe i svoju sreću. U toj potrazi za savršenstvom, ostali su nesretni.
Psiholozi FBI obavili su psihoanalizu pedeset višestrukih zločinaca, kod kojih je napravljen test inteligencije i uspoređen sa sličnim testovima kod običnih građana. Rezultati su šokirali i liječnike i američku javnost jer je čak 40 testiranih kriminalaca pokazalo veći kvocijent inteligencije nego «obični» ljudi. Kriminalce su sačinjavali višestruki ubojice, silovatelji i lopovi, a grupu «običnih» građana trgovci, liječnici i profesori.
Jedan je Francuz s natprosječnom inteligencijom, upitan na suđenju zašto je od relativno normalnog čovjeka postao ubojica, odgovorio da je ubio susjeda koji mu je došao u kuću i zatražio pomoć u ispunjavanju ankete kako bi za točne odgovore dobio od firme 100 kilograma praška za rublje, a nije znao kada je podignut Eiffelov toranj, nije znao tekst marseljeze i nije znao koji je najstariji grad u Francuskoj. «Nije mi žao što sam ga ubio. Kada je netko toliko glup, ne treba ni živjeti», rekao je optuženi.
 
 
Ima li sapuna
 
U povijesti su se nacisti najviše bavili povezanošću ljudske inteligencije sa srećom. Evo jednog eksperimenta koji su SS liječnici provodili u jednom koncentracijskom logoru, s ciljem ispitivanja povezanosti inteligencije i sreće: časnici bi dan ili dva prije odvođenja logoraša u plinske komore proširili vijest da će svim zatvorenicima biti omogućeno da se okupaju i promijene odjeću. Određenog dana ispred barake plinske komore okupilo bi se na stotine ljudi i djece. SS časnici su prisluškivali njihove razgovore i komentare i prenosili ih liječnicima i tako su u liječničkim bilježnicama ostali zapisani komentari nekolicine logoraša tipa: «koliko će biti vode «ili» ima li sapuna za sve». Oni drugi, koji su slutili da od tuširanja nema ništa, nego da je riječ o plinskoj komori, pokušavali su na sve načine odvratiti svoje drugove logoraše i objasniti im da je riječ o prijevari i da ne idu na kupanje. Sami su pokušali pobjeći ili izvršiti samoubojstvo. Jedan nacistički liječnik zapisao je kako su se neki logoraši čak i potukli kako bi što prije stigli na red za kupanje. Takvi i slični eksperimenti, zasnovani na poigravanju psihom izmučenih ljudi, među kojima je bilo manje i više inteligentnih, trajali su sve do kraja 1944. godine. Jedan njemački liječnik iz tog vremena zapisao je: «Nekim budalama trebalo je četiri godine da shvate zašto su u logoru i da im je svrha da budu pokusni kunići u našim medicinskim istraživanjima, da između ostalog shvate da, kao u početku, od kupanja pod tušem nema ništa i da oni koji su tamo odvedeni iz barake više nikada nisu izašli. Ti isti vjerovali su da su logoraši odvedeni u neki drugi logor, da nisu ubijeni. Oni inteligentni pokušali su pobjeći iz logora, ili su dizali ruku na sebe kako bi izbjegli muke ispod tuša. Neinteligentni su se tukli međusobno za prvenstvo kupanja i komadić obećanog sapuna, kojih u stvarnosti nikada nije ni bilo. To je dokaz da su «budale» te koje su sretne, a da su oni pametni, u stvari, vrlo realni i zbog toga često nesretni.»
Natprosječno inteligentne osobe manje su sretne i vrlo sklone depresijama, anksioznosti, napetosti i uznemirenosti. One su stalno u potrazi za znanjem, možda su i pretjerano ambiciozne, stalno ih nešto tjera dalje i u svojim razmišljanjima o prolaznosti života i neispunjenosti zacrtanih ciljeva traže grešku u sebi i zbog toga su nesretne.
Statistički, u većini slučajeva samoubojstva izvršavaju oni «posebni», jer su nezadovoljni sobom i postignutim u životu, a oni manje inteligentni to ne čine, ne zato što su glupi, nego zato što se zadovoljavaju manjim stvarima u životu, što im je u socijalnom, materijalnom, emotivnom i obrazovnom pogledu manje potrebno za zadovoljenje i sreću.
 
 
Imate li sreće
 
Što je sreća? Zbog čega je neki od nas imaju, a drugima je uskraćena? Što je istina o sreći u lutriji, u ljubavi, na poslu, u životu? Da li neki od nas imaju peh od rođenja ili se loša sreća može preokrenuti? Sreća ima neki tajanstveni utjecaj na ljude. Ispostavlja se da postoji nešto više od biti u pravo (ili pogrešno) vrijeme na pravom (ili pogrešnom) mjestu, a to opet nema veze s paranormalnim. Profesor psihologije dr. Richard Veisman proučavao je sretne i nesretne ljude i otkrio značajne psihološke razlike. Sreća je, po njemu, uglavnom stvar čisto psihološkog karaktera. Sretni su oni ljudi koji imaju dobre odnose s drugima, uspješne karijere i uvijek se dočekaju na noge. Oni su otvoreniji za brojne mogućnosti i vjeruju svojim predosjećajima, skloniji su optimizmu i uvijek očekuju da im se osmjehne sreća, a kada stvari krenu naopako, oni su znatno prilagodljiviji i snažniji, pa bolje podnose životne probleme. Za nesretne ljude život predstavlja samo beskrajni niz loših događaja. Optimizam sretnih ljudi neograničen je pa poprima oblik pozitivne obmane (samoobmane), koja tjera čovjeka da se ne prepusti očaju i depresiji, već da pokuša i dalje. I najsretniji od nas, da bi dobio na lutriji, mora popuniti tiket i uplatiti ga. I u mnogim drugim oblastima života pozitivna i optimistička očekivanja značajno povećavaju izglede da će i krajnji rezultat biti pozitivan.
Sretni su ljudi učinkoviti jer su skloniji stvaranju, zapažanju i djelovanju, shodno pruženim šansama i mogućnostima. Oni su ekstrovertniji i opušteniji od nesretnih ljudi. Nesretni ljudi ignoriraju i odbacuju svoje intuicije i predosjećaje. Sretni ljudi slušaju svoje unutarnje ja, djeluju i poduzimaju korake da razviju svoja unutarnja osjećanja i intuiciju. Oni su uvjereni da će im budućnost biti divna, a njihova očekivanja imaju moć oblikovanja takve budućnosti. Njihova je veličina u tome da koriste psihološke tehnike (iako često nesvjesno) u preokretanju nesreće koju su iskusili u vlastitu prednost.
 
 
Preokrenuti u svoju korist
 
Sreća igra presudnu ulogu u ljubavi i međuljudskim odnosima. Neki ljudi uspiju privući svoju srodnu dušu i uživaju u dugom i srećom ispunjenom partnerstvu, a drugi su osuđeni ići iz jedne loše veze u drugu, da bi na kraju ostali sami i ogorčeni. Ljudi koji imaju sreće u ljubavi instinktivno privlače partnere koji su im psihološki slični, a to utječe na uspješnost veze. Samo proklamirani sretnici teže višem stupnju društvenosti i otvorenosti. Oni upoznavaju mnogo ljudi, a time se i šanse da susretnu pravu osobu značajno povećavaju. Nesretni ljudi ignoriraju vlastite predosjećaje, koji im jasno govore da je neka osoba pogrešan partner. Oni pate od nedostatka samopouzdanja, što znači da će izaći s osobama koje bi drugi ljudi rado izbjegli.
Kao i u ljubavi, neki ljudi imaju nos za biznis, a drugi jednostavno trče od jednog do drugog posla.
U jednom istraživanju, 50% Britanaca smatra da su sretni, a 14% smatra se nesretnima. Postoje značajne razlike u psihologiji i ponašanju sretnih i nesretnih ljudi. Ako geni utječu na karakter ličnosti i njeno ponašanje, što je nesumnjivo, onda bi odgovor na pitanje «da li se neki ljudi rađaju nesretni» - definitivno mogao biti potvrdan. Sretni ljudi teže stvaranju mogućnosti za dobru sreću svojom otvorenošću, društvenošću, otvorenom komunikacijom, govorom tijela, što navodi druge ljude da reagiraju. Oni su opušteni i kroz život idu polako pa samim tim lakše uočavaju potencijalne prilike i mogućnosti koje će im pomoći da preokrenu svoju sreću; vole raznovrsnost i promjene, gaje pozitivna očekivanja kada je u pitanju život, a dobre im se stvari naizgled same namještaju.
Psiholog Viktorija Medvek proučavala je izraze lica dobitnika medalja na olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine. Primijetila je da dobitnici brončanih medalja izgledaju mnogo sretnije zbog svog uspjeha nego dobitnici srebrnih medalja. Njeno je objašnjenje jednostavno: dobitnici brončanog odličja bili su sretniji jer su znali da ih je samo trenutak dijelio od toga da uopće ne osvoje medalju, a dobitnici srebrnih medalja bili su nesretni zbog saznanja da ih je također trenutak dijelio od šanse da osvoje zlato. Takvo je razmišljanje suprotno činjenicama zbog nečije opterećenosti onim što se moglo dogoditi, a nije. I sretnim ljudima događaju se loše stvari. I njima sudbina udjeljuje zalogaj razočaranja i gorčine, ali i negativnim scenarijima oni daju pozitivan rejting.

Sedam načina da poboljšate svoju sreću:
1. Izgradite čvrstu mrežu kontakata koji će vam otvoriti put k novim šansama i mogućnostima. To znači da morate sklapati poznanstva. Počnite redovito razgovarati s osobama koje baš i ne poznajete dobro, čak i sa strancima.
2. Trudite se spustiti razinu tjelesne i mentalne tenzije, što će vas učiniti znatno prihvatljivijim. Redovne, a jednostavne vježbe relaksacije pomažu smanjivanju stresa (duboko dišite u mirnoj sobi, ili zamislite sebe na tihom mjestu, pokraj rijeke ili jezera).
3. Svoje intuitivne moći ojačajte meditacijom. Tijekom vježbi relaksacije ponavljajte neku jednostavnu riječ ili frazu iznova i iznova, da biste pročistili um. Radite na tome 20 minuta, tri puta tjedno.
4. Naučite iščekivati dobru sreću. Dan počnite pozitivno, afirmativnom rečenicom tipa: «Zaslužujem dobru sreću i danas će mi se dogoditi nešto lijepo.»
5. Uvijek nastojte ostvariti ciljeve, čak i ako su šanse da se to dogodi prilično mršave. Motivirajte sebe provodeći analizu cijene – prednosti: to uključuje listu svih prednosti koje ćete steći ostvarivanjem cilja i što sve treba uraditi u određenim vremenskim okvirima, i koliko napora treba uložiti da bi se cilj postigao.
6. Kada vam se dogodi nešto loše, potražite vlastito utočište. Natjerajte sebe da se osjećate bolje tako što ćete se prisjetiti da je situacija mogla biti i gora nego što jest. Tada se zapitajte je li to uopće važno.
7. Distancirajte se od loše sreće odlaskom u fitnes-klub, kino, kazalište, na nogometnu ili košarkašku utakmicu, slušanjem glazbe i susretima s prijateljima. Neutralizirajte negativne događaje tako što ćete se koncentrirati na nešto pozitivno i lijepo što vam se dogodilo u prošlosti.

 
 
Petar Radaković, dr.med.