Pušenje i dojenje |
| |
PUŠAČI – RODITELJI BOLESNE DJECE |
| |
“Majčino mlijeko namijenjeno je prehrani ljudske vrste.” Ta je činjenica u današnje
vrijeme nepopularna i dojenje se zapostavlja. |
| |
| |
| Pristupačnost umjetnih formula za prehranu dojenčadi, kao i neosnovani stavovi
(vodeno mlijeko, nedostatak mlijeka...), ohrabruju majke da niti ne počinju dojiti
– a ako su već počele, da što brže prestanu. Pedijatri tako već prije prvoga dana
života djeteta gube bitku. Na kraju štetu trpe samo djeca koja ne mogu uživati
prednosti prirodne prehrane.
|
| |
| |
| Novorođenče s apstinencijskom krizom |
| |
Dojenje predstavlja čvrstu sponu između majke i djeteta. Ono omogućava dojenčetu
prirodan razvoj, a tvari u majčinom mlijeku jačaju njegov obrambeni sustav.
No, sve što majka unosi u tijelo, dolazi u većoj ili manjoj količini i do
djeteta. To vrijedi i za korisne i za štetne tvari. Za svaki lijek poznato
je smije li ga dojilja upotrebljavati ili je štetan za dojenče; većina tvari
koje mogu doći u kontakt s dojenčetom također je ispitana. Posljednjih desetljeća
poseban se interes posvećuje pušenju i silikonu. Nikotin je izdvojen kao
tvar koja nikako ne bi smjela biti prisutna u trudnice ili dojilje. On je
jak otrov, koji djeluje izravno na živčani sustav te se koristi i kao insekticid.
Neurotoksični utjecaj prenatalnog aktivnog i pasivnog pušenja ovisi o dozi.
U novorođenčadi su opisani i simptomi apstinencijske krize o nikotinu.
Dijete majke dojilje – pušačice u tijelu ima istu koncentraciju duhanskih metabolita
kao i njegova majka. Učestalost bolesti dišnih puteva i upala uha za gotovo
dvostruko je viša u dojenčadi koja su izložena duhanskom dimu. Ako ta djeca
nisu dojena, rizik još više raste, na preko 200% u odnosu na djecu koja se razvijaju
u okolišu bez duhanskoga dima.
Čak i ako majka pušačica ne doji, dijete je izloženo duhanskom dimu i ima barem
10% majčine koncentracije raspadnih produkata duhana u svojem tijelu. Već samo
jedna popušena cigareta povisuje koncentraciju nikotina u majčinom mlijeku na
barem 90 minuta. Stoga je prijeko potrebno da majke s djecom prestanu pušiti.
|
| |
| |
| Prvo mali, kasnije debeli |
| |
Negativan utjecaj majčinog pušenja na porođajnu težinu u tijeku trudnoće dobro
je poznat. Međutim, utjecaj pušenja na rast i razvoj djeteta u razdoblju dojenaštva
nije potpuno razjašnjen. Djeca majki pušačica manje su porođajne težine i dosižu
manju visinu u usporedbi s ostalom djecom.
Ta djeca moraju brže rasti («catch up»), kako bi na kraju prve godine života
imala tjelesnu dužinu i težinu usporedivu s djecom majki koje ne puše. Napor
pri tako ubrzanom rastu može opteretiti hormonalni sustav (unutarnja regulacija)
i dovesti do njegovog oštećenja, što utječe na kasnije probleme kontrole tjelesne
težine. Kasnije ta djeca pokazuju sklonost pretilosti i niskom rastu.
Studija provedena u Washingtonu 1982. i 1983.g., u djece dojene od majki pušačica
našla je značajno veći indeks tjelesne mase (BMI) (više od 1 standardne devijacije)
od djece dojene od majki nepušačica. Svakih 10 cigareta popušenih dnevno za
vrijeme dojenja najavljuje dodatnu masu za 3% veću krajem prve godine života.
Pušenje tijekom trudnoće povećava rizik za pretilost u kasnijoj dječjoj dobi,
naročito u djevojčica, dok istovremeno smanjuje prosječnu dostignutu visinu.
U prosjeku su sa 8 godina starosti djeca za 25% većeg BMI (dječaci za 20%, a
djevojčice za 30%), dok su istovremeno niži. Taj paradoksalni porast TT, praćen
manjom tjelesnom visinom u djece majki pušačica, jedan je od predmeta interesa
istraživača.
Takva djeca već od rane dobi imaju povišen sistolički krvni tlak (doduše, za
svega 5 mmHg). Djeca bivših pušača ne pokazuju tendenciju debljanja (samo 2-5%
viši BMI), ali još uvijek imaju viši sistolički krvni tlak (do 3 mmHg).
Studije koje prate djecu od rođenja i kroz školsku dob, pušenje u trudnoći spominju
kao rizični faktor, između ostalog, za debljinu djeteta, iznenadnu smrt djeteta,
zaostalost u psihičkom i motornom razvoju. Druge studije naglašavaju napor organizma
u nadoknadi smanjene tjelesne mase stečene pri razvoju pod utjecajem duhana,
i posljedičnu sklonost kroničnim bolestima i pretilosti. |
| |
| |
| Ako mogu oni, možemo i mi |
| |
Budući da je nepobitna štetnost pasivnog pušenja za rast, razvoj i pobol djece,
postavlja se pitanje većeg dobra – svakako je neophodan prestanak pušenja u
dojenju, ako već ne u trudnoći. Zamjena bočicom ne smanjuje, na žalost, izloženost
pasivnom pušenju!
Finska je već 1977. godine donijela Tobacco Act. Za ono vrijeme bio je to revolucionaran
zakon - upozorenja o štetnosti na kutijama cigareta postala su obvezna; zabranjene
su sve vrste reklama cigareta; postavljena su ograničenja sastojaka dima; zabranjeno
je pušenje u školama, javnom prijevozu, većini javnih prostora. Tek je prije
nekoliko godina iste mjere prihvatila EU. Kod nas su zabranjeni reklama cigareta
i pušenje u javnim objektima. Na provođenje tih zabrana dijelom još čekamo.
Godine 2000. dim cigareta i službeno je proglašen kancerogenom supstancijom
u Europskoj Uniji.
Na žalost, rezultati programa protiv pušenja u svijetu, kao ni kod nas, nisu
ohrabrujući. Podaci Američke pedijatrijske akademije iz 1999. godine pokazuju
da je 35% maturanata pušilo, u odnosu na 28% 1991. godine, a nađen je porast
pušenja i u 8. razredu osnovne škole - sa 14 na 18%.
Trend pušenja i kod nas je u porastu. Svakodnevno se viđaju djeca koja puše,
a takvi će za nekoliko godina postati roditelji pušači, s bolesnom djecom. |
| |
| |
Prim.mr.sc. Marija Hegeduš-Jungvirth, dr.med.
Edgar Glavaš, dr.med. |
| |
 |
| |