Životni
put doc. Šamanića započeo je u mjestu Rasopasno na otoku Krku, 17. svibnja
1928. godine. Nakon osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, život ga odvodi
u Zagreb, na studij medicine, gdje diplomira 1954.godine. Nakon pripravničkog
staža, ostaje u službi na Cresu, Malom Lošinju te ponovno na Cresu, u svojstvu
liječnika te upravitelja zdravstvene stanice, do kraja 1960. Početkom 1961.
dolazi u Rijeku i zasniva radni odnos u tadašnjem Zavodu za zaštitu zdravlja,
gdje radi sve do umirovljenja 1994. godine. Stručni ispit položio je 1958.
godine, u Zagrebu, a nedugo nakon zasnivanja radnog odnosa u Zavodu upućen
je na specijalizaciju iz mikrobiologije s parazitologijom, nakon čega počinje
s radom u mikrobiološkoj djelatnosti, najprije kao šef Laboratorija za tuberkulozu,
a potom, od 1969. i kao šef Mikrobiološkog odjela. Na toj dužnosti ostaje
sve do kraja radnog vijeka. Zahvaljujući iznimnom angažmanu doc. Šamanića,
laboratorijska dijagnostika tuberkuloze u Rijeci razvija se u skladu s tada
najsuvremenijim trendovima u svijetu. Laboratorij je aktivno uključen u
mrežu nacionalnih i međunarodnih laboratorija za dijagnostiku i praćenje
tuberkuloze, prema svim stručnim kriterijima, na kojima djeluje i do današnjeg
dana.
Godine 1976. doc. Šamaniću priznaje se naslov primarijus, a 1984. godine stječe
akademski stupanj doktora medicinskih znanosti obranom disertacije. Pored angažmana
u užem specijalističkom području, doc. Šamanić bio je iznimno aktivan i u popularizaciji
medicinske struke. Dugi niz godina obnašao je dužnost odgovornog urednika «Narodnog
zdravstvenog lista», u kojem sudjeluje i kao autor znanstveno-popularnih članaka
u impresivnom broju od nekoliko stotina. Od 1983.-1988. godine obnaša dužnost
predsjednika Savjeta stručno-znanstvenog časopisa «Medicina» HLZ-Podružnica Rijeka.
Za svoj stručni rad i angažman višekratno je nagrađivan, kako od stručnih udruga,
tako i od društvene zajednice.
Pored stručnog djelovanja, doc. Šamanić je dugi niz godina svoja znanja i iskustva
nesebično prenosio generacijama zdravstvenih djelatnika. Kao predavač iz predmeta
mikrobiologija radio je na srednjoj medicinskoj školi, gdje se isticao kao savjestan
i stručan nastavnik generacijama medicinskih laboranata, sanitarnih tehničara
i farmaceuta, a 1986. godine izabran je za znanstvenog asistenta na Medicinskom
fakultetu u Rijeci gdje, u okviru Zavoda za mikrobiologiju i parazitologiju, sudjeluje
u dodiplomskoj nastavi studija medicine, stomatologije i studija za medicinsko-laboratorijske
inženjere. Godine 1990. izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docent, nakon
čega biva angažiran i u izvođenju poslijediplomske nastave na studiju turističke,
tropske i pomorske medicine.
Zahvaljujući godinama stjecanom iskustvu u stručnom radu te stalnoj težnji za
stjecanjem novih spoznaja, doc. Šamanić bio je aktivan i u razmjeni znanja s drugim
kolegama, kroz aktivno sudjelovanje na domaćim i međunarodnim skupovima te publiciranjem
znanstvenih i stručnih radova.
Već i ovakav kratak pregled profesionalnog opusa doc. Vinka Šamanića ukazuje na
bogatstvo njegovog stručnog, nastavnog, znanstvenog, ali i društvenog angažmana.
Kao čovjeka krasile su ga vrline poštenja, dosljednosti, suosjećanja i pravednosti;
jednostavno ljudskosti i topline. I kao takvog ćemo ga pamtiti. Pamtit ćemo ga
kao kolegu, kao učitelja, kao prijatelja. Pamtit ćemo ga kao čovjeka.
I, kako kaže narodna mudrost: «Kroz troje čovjek živi i stječe blagoslove i nakon
smrti: ako ima potomstvo izvedeno na pravi put, ako napravi djela na korist ljudima
i ako ostavi znanje iza sebe.»
Docent Šamanić postigao je sve troje i zato će živjeti vječno. |