Kakav zrak udišemo
 
SINDROM BOLESTI ZGRADA
 
Opće je poznato da zagađeni vanjski zrak može biti opasan za zdravlje, ali premalo ljudi zna da zagađeni zrak u zatvorenim prostorima predstavlja još veću opasnost za njihovo zdravlje. Gotovo je polovina svih bolesti uzrokovana ili pogoršana zagađenjima zraka u zatvorenom prostoru.
 
 
Kisik je esencijalan element života jer se stanice ljudskog organizma moraju neprekidno njime opskrbljivati. Najosjetljivije stanice u čovjeku jesu stanice mozga, koje propadaju ako ostanu bez kisika samo vrlo kratko vrijeme (približno 5 minuta). Kisik unosimo u organizam izvana, udisanjem zraka, gdje u plućima difuzijom prelazi u krv, veže se na hemoglobin i putem optoka krvi dolazi do svih stanica organizma.
Stanice koriste kisik za oksidaciju ugljikohidrata, masti i bjelančevina, kod čega se oslobađa energija. U stanicama se obavljaju tri vrste kemijskih procesa vezanih uz kisik: gubitak elektrona (stvaranje slobodnih radikala), gubitak vodikovih atoma i vezanje kisikovih atoma. Oksidativni procesi u stanicama vrlo su složeni. Konačni su produkti oksidativnih procesa: ugljični dioksid, voda i neke otpadne tvari. Ugljični dioksid izlučuje se iz organizma putem pluća, a ostalo putem bubrega.
Kisik kao kemijski element jako je reaktivan i rado se spaja s mnogim tvarima, stvarajući u organizmu okside, perokside ili subokside.
Zrak je za čovjeka glavni izvor kisika, kojega u zraku ima približno 23% udjela u masi.
 
 
Zagađenost zraka
 

Kako zrak stalno udišemo u pluća, to je njegova čistoća neobično važna za zdravlje čovjeka. Vanjski atmosferski zrak je, međutim, podvrgnut mnogim zagađenjima, kao «tekovinama» civilizacije. No, i zrak koji udišemo u zatvorenim prostorima vrlo često je zabrinjavajuće zagađen.
Zrak koji udišemo u našoj najbližoj okolini, tj. onaj u našim domovima ili na radnom mjestu, zaprepašćujuće je zagađen i predstavlja ogroman problem današnje civilizacije.
Prije energetske krize 70-ih godina prošloga stoljeća, stanovi, kuće i uredi nisu bili toliko čvrsto zabrtvljeni kao danas. Izmjena zraka u tim prostorima bila je relativno velika i ljudi su udisali prilično kvalitetan zrak. Zbog štednje energije i boljeg brtvenja, prostorije u kojima danas boravimo postale su klopke za zagađivače (polutante). Tako čovjek, koji se danas sve manje kreće u prirodi i sve više boravi u zatvorenom prostoru, upravo oko 90% vremena udiše loš zrak koji sadrži dim, kemijske onečišćivače, bakterije, viruse, plijesni, prhut, grinje, pelud i radioaktivni radon. Bolesti koje su se pojavile zbog udisanja takvog zraka nazvane su «sindrom bolesti zgrada».

• Prema nekim istraživanjima, razina polutanata u zatvorenim prostorima može doseći vrijednosti koje su i višestruko veće (2 do 5 puta u prosjeku, a i do 100 puta u izuzetnim situacijama) od onih izvan zgrada.
• Znanstvenici su utvrdili više od 1500 bakterija i kemijskih onečišćivača u zraku, na zavjesama, presvlakama, tapetama i zidovima prostorija.
• Čovjek u samo jednom satu u svoja pluća udahne više od 0,5 m3 zraka punog bakterija i virusa.

Plijesni
Gdje god ima vlage, bilo zbog zidova, ili zbog isparivanja, glačanja, kuhanja hrane, čišćenja, kupanja i sl., tamo ima i razvoja plijesni (gljivica). Spore gljivica povoljno se razvijaju u sustavima grijanja i hlađenja, u kupaonicama, prizemljima i podrumima. Plijesni danas spadaju u najopasnije zagađivače zraka zatvorenih prostora u jesen, zimi i proljeće.
Plijesni i njihove spore mogu uzrokovati: alergije, sinusne glavobolje, reumatoidni artritis, umor, iritabilnost, depresiju.
Bakterije i virusi
• Samo 10% svih prehlada uzrokovano je vanjskim zrakom, dok je u 90% slučajeva uzročnik u zatvorenom prostoru. Bakterije i virusi mogu biti prisutni svugdje, kod kuće i na radnom mjestu. Postoje tisuće mikroorganizama koji se na čovjeka mogu prenijeti iz zraka. Bakterije i virusi mogu uzrokovati: prehlade, gripu, razna druga virusna oboljenja, respiratorne infekcije, infekcije oka.

Grinje
U jednom gramu prašine može živjeti od 2 000 pa i do 20 000 grinja. Ta prašina uglavnom je nevidljiva za oko, jer dio vidljiv na svjetlu iznosi samo oko 1% ukupne prašine. Grinje su zapravo uzrok većeg dijela kućne prašine. One žive i hrane se mrtvim česticama ljudske i životinjske kože. Velik broj alergija kod ljudi posljedica je udisanja prašine s izmetom grinja i drugih čestica.
Prašina u zraku ne stvara samo osjećaj zagušljivosti i nelagode, nego može biti odgovorna za iritaciju i infekcije očiju, uha, grla i nosa, napade astme, alergije, umor, depresije.

Pušenje
Cigarete sadrže preko 4 000 poznatih otrovnih tvari. Ali tim otrovima nisu izloženi samo aktivni pušači, nego i tzv. «pasivni» pušači, tj. ljudi koji se nalaze u prostoru u kojem aktivni pušači puše i zagađuju zrak. Danas je poznato da 20% ljudi oboljelih od raka pluća pripada upravo «pasivnim» pušačima, uz brojne druge bolesti respiratornog sustava (upale pluća, bronhitis, astmu).
Duhanski dim može uzrokovati: glavobolje i probleme sinusa, astmu i druge respiratorne bolesti, rak dišnih puteva, iritacije očiju, upale uha, kožne alergije.

Kemikalije
Uz kemikalije iz duhanskoga dima, izlaganja kemijskim parama iz peći, plinskih aparata, boja, tapeta, sredstava za čišćenje, aerosol - sprejeva, odjeće i uredske opreme mogu izazvati glavobolje i alergijske reakcije.
Usprkos stalnom vanjskom zagađivanju zraka, on je vrlo često bolje kakvoće od onog unutar prostorija jer vanjski zrak stalno pročišćava sama priroda.

Radioaktivnost
Zrak u zatvorenim prostorima sadrži znatno veće koncentracije radioaktivnog radona, koji prirodno izlazi iz zemlje i oslobađa se iz zidova zgrada te ulazi u prostorije, gdje se akumulira, često i iznad preporukama dopuštenih granica.

Pročišćavanje zraka
Ionizacija

Prirodno zračenje sa Zemlje i Sunca te kiša i vjetar stvaraju električki nabijene čestice (molekule), tzv. ione (pozitivne i negativne). Ioni spajaju međusobno sitne čestice u zraku u veće, koje onda više ne mogu lebdjeti zbog svoje veće mase i padaju na tlo.
Negativan ion u zraku stvori se na molekuli kisika ako joj se priključi elektron viška. U atmosferi se stvara više negativnih nego pozitivnih iona jer površina Zemlje sadrži višak elektrona. Negativni ioni kisika pomažu revitalizaciji i osvježenju zraka. Pozitivni ioni sadržani u dimu, prašini i raznim drugim industrijskim polutantima stalno ulaze u okolnu atmosferu. Negativni ioni iz okoline, putem oluje, kiše i grmljavine, neutraliziraju pozitivne ione polutanata i očiste zrak.
U zatvorenim prostorijama postoji neravnoteža između veće količine pozitivnih i manje količine negativnih iona. Grijanje i klimatizacija, kao drugi faktori zatvorenog prostora, sprečavaju regeneraciju (reionizaciju) zraka, ako to ne činimo na umjetan način - pomoću elektroničkih ionizatora. Važno je zapamtiti da pozitivni ioni izazivaju negativne efekte, a negativni ioni pozitivne efekte.

Ozon
Ozon predstavlja aktivirani kisik u obliku tri-atomske molekule (O3), koji je u prizemnim slojevima Zemlje uglavnom produkt vegetacije na Zemlji, dok je u višim slojevima uglavnom produkt dijela spektra ultraljubičastog zračenja. Ozon se stvara i pri prirodnim električnim pražnjenjima visokog napona (munjama). Ozon je zbog svoje visoke reaktivnosti esencijalan element čišćenja organskih zagađivača okoline. To je najjače komercijalno oksidacijsko sredstvo s različitim vrstama uporabe kao baktericida i algaecida. Životni ciklus ozona sastoji se od tri faze: generiranja, oksidacije i raspada.
Količina ozona u zraku mjeri se u dijelovima na milijun [ppm]. Za čovjeka postoji propisana granica ispod koje ozon nije ni iritirajući, ni štetan, a ta iznosi 0,06 ppm. U zatvorenim prostorijama ozon oksidira mirise i druge polutante već na razini od 1/8 dopuštene, kao neiritirajuće granice za čovjeka. Industrijski pročišćivači zraka proizvode ozon najčešće u granicama od 0,005 do 0,02 ppm.

 
 
Izvori zagađenja vanjskoga zraka
 
Najčešći izvori današnjih zagađivača atmosferskoga zraka izvan domova jesu sljedeći: plinska postrojenja, kemijska industrija, spalionice otpada, kemijske čistionice, odlagališta kemijskog otpada, rafinerije nafte, benzinske crpke, odlagališta otpada, proizvodna postrojenja koja koriste razna sredstva za čišćenje i otapala, razne tvornice, elektrane, automobili, prašina, požari i razna druga spaljivanja.
Najčešći izvori zagađivača zraka od proizvoda u kućanstvima jesu sljedeći:
• higijenska sredstva za čišćenje,
• sredstva za čišćenje kanalizacijskih odvoda,
• sredstva za čišćenje presvlaka, zastora i tepiha,
• sredstva za čišćenje podova i namještaja,
• pesticidi,
• boje i lakovi.
Zagađenja zraka utječu ne samo na zdravlje ljudi, nego i na očuvanje biljnog i životinjskog svijeta, kao ostalog dijela nežive prirode. Utječu i na očuvanje zaštitnog ozonskog sloja atmosfere i na očuvanje građevina.
 
 
Nadzor zagađivača vanjskoga zraka
 
Mnoge zemlje donijele su propise o potrebnom nadzoru zagađivača u zraku i njihovim standardnim, odnosno graničnim vrijednostima. Jedino je pitanje gdje se takav nadzor provodi, koliko često i je li o tome javnost dovoljno informirana.

Boravak u prirodi, zbog udisanja znatno kvalitetnijeg zraka od onog u zatvorenim prostorijama i gradovima, čini se nužnim za čovjeka i neophodno ga je primjenjivati kada god za to postoji mogućnost. Takav boravak u prirodi, uz druge povoljne učinke na čovjeka (psihološke, fizičke, svjetlosne), značajno regenerira ljudski organizam.

 
 
Stjepan Šaban, dipl. ing.