Debljina - pošast modernoga doba

JEFTINA HRANA, SKUPO ZDRAVLJE

Suvremeni stil života odgovoran je za epidemiju debljine, kako u svijetu, tako i u našoj zemlji. Svaki je peti stanovnik naše zemlje debeo, a oko 40% stanovnika ima prekomjernu tjelesnu težinu, tako da su ljudi s normalnom tjelesnom težinom danas u manjini.

To je jedan od razloga zašto danas rijetko tko primijeti da je debeo. Razlog je u tome što se ne razlikuje značajno od svoje okoline ni u izgledu, ni u prehrani, pa ni u navikama. Nedostatak vremena osnovno je obilježje suvremenog načina života i osnovni pokretač epidemije debljine. U nastojanju da se što više vremena prištedi za posao, svakodnevne obveze, ali i razonodu i zabavu, „krade“ se vrijeme od spavanja, kuhanja, hranjenja, kretanja, odmaranja, što sve povećava rizik za debljanje. Tome pridonose i neke „loše navike“, sklonost hrani bogatoj energijom (slatkiši, krumpir, kruh, masna hrana), kakva je često tradicionalna kuhinja.

Ukusno nije uvijek zdravo

Osobe koje kratko spavaju, sklonije su debljanju. Početkom 20. stoljeća prosječno se spavalo oko 9 sati, a danas oko 7 sati dnevno. Brza priprava hrane i brzo uzimanje hrane također stvaraju sklonost debljanju. Hrana koja se danas nudi uglavnom je ukusna, lako i široko dostupna. Međutim, ona je visokokalorična zbog značajnog udjela ugljikohidrata i masnoća. To su dodaci koji poboljšavaju okus hrani, pa je zahvaljujući njima moguće brzo, lako i jeftino pripraviti hranu koja je ukusna. Za većinu ljudi to je privlačno, ali je cijena povećan rizik debljanja. Hrana koja je siromašna energijom spravljena je od povrća. Međutim, ona je kulinarski zahtjevna jer traži prilično iskustvo i umijeće te vrijeme, ne samo u svladavanju umijeća kuhanja takve hrane, nego i za pripravu takvog jela. Upravo zbog te vremenske zahtjevnosti, danas se izbjegava kuhanje hrane zasnovane na povrću. Brzo konzumiranje hrane također stvara sklonost debljanju, jer se ne stignu razviti refleksi koji stvaraju osjećaj sitosti i zaustavljaju dalje uzimanje hrane. I na kraju, sve manje kretanja, odnosno tjelesne aktivnosti, predstavlja izuzetno važan uzrok epidemije debljine. Nedostatan odmor posredno uzrokuje smanjenje kretanja i tjelesne aktivnosti jer je umoran čovjek sklon izbjegavanju tjelesne aktivnosti i kretanja. Velik je problem u liječenju debljine i to što većina ljudi, a nažalost i značajan broj liječnika, debljinu ne doživljavaju kao bolest, nego isključivo kao estetski fenomen. Debljina je ozbiljna kronična progresivna bolest. Masno tkivo velika je žlijezda s unutarnjim lučenjem, koja luči brojne proteine i neke hormone koji djeluju na funkciju drugih tkiva i organa. Kad je količina masnoga tkiva prevelika, i njegova funkcija je poremećena, pa se organizam nalazi u stanju stalne tihe upale, dolazi do poremećaja metabolizma ugljikohidrata i masnoća te djelovanja inzulina, što za posljedicu ima nastanak brojnih teških komplikacija, od kojih boluje i umire većina ljudi danas, a značajno su povezane s debljinom. Komplikacije su debljine: koronarna bolest, srčane aritmije, moždana kap, poremećaji disanja u snu, ubrzana ateroskleroza, povišena razina masnoća u krvi, povišen krvni tlak, šećerna bolest (sa svojim brojnim i teškim komplikacijama), venska tromboza i tromboembolija, zatvor, kamen u žučnjaku, neki oblici raka (bubrega, debelog crijeva, dojke, maternice i prostate), bolovi u kralježnici i zglobovima, depresija.

Primijenite sve što već znate

Debljina se teško liječi. U njenom liječenju potreban je stalan napor i veliko razumijevanje svih, od osoba koje su debele do njihove uže i šire okoline. Liječenje je potpuno bezuspješno ako se primijene jednostavni pristupi. Do sada je objavljeno oko 1000 dijeta i niti jedna dugoročno ne daje zadovoljavajuće rezultate. Iz još nejasnih razloga, nakon početnog mršavljenja ubrzo se napušta dijeta (o bilo kojoj da se radi), tako da se nakon godinu dana još samo simboličan broj osoba pridržava započete dijete, a nakon 5 godina samo oko 5% bolesnika ima nižu tjelesnu težinu od početne. Same dijete očito nisu nikakvo dugoročno rješenje problema debljine. Rezultati bilo kojeg drugog jednostavnog pristupa liječenju debljine slični su, nezadovoljavajući. Tek kombinirani, multidisciplinarni pristup omogućuje dugoročno bolje rezultate u značajnog broja bolesnika. Suvremeni pristup liječenju debljine uključuje istovremenu primjenu više metoda: promjenu načina prehrane (niskokalorijsku, ali redovitu prehranu – preporuča se konzumirati svaki dan najmanje pola kilograma povrća i voća po osobi i, naravno, komad mesa, a što manje masnoća i škroba, uz izbjegavanje slatkiša), pojačanu tjelesnu aktivnost (redovite šetnje 1-1 sat svaki dan), lijekove (sibutramin i orlistat), kontrole kod svoga liječnika obiteljske medicine, endokrinologa, a po potrebi i psihijatra. Liječenje se treba provoditi pod nadzorom liječnika. U manjeg broja bolesnika, u kojih takvo liječenje ne daje zadovoljavajuće rezultate, a mršavljenje je nužno, preporuča se kirurško liječenje debljine: stavljanje balona u želudac ili operativno prespajanje, odnosno sužavanje želuca omčom. Na tržištu postoji obilje raznih preparata koji se agresivno reklamiraju da liječe debljinu, što najčešće nije dokazano. Nerijetko se reklamiraju i kao „čudotvorni lijekovi“. Takve preparate ne savjetujemo u liječenju debljine, a koncept „čudotvornosti“ smatramo izuzetno štetnim i ometajućim u liječenju. Očito je da su uzroci debljine složeni, pa je i liječenje debljine vrlo zahtjevno i složeno. To je možda i najvažniji razlog zašto jednostavni pristupi ne daju dugoročno dobre rezultate. Na svakom je pojedincu da organizira svoj dan tako da sam i/ili uz pomoć obitelji nađe dovoljno vremena za redovit i dovoljno dug san, kvalitetan odmor, kuhanje, hranjenje, kretanje, obavljanje kućnih poslova i sl. Za zaustavljanje epidemije debljine, koja danas predstavlja jedan od vodećih svjetskih javnozdravstvenih problema, potrebno je puno truda i aktivno učešće svih, od svakoga pojedinca (jer smo svi ugroženi) do obitelji, vrtića i škola, prehrambene industrije, restorana, kuhara, marketinga, trgovine, zdravstva, nevladinih udruga, turističke zajednice, masovnih medija, ministarstava vlade.

Dr. Jozo Jelčić