Kompulzivno prejedanje
SPAS U HRANI
Poremećaji prehrane uključuju ozbiljne smetnje ponašanja pri uzimanju hrane.
Obično se javljaju u obliku ekstremne i nezdrave redukcije unosa hrane ili prenaglašenog
kompulzivnog prejedanja. Smatra se da poremećaji prehrane nisu prouzročeni neuspjehom
volje, nego su to stvarni i izlječivi biopsihosocijalni poremećaji u kojima,
među ostalim obilježjima, određeni obrasci ponašanja izmiču kontroli.
Osnovni su oblici poremećaja prehrane anoreksija nervosa, bulimija nervosa
i kompulzivno prejedanje. Premda su začeci u djetinjstvu, ti se poremećaji obično
razvijaju u adolescenciji i ranom periodu odraslosti i često se pojavljuju s
drugim poremećajima, kao što je potištenost, zloporaba sredstava ovisnosti i
anksiozni poremećaj. Mnogo su češći kod žena.
Prema znanstvenim, stručnim i znanstvenopopularnim izvorima literature dostupnim
na internetu, koji su zaista brojni i iscrpni jer je tema zbog individualne
i društvene štetnosti navedenih poremećaja danas vrlo aktualna, prejedanje,
odnosno kompulzivno prejedanje jest tip poremećaja prehrane.
Ljudi
koji pate od tog poremećaja, najčešće se prejedaju više od dvaput tjedno
tijekom barem šest mjeseci. Taj poremećaj nazivamo kompulzivnim prejedanjem
jer se ljudi osjećaju nemoćnima da se zaustave. Prejedanje ne podrazumijeva
samo da osobe puno jedu. One imaju manjak kontrole tijekom konzumiranja.
Pojedu ogromne količine hrane u kratkom periodu, pri čemu jedu brže nego
što je normalno i obično jedu sami. Npr. mogu pojesti 3000 kalorija u 30
minuta, u odnosu na dnevni prosjek unosa kalorija od oko 2500. No, bilježe
se i slučajevi ljudi koji grickaju tijekom čitavog dana. To je često visokozasoljena
i/ili veoma slatka i/ili vrlo masna hrana. Dosada, ljutnja, usamljenost, potištenost, frustracija, neriješeni sukobi, nisko samopoštovanje - najčešća su stanja koja se javljaju kao uzroci kompulzivnog prejedanja. Tijekom prejedanja, ljudi koji se kompulzivno prejedaju stječu osjećaj smirenosti i utješenosti. Poslije toga mogu se osjećati krivima, posramljenima ili ljutitima jer bivaju svjesni abnormnosti svojih prehrambenih obrazaca. Prejedanje obično vodi ka drugim poteškoćama, kao što su: nekontrolirano debljanje, stil nezdravog života i emocionalni problemi vezani uz socijalnu adaptaciju. Gotovo svi ljudi koji imaju problem kompulzivnog prejedanja prekomjerne su težine ili pretili. Skloni su ekstremnim dijetama, koje obično ne uspijevaju pa se vraćaju starom ponašanju. To vodi osjećajima beznađa i depresivnosti i krug se ponovo zatvara pribjegavanjem hrani kao načinu da se nose s takvim osjećajima.
Treba reći i to da postoje socijalne situacije kada su ljudi skloni prejedanju, i to se zove prigodno prejedanje, npr. prilikom druženja s prijateljima. Ono se, s aspekta psihofizičkog zdravlja, smatra normalnim ako nije prečesto, za razliku od kompulzivnog prejedanja o kojemu je ovdje riječ. Ljudi koji se kompulzivno prejedaju koriste hranu kao način suočavanja sa stresom, emocionalnim konfliktima i svakodnevnim problemima. Hranom tako mogu blokirati neželjene osjećaje i raspoloženja.
Većina stručnjaka vjeruje da je potreban spoj različitih unutarnjih i vanjskih čimbenika da se razvije poremećaj prehrane, uključujući gene, emocije i ponašanje naučeno u djetinjstvu, često djelomično preuzeto od obiteljskog okruženja. Kompulzivno prejedanje obično započinje u ranom djetinjstvu, kada se formiraju obrasci hranjenja. Mnogi ljudi koji postaju kompulzivni prejedači upravo su oni koji se nisu nikada naučili nositi sa stresnim situacijama na pravilan način, pa su naučili koristiti hranu kao način nošenja sa stresom. Postoje mišljenja da je pretilost, odnosno suvišno potkožno masno tkivo, kod nekih ljudi nesvjesno u zaštitnoj funkciji, osobito kod ljudi koji su bili žrtve seksualnog zlostavljanja. Prema takvoj se teoriji ljudi koji su pretili žele nesvjesno zaštititi od ostalih ljudi, stvarajući distancu i čineći sebe manje atraktivnima.
Taj
je poremećaj u SAD-u najzastupljeniji prehrambeni poremećaj, tri puta rašireniji
nego anoreksija nervosa i dva puta rašireniji nego bulimija nervosa. Ljudi
koji pate od bulimije nervose, nakon prejedanja imaju potrebu pročišćavati
se na različite načine: povraćanjem, laksativima, iscrpljujućom tjelovježbom
i sl., dok s kompulzivnim prejedanjem to nije slučaj. Prirodna je posljedica
debljanje. Stručnjaci u praksi imaju poteškoće pri razlikovanju tog poremećaja
od drugih oblika prejedanja, osobito kod slučajeva pretilosti ili specifične
bulimije nervose bez pročišćavanja, pa se predlažu dalja istraživanja i
revizije dijagnostičkih kriterija za razlikovanje kompulzivnog prejedanja
od bulimije nervose. Zna se da su nisko samopoštovanje, odbojnost prema
vlastitom tijelu i strah od debljine zajednički svim ljudima s poremećajima
prehrane. No, ono što se, za sada, zna da diferencira ljude s poremećajem
kompulzivnog prejedanja od ostalih skupina ljudi s poremećajima prehrane,
jest da se oni jedno vrijeme prejedaju, dobivaju na težini, pa se osjećaju
krivima, idu na različite dijete da bi se opet uskoro počeli prejedati.
Premda je, kao i kod anoreksije nervose i bulimije nervose, učestalost veća kod žena, primijećeno je kako su ipak muškarci zastupljeniji nego kod prethodna dva poremećaja. Neki smatraju da muškarci čine 30-35% onih koji se kompulzivno prejedaju. Stručnjaci upozoravaju da se taj problem kod dječaka previđa i ignorira više nego kod djevojčica. Češće nego djevojčice, oni mogu osjećati snažan pritisak društva za uspješnim rješavanjem životnih poteškoća i zatajivanjem svojih osjećaja pa stoga mogu potiskivati osjećaje tuge i depresivnosti kroz kompulzivno prejedanje.
• Strah od nedostatka sposobnosti da se dobrovoljno prestane jesti
• Potištenost
• Samoosuđivanje nakon razuzdanog jedenja
• Povlačenje od aktivnosti iz neugode zbog vlastite težine
• Započinjanje mnogih različitih dijeta
• Usprkos jedenju malih količina u javnosti, ustrajanje na održavanju prekomjerne težine
• Uvjerenje da će se postati bolja osoba kada se smršavi
• Osjećaji prema sebi povezani su s težinom
• Društveni i profesionalni neuspjesi pripisuju se težini
• Osjećaj grižnje savjesti zbog navika jedenja
• Težina je u fokusu cjelokupnog života
“Binge eating symptoms”
• Tako opisano jedenje bar dvaput na tjedan tijekom šest mjeseci
• Tako opisano jedenje u samoći
• Nesposobnost da se prestane jesti
• Osjećaji potištenosti i krivnje nakon tako opisanog jedenja; osjećaj mržnje samoga sebe
• Odsustvo pročišćavanja organizma, posta ili vježbanja nakon tako opisanog jedenja
