Tretman pretilosti
 
GRUPA JE ZAKON
 
U posljednjih nekoliko godina prevalencija pretilosti, kako u razvijenim zemljama, tako i u zemljama u razvoju, poprima karakteristike epidemije. Čimbenici nastanka i održavanja prekomjerne tjelesne težine brojni su i različiti za svakoga pojedinačno.
 
 
Ipak, postoje neki opći faktori koji uzrokuju neadekvatne obrasce hranjenja i općenito nedovoljnu brigu o zdravlju, među kojima su svakako stres i brz način života te kulturalna i obiteljska obilježja koja formiraju proces hranjenja. Tako, npr., koristimo hranu kao lijek u situacijama kada smo tužni, zabrinuti ili nervozni, jedemo i onda kada nismo gladni, a «svi ostali jedu», hrana je pratitelj svih slavlja i druženja i sl. Sve navedeno igra ulogu u nakupljanju suvišnih kilograma.
 
 
Začarani krug
 
Pretilost možemo definirati kao stanje prekomjernog nakupljanja masnoga tkiva u organizmu, i to kod žena iznad 25% i kod muškaraca iznad 20% , a ona nastaje kao posljedica neravnoteže između unosa i potrošnje energije. Neki su od simptoma prekomjerne tjelesne težine: nekvalitetan san, umor, kratak dah, prekomjerno znojenje, slaba pokretnost i bol u zglobovima, s mogućim kliničkim posljedicama za mnoge sustave organizma.
Možda paradoksalno, međutim, porastom broja pretilih ljudi u općoj populaciji, paralelno rastu zahtjevi za sve većom mršavošću, što ima dodatne posljedice.
Dakle, osim fizičkih, česte su psihološke komplikacije zbog neuspješnog liječenja pretilosti. Nezadovoljstvo vlastitim fizičkim izgledom razvija komplekse zbog kojih se osoba povlači iz okoline i od aktivnosti koje pružaju zadovoljstvo jer se «srami» vlastitog izgleda. Na taj način osiromašuju se kontakti, pa čak i bračni odnosi, te raste potištenost kao posljedica svojevrsne deprivacije, a osoba za utjehu najčešće poseže za hranom, koja opet vodi u «začarani krug» debljanja i borbe s kilogramima. Gubitkom zadovoljstva, frustracijama i postepenom socijalnom izolacijom nastaju i psihijatrijski problemi u obliku depresije, anksioznih poremećaja i poremećaja prehrane.
Kao rješenje navedenih problema, danas postoje različite programske dijete koje se temelje na izbacivanju pojedinih namirnica ili grupa namirnica, izgladnjivanju i/ili ekscesivnom vježbanju. Također, dostupni su nam razni neprovjereni «preparati za mršavljenje», sumnjivog djelovanja, koji mogu biti opasni za zdravlje, a nude dramatične rezultate u kratkom periodu i bez promjena prehrambenih navika.
Jedan od načina kojim se mogu gubiti kilogrami jest model koji se zasniva na pretpostavkama kognitivno-bihevioralne psihoterapije i u radu uključuje tri elementa:

1. dio: Distinkcija između gubitka kilograma i održavanja željene tjelesne težine
2. dio: Osvještavanje potencijalnih prepreka u održavanju željene tjelesne težine
a. identifikacija i moderacija nerealističnih ciljeva gubitka kilograma,
b. diskreditacija briga oko body image-a,
c. direktno bavljenje primarnim ciljem pacijenta.
3. dio: Pomaganje osobi da usvoji i prakticira bihevioralne vještine i kognitivne odgovore potrebne za gubitak kilograma i odražavanje željene tjelesne težine.
 
 
Prikaz modela
 
Model se zasniva na radu u grupi otvorenog tipa. Članovi se sastaju jednom tjedno, uz superviziju psihijatra, liječnice opće prakse i psihologa, ali i uz autosuperviziju. Grupa počinje uzimanjem osobnih podataka, vaganjem na aparatu za mjerenje sastava tijela, mjerenjem tlaka te uzimanjem podataka iz posljednjih krvnih pretraga radi kontrole masnoća, glukoze, kolesterola, željeza i sl.
Rad uključuje hipokalorijsku dijetu (polaznici se savjetuju o prehrani i dobivaju tablice s energetskom vrijednosti pojedinih namirnica), usvajanje novih navika prehrane te povećanje fizičke aktivnosti. Kod određenih pacijenata (BMI>35) uključen je i lijek.

U početku se pažnja posvećuje upoznavanju pojedinog člana na područjima:
- povijest problema s regulacijom tjelesne težine,
- trenutno stanje,
- ostale informacije koje mogu imati utjecaja na tretman debljine,
- sve ostalo što pacijent smatra važnim prije početka tretmana.
Nakon upoznavanja svakog pacijenta, slijedi edukacija o implikacijama koje pretilost ima na naš organizam i ona se nastavlja tijekom cijelog tretmana.
Važno je članove upozoriti na očekivane pojave tijekom procesa mršavljenja, npr. pojavu naglih gubitaka i zatim tzv. platoa, kako se ne bi demotivirali. Tijekom cijelog procesa članovi dobivaju materijale potrebne za vlastitu aktivnu ulogu u procesu gubljena kilograma te se kontroliraju neke psihološke varijable.
Na kraju svakog sastanka dobiva se domaća zadaća - pisanje dnevnika unosa hrane svaki dan u za to predviđenu bilježnicu s ucrtanom tablicom, gdje se bilježi vrijeme, sadržaj, količina i energetska vrijednost (kcal) obroka te misli i emocije vezane uz hranjenje sa sljedećom svrhom:
- osvještavanje obrazaca konzumiranja hrane (kada najčešće jedu, s kim, koju hranu) te okidača prejedanja kako bi anticipirali situacije «rizične» za prejedanje i sami identificirali postupke i količinu hrane koji održavaju pretilost,
- kontrola količine konzumirane hrane i vlastitog ponašanja vezanog uz hranjenje,
- informacija voditeljima.
 
 
Učenje mitova
 
Iskustvo pokazuje da propuštanje upisivanja hrane u dnevnik korelira s izostankom gubitka na tjelesnoj težini za protekli tjedan ili čak dobivanjem kilograma.
Nakon analize dnevnika, analiziraju se situacije i izazovi koji predstavljaju «prijetnju» kontinuiranom mršavljenju, uče se nova ponašanja konkretnim uputama i preporukama, dobivaju se novi zadaci i preporuke za kontrolu tjelesne težine. To su najčešće upute vezane uz sam proces hranjenja (broj žvakanja zalogaja, pauza između zalogaja odlaganjem pribora, jelo iz malih porcija, češći i manji obroci, izbor voća i povrća i sl.).
Tijekom edukacije, polaznici razgovaraju i o nekim «mitovima» vezanim uz hranu, identificiraju svoje naučene obrasce ponašanja koje smatraju djelomično odgovornima za trenutnu težinu te popunjavaju upitnike koji pomažu u toj identifikaciji. Uloga je grupe da motivira ili savjetuje pojedine članove na temelju vlastitih iskustava.
Kontrola učinkovitosti tretmana radi se jednom tjedno vaganjem i računanjem prosječnog tjednog gubitka na težini za cijelu grupu te subjektivnim iskazima o proteklom tjednu i procjeni uloženog truda i napretka. Polaznici su praćeni i nekim skalama i upitnicima za procjenu raspoloženja.
Dosadašnja iskustva svjedoče o važnosti osobne motivacije i spremnosti za usvajanje novih životnih navika u procesu mršavljenja, a naši pacijenti i nekoliko godina nakon završetka programa izvještavaju o uspješnom održavanju željene tjelesne težine.
 
 
Doc. dr. sc. Veljko Đorđević, dr.med.