Ponašanja povezana sa zdravljem, korisna i štetna, prihvaćamo učenjem, bilo na temelju osobnoga iskustva, bilo oponašajući tuđe ponašanje. Na ponašanje utječu i drugi čimbenici – genetski, socijalni, emocionalni i kognitivni. Također, na ponašanja povezana sa zdravljem utječu i dob, spol te sociokulturno podrijetlo.
Ako je neko ponašanje čvrsto usvojeno, postaje navikom. Takva se ponašanja znatno
teže mijenjaju. Upravo stoga važno je što ranije početi s ponašanjem koje koristi
zdravlju i što prije eliminirati nezdrave aktivnosti. Kako bi se efikasnije planirale aktivnosti Odjela gradske uprave za zdravstvo i socijalnu skrb, usmjerene prevenciji zdravstveno rizičnih ponašanja i njihovih negativnih zdravstvenih posljedica, provedeno je istraživanje čiji su ciljevi bili sljedeći: ispitati različite oblike zdravstvenih ponašanja građana Rijeke; identificirati rizične skupine ispitanika, odnosno one koje su posebno sklone nekim oblicima ponašanja koja dovode do negativnih posljedica po zdravlje; predložiti mjere za poboljšanje zdravstvenih ponašanja te stvoriti početnu bazu podataka na koju se mogu nadovezati buduća istraživanja o zdravstvenom stanju i ponašanju građana Rijeke kako bi se evaluirale mjere koje će se poduzeti radi njihova poboljšanja.
Utvrđeno
je da prosječna visina ispitanika iznosi 172 cm (raspon visine kreće se
od 145 cm do 201 cm). Žene su u prosjeku visoke 166 cm, a muškarci 179
cm. Prosječna tjelesna težina ispitanika iznosi 75 kg (raspon tjelesne
težine ispitanika kreće se od 48 do 127 kilograma). Žene su u prosjeku
teške 68 kg, a muškarci 83 kg. Raspon indeksa tjelesne mase (ITM) ispitanih
građana kreće se od minimalno 17 do maksimalno 43. Prosječan indeks tjelesne
mase iznosi 25.
Utvrđena je statistički značajna razlika u spomenutom indeksu tjelesne
mase s obzirom na spol ispitanika. Žene u prosjeku imaju nešto niži indeks
tjelesne mase od muškaraca. Također, utvrđeno je da osobe starije životne
dobi imaju u prosjeku viši indeks tjelesne mase nego mlađe osobe.
Iz prikazanih rezultata može se vidjeti da tek nešto više od polovice ispitanika (58,2% žena i 54% muškaraca) ima idealan indeks tjelesne mase. Većina preostalih ispitanika ima previsok indeks tjelesne mase, dok oko 5% žena i oko 4% muškaraca ima prenizak indeks tjelesne mase.
U današnje su vrijeme u razvijenom svijetu problemi s prehranom uglavnom povezani
s prekomjernim unošenjem hrane općenito ili s prekomjernim unošenjem određenih
sastojaka hrane (masti, soli, šećera i slično). Jednostavnije rečeno, obolijevamo
jer se hranimo preobilno ili neuravnoteženo. Budući da način svakodnevne prehrane utječe na mnogo bolesti, moramo zaključiti kako prehranu treba ozbiljno pratiti i promišljati.
Slijede rezultati o percepciji informiranosti građana u vezi s pozitivnim i negativnim učincima prehrambenih navika na zdravlje te navikama prehrane kod građana Rijeke.
Općenito, ispitanici se smatraju uglavnom informiranima o mogućim negativnim i pozitivnim posljedicama prehrane. Žene se smatraju informiranijima o tim posljedicama u odnosu na muškarce, kao i mlađi u odnosu na starije ispitanike. Građani Rijeke najčešće se hrane kod kuće, pri čemu su utvrđene određene spolne i dobne razlike. Naime, žene se pretežno hrane kod kuće, a muškarci podjednako često kod kuće i vani. Također, mlađi se ispitanici češće hrane izvan kuće nego stariji.
Treba istaknuti da je oko 5% građana alergično na neke namirnice te da oko 10% građana zbog nekog razloga primjenjuje specifičan način prehrane. Najčešći je razlog tome zdravstveno stanje ispitanika (55,7%), potom svjetonazor (33%), dok je u 11,3% slučajeva razlog specifičnoj prehrani nešto drugo.
U prosjeku građani Rijeke konzumiraju tri obroka dnevno. Raspon broja dnevnih obroka kreće se od jednog do najviše osam obroka. Muškarci i žene uzimaju podjednak broj obroka na dan. Međutim, mlađi ispitanici konzumiraju nešto veći broj obroka na dan nego starije osobe.
Stariji ispitanici uglavnom jedu u isto vrijeme, a mlađi uglavnom u različita vremena, odnosno nemaju definirano vrijeme pojedinih obroka tijekom dana. Žene i muškarci ne razlikuju se po načinima konzumiranja obroka s obzirom na njihovu redovitost.
Prilikom kupovine hrane građani Rijeke u prosjeku samo ponekad kontroliraju rok valjanosti proizvoda koje kupuju i prate informacije o proizvođaču i zemlji proizvodnje te sastojcima proizvoda (konzervansima, bojama i sl.), a u prosjeku gotovo nikada ne prate informacije o kalorijskim vrijednostima proizvoda. Utvrđeno je da žene češće prate sve navedene informacije o proizvodima nego muškarci, kao i da mlađe osobe češće no starije prate te informacije.
Nadalje, žene češće jedu hranu koja je svježa, odnosno nije prethodno bila zamrzavana, u odnosu na muškarce koji podjednako često konzumiraju svježu i odmrznutu hranu. Mlađi ispitanici podjednako često koriste i svježu i prethodno zamrznutu hranu, dok stariji ispitanici češće jedu svježu hranu.
Kao što se može vidjeti, građani Rijeke najčešće jedu za ručak kuhanu hranu,
a najrjeđe hranu s roštilja. Pri tome je utvrđeno da žene jedu kuhanu hranu
češće nego muškarci, dok muškarci češće jedu hranu pripremljenu pečenjem, odnosno
hranu s roštilja. Pirjanu hranu žene i muškarci jedu podjednako često. Nadalje,
mlađe osobe češće konzumiraju pečenu i hranu s roštilja, dok hranu pripremljenu
na druge spomenute načine jedu podjednako često mlađi i stariji. Dakle, građani Rijeke najčešće koriste biljna ulja u postupku pripreme hrane. Prije svega koriste biljna ulja poput suncokretova, a potom slijedi maslinovo ulje. Najrjeđe se rabi svinjska mast.
Nadalje, utvrđeno je da građani pretežito sole hranu običnom bijelom solju (94%). Najveći broj građana u prehrani rabi bijeli šećer (81%), a najmanji broj umjetne zaslađivače. Utvrđeno je da žene češće upotrebljavaju smeđi šećer, odnosno umjetne zaslađivače, a muškarci češće koriste običan bijeli šećer. Običan bijeli šećer češće rabe starije osobe, dok smeđi šećer češće upotrebljavaju mlađi ispitanici. Umjetne zaslađivače češće koriste osobe starije od 65 godina, kao i najmlađi ispitanici, preciznije oni mlađi od 24 godine.
Nadalje, utvrđene su i spolne i dobne razlike u učestalosti korištenja konzerviranih proizvoda u prehrani. Radi se o konzerviranome voću, povrću, mesnim proizvodima (paštete, mesni doručak i sl.), ribljim proizvodima (sardine, tuna i sl.) te konzerviranim gotovim jelima. U prosjeku građani Rijeke rijetko konzumiraju konzervirane proizvode, odnosno u prosjeku od nikad ili nekoliko puta godišnje do najviše jednom mjesečno. Mlađe osobe češće nego starije jedu navedene proizvode, isto tako muškarci češće nego žene.
Kao što je vidljivo na grafičkom prikazu, u prehrani građana Rijeke najčešći
je kruh, koji u prosjeku jedu gotovo svaki dan, potom tjestenina i povrće koje
jedu češće od jednom tjedno. Najrjeđe posežu za slatkišima, mesom i žitaricama,
koje u prosjeku jedu jednom na mjesec. Pri tome treba reći da se podatak u vezi
s uporabom mesa odnosi i na određene vrste mesa koje se općenito rijetko upotrebljavaju
u prehrani (npr. kozetina, konjetina i sl.), što utječe na ukupan rezultat o
učestalosti korištenja mesa. Treba reći da se pojedine vrste mesa, ipak, u prosjeku
koriste češće, primjerice piletina koja se koristi u prehrani u prosjeku jednom
tjedno. Zaključak je istraživanja da su skupine, kod kojih bi primarno trebalo intervenirati kada se razmatraju prehrambene navike građana grada Rijeke, muškarci te osobe starije i mlađe životne dobi. Navedene skupine zbog svojih su prehrambenih navika pod većim rizikom od nepovoljnih zdravstvenih ishoda.
Muškarcima bi bilo preporučljivo smanjiti unos hrane pripremljene pečenjem i roštiljem, starije osobe trebale bi unositi hranu u više dnevnih obroka, dok bi prehrana mlađih trebala biti redovitija. Uz to, utvrđeno je da najmlađi ispitanici (15-24 godine) jedu manje povrća, a više suhomesnatih proizvoda i slatkiša nego ostale ispitivane dobne skupine. Je li takav uzorak prehrane rizičan za njihovo zdravlje, trebalo bi detaljnije ispitati i konzultirati nutricioniste.
Metode koje se preporučuju u cilju poboljšanja prehrambenih navika Riječana uključuju adekvatnije informiranje i edukaciju o značajkama pojedinih prehrambenih proizvoda, važnosti pojedinih namirnica za zdravlje, utjecaju prehrambenih navika na povoljne, odnosno nepovoljne zdravstvene ishode te edukaciju usmjerenu usvajanju zdravih načina prehrane.
Te bi aktivnosti bilo najbolje povjeriti osobama kompetentnim u području zdravlja i prehrane te modifikacije ponašanja, kao što su liječnici, nutricionisti i psiholozi.
