ŽIVIMO U DEBELOM, DEBELOM SVIJETU
 
Prevencija pretilosti definitivno se zanemaruje. Pa koje je onda rješenje za mnogobrojne pretile osobe i, što je najtragičnije, sve veći broj pretile djece?
 
 
Prekomjerna težina dosegla je takve epidemiološke razmjere da su čelni ljudi Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) odlučili zauzeti agresivniji pristup, ako se žele suprotstaviti globalnoj eksploziji pretilosti i njenim posljedicama. Još 1948. godine SZO je pretilost proglasila bolešću. Međutim, ona sve više postaje javnozdravstvenim problemom, jer se u svim nacionalnim programima zanemaruje prevencija prekomjerne težine koja, ako se ne spriječi, prerasta u pretilost. Zato je već 2002. predsjednik EU iz Francuske predložio da se problemi prehrane i svega što dolazi s tanjurom stave na dnevni red sastanka na vrhu EU.
 
 
Potrebne političke odluke
 
S tim je ciljem najavljen sastanak ministara zdravstva EU, na koji je pozvan i eminentni britanski stručnjak dr. Philip James, koji od 1995. predsjedava odborom “International Obesity Task Force”, a koji nastoji uspoređivati najrelevantnije informacije o prekomjernoj težini i pretvoriti ih u političke odluke, trudeći se sugerirati ih zainteresiranima. Prava je prilika skrenuti pozornost Europi na ono što je, bez sumnje, kako govori švedski specijalist dr. Stephen Rössner (Karolinska, Stocholm), prva epidemija izričito povezana s ponašanjem. No, on se pita zašto bi se naša vlast morala baviti našom debljinom. Jednostavno zato jer su veliki trbuh i debljina sve prije nego slika dobrog zdravlja. U tom smislu citiram izjavu prof. dr. sc. Mirka Koršića, pročelnika endokrinologije KBC Rebro: “Sada se debljina shvaća kao kronična bolest. Kada djelujemo na debljinu, mi zapravo preveniramo pojavu: ateroskleroze, kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa II, infarkta miokarda, bolesti žučnih kamenaca, problema lokomotornog sustava i još 101 bolesti. Debljinu treba shvatiti kao jednu stepenicu na kojoj progresivno dolazi do gubitka kvalitete života. Nema djelića našeg tijela koji ne trpi od tih prekomjernih kilograma.“ U Hrvatskoj se liječnici također bave debljinom kao bolešću. Međutim, po dr. Koršiću, problem je u tome što ljudi dolaze na liječenje tek kada se pojave posljedice, a dotad su možda i tijekom dvadeset godina života imali 30 i više kilograma viška. To je jednako kao da su neprestano na sebi nosili toliko tešku vreću tereta.
 
 
Prihvatiti istinu
 
Postavlja se još i problem da pretili ljudi ne prihvaćaju da su kronični bolesnici i pristupaju gubljenju kilograma na vrlo upitne načine. Brzo gube kilograme jer svoje tijelo izgladnjuju, ne mijenjaju nikakve životne navike koje su dovele do tog stanja pa se, čim prestanu s redukcijskom dijetom, nanovo debljaju, vraćaju izgubljene kilograme, pa i nekoliko kilograma više. Jedino ispravno rješenje problema debljine jest primarna edukacija koja pomaže svakoj osobi da individualno sagleda uzroke nastanka debljine i utvrdi kako se s njima suočiti. Zato društvo treba pristupiti svakoj osobi i omogućiti primarne preventivne preglede, kako bi se u startu otkrilo jesu li uzroci u genetici ili u okolini. Ispitivanja pokazuju da se genetski uzroci svode na 25-40% od ukupnog broja slučajeva, što ukazuje na to da je utjecaj bioloških čimbenika važan, ali ostaje nam više od 60% utjecaja okoline. To potvrđuje da je debljina većim dijelom posljedica načina života. A to nas opet vraća na pojedinca, od kojega se očekuje da se upita unosi li više kalorija nego što ih utroši, jede li pogrešnu hranu, je li fizički dovoljno aktivan.
Znanstveno je dokazano da se ljudi koji potječu iz zemalja u kojima nije bilo pojave debljine, npr. iz azijskih zemalja poput Kine, preseljenjem u Ameriku ili u neke druge zemlje visokog standarda počinju naglo debljati (prihvaćaju način prehrane i navike tamošnjih ljudi), što je još jedan dokaz da nije sve u genima, nego i u navikama u svakodnevnom životu.
Kao prvo, debljina i njezine posljedice tijesno su povezane s načinom života “zapadnog svijeta”. Drugo, nemaju samo razvijene zemlje problema s tom epidemijom. Prema Rössneru, u Bombayu ima više debelih nego u cijeloj Švedskoj. I treće, ako je debljanje vezano uz genetiku, ima onih koji se nikada ne udebljaju, unatoč nekoj “debeloj” osobi u obitelji. Ipak je najvažnije ponašanje prema sebi samome.
 
 
Jedi manje, vježbaj više
 
Zaključak bi bio da je pretilost ipak posljedica načina prehrane i nedostatka fizičke aktivnosti, ponude industrijske hrane i nedovoljne podrške društva u rješavanju problema kroz propuštanje stvaranja nacionalnog programa, jer apsolutno nije dovoljno pretiloj osobi kazati: “Jedi manje, vježbaj više.” Radi se o kompleksnom problemu koji iziskuje multidisciplinaran pristup. Sve pretile osobe očajnički se žele vratiti na neki “prijašnji” stas i zato su spremne potrošiti znatna financijska sredstva na lijekove za mršavljenje. Pitamo se postoji li neko djelotvorno sredstvo protiv pretilosti. Međutim, i tu je opasnost u tome što se bez primjerene edukacije na razini primarne zdravstvene zaštite, kao i bez osobnog angažmana svakog pacijenta, ne postižu dugotrajni rezultati. Po dr. Koršiću, lijekovi koji se koriste u Hrvatskoj (Reductil, Xenical) nisu priznati od HZZO-a, tako da ih sebi ne mogu priuštiti ljudi kojima su izuzetno potrebni zbog općeg zdravstvenog stanja (predoperativni slučajevi, dijabetes tipa II, kardiovaskularne bolesti...) i gdje bi ih trebalo davati na recept još u početku liječenja. Dr. Koršić dalje kaže: “Bez obzira na našu gospodarsku situaciju, ti lijekovi moraju biti propisani i priznati od HZZO-a kao i lijekovi za druge bolesti koje generiraju veće zdravstvene komplikacije. Kako možemo debljinu proglasiti bolešću ako se za nju ne može dobiti određeni lijek?”
Društvo ljude prepušta same sebi, njihov se problem ne priznaje kao problem društva, a pojavnost bolesti koje se javljaju kao posljedica pretilosti sve je veća i sve se više sredstava troši na liječenje nastalih bolesti. Prevencija pretilosti definitivno se zanemaruje. Pa koje je onda rješenje za mnogobrojne pretile osobe i, što je najtragičnije, za sve veći broj pretile djece?
Rješenje bi bilo samo u nacionalnoj strategiji koju svaka država izrađuje za sebe, po svojim specifičnim zahtjevima i mogućnostima. Fizička aktivnost unutar strateškog plana ipak bi trebala dobiti svoje pravo mjesto zbog doprinosa za dobro psihofizičko zdravlje.

Zapaža se da se silna sredstva troše na reklamiranje nepravilne prehrane, tako da je već početkom 2005. Europski parlament prihvatio strogi propis o reklamiranju proizvoda, koji će ulaskom u EU morati preuzeti i Hrvatska. Citiram iz Jutarnjeg lista od 9. ožujka 2006.:

1. Trgovci neće smjeti dobivanje nagrade uvjetovati kupnjom nekog drugog proizvoda.
2. Sniženih cijena proizvoda mora biti za sve zainteresirane kupce, a ne samo za neke.
3. Bit će zabranjeno tvrditi da proizvodi (biljni pripravci, tonici, nadomjesci...) liječe bolesti – primjerice debljinu, ćelavost, dijabetes...
4. Trgovci od vrata do vrata ne smiju i neće smjeti maltretirati građane svojim ponudama i savjetima o zdravlju, često neprovjerenima.

Smatramo da se ni za kakvu promociju bilo kojeg proizvoda ne smiju zlorabiti djeca, što je kod nas čest slučaj, jer nemamo uspostavljenu dovoljnu kontrolu nad javnim medijima.
Nacionalni program trebao bi preko svih medija zastupati promoviranje dobrih poruka za psihofizičko zdravlje djece i odraslih. Potrebno je iznad svega mnogo mašte da bi pravilna prehrana bila dostupna svima, a osobito je potrebno promovirati fizičku aktivnost (posebno za mlade). „Osigurajte staze koje bi učenici koristili za dolazak u školu biciklom ili pješice“, predložio je Jaap Seidell, Nizozemac koji predsjeda Europskom udrugom za proučavanje pretilosti.
U Hrvatskoj su medicinski stručnjaci osnovali Hrvatsko društvo za debljinu pri Hrvatskom liječničkom zboru, a građani su se organizirali kroz civilnu inicijativu u Udrugu za prevenciju prekomjerne težine. Stvaramo svoje programe kako bismo mogli unaprijediti zdravlje pojedinca, ali jednako tako i zdravlje cijele nacije. Kroz aktivnosti Udruge želi se podići razina svijesti svakog pojedinca koji iz bilo kojih razloga ima problema s debljinom, kako bi na ispravan način izabrao za sebe najbolje i to primijenio na prehrambene navike, radi održavanja vlastitog zdravlja. Kroz Hrvatsko društvo za debljinu na znanstvenoj se razini radi na promociji razvoja svijesti cijelog društva o težini problema i osiguranju izvršenja preuzetih obveza svih segmenata društva.
 
 
UDRUGA ZA PREVENCIJU PREKOMJERNE TEŽINE (UPPT)
 
Udruga je osnovana u listopadu 2002. godine, kao dobrovoljna i nedobitna udruga fizičkih i pravnih osoba.
Temeljni je cilj Udruge upravo širenje spoznaje o korisnim i zdravijim prehrambenih navikama, prvenstveno u prevenciji prekomjerne težine, radi postizanja i održavanja zdravlja pojedinca i cjelokupnog društva.
Osnova je svih aktivnosti Udruge, KROZ EDUKACIJU JAVNOSTI – stanovništva, prvenstveno kroz javna predavanja u tvrtkama i odgojno-obrazovnim ustanovama (škole i dječji vrtići), seminare, savjetovanja, interaktivne radionice i realitetne terapije - uz obvezno sudjelovanje eminentnih stručnjaka i zdravstvenih djelatnika, PODIĆI RAZINU SVIJESTI svakog pojedinca da usvajanjem novih pozitivnih principa i saznanja o hrani, o njezinoj nutritivnoj vrijednosti i kako je konzumirati na ispravan način, omogući da svatko za sebe izabere najbolje i to primijeni radi dugoročnog održavanja vlastitog zdravlja – kao vlastitog životnog stila.
 
 
Sonja Njunjić, koordinatorica Udruge za prevenciju prekomjerne težine