Agresivnost kod učenika

PRIMJERI PONAŠANJA U OBITELJI

U nastavnoj praksi, radeći s učenicima u razvojnoj dobi, često sam imala priliku susretati učenike koji još u ranom djetinjstvu nisu naučili kako se nositi s frustracijama, kako prevladati strah i tjeskobu i kako razvijati prijateljstva.

Učenici često reagiraju na zahtjevne i frustrirajuće situacije na socijalno neprihvatljiv način te vrlo često dolazi do konflikata s vršnjacima, a sve češće i s profesorima. Takvi učenici nisu sposobni u dovoljnoj mjeri regulirati svoje negativne emocije, kao što su gnjev, strah i frustriranost, te vrlo često traže „žrtve“ među inhibiranom skupinom učenika koji, za razliku od njih, pretjerano reguliraju svoje emocije te se vrlo često odupiru interakcijama.

Naučiti kontrolirati emocije

Kao odgajatelju i jedne i druge skupine učenika, vrlo bitno mi je kontinuirano preuzimati ulogu u pospješivanju socijalne kompetencije te stalnom usmjeravanju učenika kako što uspješnije regulirati svoje emocije te izbjeći nepotrebne konflikte. Ponekad je to vrlo teška i odgovorna uloga za nas odgajatelje, jer djeca dolaze u školu iz različitih obiteljskih sredina i s raznim traumatskim iskustvima. Takva djeca u djetinjstvu nisu bila poučavana kako kontrolirati emocije, jer su vrlo često imala negativne uzore i obrasce ponašanja u svojim obiteljima. Obrasce regulacija emocija, koji su kod djece ukorijenjeni u ranom djetinjstvu, vrlo je teško kasnije mijenjati i zbog toga je na tome potrebno početi raditi što ranije, jer će se tada djeca lakše nositi s konfliktnim i frustrirajućim situacijama i znati reagirati na socijalno prihvatljiv način. Neće dolaziti u sukob s okolinom, što je vrlo čest slučaj s učenicima koji nisu naučeni svladavati i kontrolirati svoje emocije, koje su nužne prilagodbene sposobnosti u svakoj situaciji. Budući da emocije čine temelje motivacije i potiču na rješavanje problema, potreban je stalan rad i poučavanje kako ih što uspješnije kontrolirati. Vrlo je bitno djecu poučavati socijalnom razumijevanju, naučiti ih da uživaju i u drugima, a ne da su isključivo orijentirani na sebe i na svoj uspjeh. Kroz socijalno razumijevanje, djeca se uče razumijevanju tuđih osjećaja i na taj način svladavaju sposobnost predviđanja tuđih reakcija, što je vrlo bitno za sposobnost uspješne komunikacije, za suradnju, sudjelovanje u raspravi, pregovaranje, naizmjenično uključivanje u razgovor te prihvaćanje kompromisa. Sve te sposobnosti omogućuju im da riješe uobičajene konfliktne situacije i sukobe koji se javljaju u njihovoj međusobnoj komunikaciji i igri.

Prvo na silu, a onda…

Velik broj djece ne usvaja lako navedene sposobnosti i pozitivne obrasce ponašanja, jer imaju negativne socijalne dispozicije i karakteristične načine reagiranja u raznim situacijama. Npr. vrlo je teško, kod učenika koji su navikli svaku situaciju rješavati agresivnošću, sukobljavanjem i egoističnim ponašanjem, odjednom postići da se ponašaju drukčije. Potrebno ih je postupno pokušavati promijeniti, pružajući im pozitivne modele. I poželjne i nepoželjne dispozicije uče se iz iskustva i vrlo ih je teško naučiti poukom.Vrlo je bitan model koji djeci pružaju važne osobe iz njihove okoline. Ako je taj model negativan, negativne dispozicije, kao što su svadljivost, „šefovanje“, agresivnost prema vršnjacima, ukorijene se u djeci te ona samo čekaju i traže prilike u kojima će ih moći pokazati. U tim slučajevima nastupaju konfliktne situacije, u školi i izvan nje. Zbog toga je naš zadatak, kao odgajatelja, što je više moguće pokušavati razvijati prosocijalne dispozicije kod učenika, kao što su odgovornost, suradništvo i suosjećanje za druge. U nastavnoj praksi u radu s učenicima nižeg uzrasta često sam imala učenike koji su imali velike probleme u socijalizaciji zbog zadirkivanja i odbacivanja od njihovih vršnjaka. Npr., učenici iz razreda odbacivali su dječake koji su neuobičajeno niski ili nose naočale. Primijetila sam da velik broj učenika nižeg uzrasta izbjegava vršnjake s tjelesnim manama ili npr. vrlo često zadirkuju djecu neobičnih imena.

Kad je bijes jači

U takvim slučajevima zadatak je i obveza nas odgajatelja ispitati motive koji su u pozadini i saznati zašto učenici odbijaju tu djecu. Potrebno ih je stalno pozitivno usmjeravati i poučavati da nauče cijeniti pozitivne osobine djece koju izbjegavaju te ih naučiti cijeniti njihove kvalitete koje se kriju ispod vanjštine, imena ili tjelesnog nedostatka kojem se oni rugaju i zbog čega ih zadirkuju . Vrlo je čest slučaj u nastavnoj praksi, koji se svakodnevno susreće, da se jedan dio učenika u razrednom odjelu opire i odbija odgojne norme. Takvi učenici iskazuju nesuradničko i neposlušno ponašanje te agresivnost, što je jedan od najvećih problema s kojima se mi kao učitelji i odgajatelji moramo suočiti. Najčešći je oblik agresivnosti koji sam imala priliku susretati u razrednim odjelima - agresija kojoj je cilj dominacija nad ostalim učenicima ili zastrašivanje vršnjaka. Ona zahtijeva intervenciju učitelja, kako se konflikti ne bi produbili i postali potpuno nerješivi, a ponekad i tragični za pojedine učenike. Učenici koji su agresivni u razredu, obično su djeca kojima nešto nedostaje, npr. neko pozitivno socijalno umijeće, kontrola impulsa i reakcija te pozitivan model kako reagirati u teškim i konfliktnim situacijama. Oni često ne znaju izraziti svoje potrebe, pa se služe agresijom da bi ostvarili svoje ciljeve. Njihova neprimjerena agresivnost, nažalost, često može dovesti do vrlo teških, pa čak i tragičnih situacija. Da bi se takve situacije izbjegle, potrebno im je stalno pružati pozitivan model koji do tada nisu imali i naučiti ih primjerenom načinu izražavanja. Ako svladaju tu vještinu, njihova potreba za agresivnošću uvelike će se smanjiti i uvidjet će da postoje i drugi načini rješavanja konflikata, osim izražavanja agresivnosti, za koju su jedino znali. U svom radu primijetila sam da je ključni problem u tome što se agresivna djeca jednostavno ne znaju nositi s visokom razinom bijesa te ih je zbog toga potrebno kontinuirano poučavati kako kontrolirati preveliki bijes ili svoje agresivne napade. Jedino na taj način možemo ublažiti njihovo agresivno ponašanje i izbjeći konfliktne situacije te stvoriti pozitivniju atmosferu u razrednim odjelima, u kojima se, nažalost, sve češće susreću učenici s naglašenim problemom agresivnosti.

Ksenija Todorović, prof.