Spolni odgoj
 
BAKA NE ZNA – DA JOJ KAŽEMO…
 
Neka cijeli svemir bude knjigom mojem djetetu.
Shakespeare
 
 
Davno je prošlo vrijeme kad su djeca vjerovala u priču da ih je na svijet donijela roda ili ih je mama našla u glavici kupusa. Više to kod njih «ne pali». Prisjetio sam se anegdote o tome: mališani pitaju baku: «Bako, kako smo mi došli na svijet?» «Donijela vas roda», vrlo ozbiljno odgovori baka. Oni se pogledaše i smiješeći se jedan drugom reče: «Baka ne zna», a drugi: «Da joj kažemo?»
 
 
Moje dijete je pristojno
 
Današnja su djeca, poglavito mladež, bolje informirana o svome postanku i spolnosti pa su zahtjevnija u svojim pitanjima. Ne zadovolje se «bajkama», već traže istinu, a roditelji to uporno izbjegavaju. Usto, neki žive u zabludi da samo loše odgojena, zločesta i bezobrazna djeca razgovaraju o seksu i iz toga područja odraslima postavljaju «nepristojna» pitanja; da njihova sina ili kćer ne zanima spolnost, da o njoj malo znaju (neki se time čak i ponose!).
Da bismo zadovoljili dječju radoznalost, oslobodili ih lutanja, pogrešnih i iskrivljenih informacija, loših utjecaja ulice, pornografske literature - treba ih pravovremeno, objektivno informirati i educirati o spolnosti. Ako na pitanja dobiju zadovoljavajuće odgovore, spolnost više neće biti njihovom preokupacijom, a zanimanje za seks će biti primjereno uzrastu.
Roditelj mora biti sretan što je prvi komu se dijete obraća takvim pitanjima (jer u njega ima povjerenje) pa spremno, bez ustezanja i srama odgovoriti na njih otvoreno, primjereno psihofizičkom uzrastu djeteta. S mladima valja razgovarati o spolnosti radi pravilnog informiranja i dobrog spolnog odgoja. Taj je odgoj, kao i svaki odgoj, najprirodnija obveza roditelja pa se tako mora i ponašati. Latinska mudrost kaže: «Što je prirodno, nije sramno!»
Otac ili majka ne smiju izbjegavati odgovore na «škakljiva pitanja»! Za pravog roditelja ta pitanja nisu nikakvo iznenađenje, već radost da može poučiti sina ili kćer o tom vrlo važnom životnom pitanju. On ima pripravne odgovore. Nerijetko čak inicira takve razgovore s djecom.
 
 
Ne postavljaj nepristojna pitanja
 
Djecu vrtićkog uzrasta zanima kako su došla na svijet. Zašto ih majke nose u trbuhu? Zašto ga je rodila mama, a ne tata? Zašto seka ima «ribicu», a braco «miša»? Koliko će ulaziti u detalje, ovisi o njegovu uzrastu i interesu te kako roditelj reagira, je li ili nije odgovorima zadovoljena njegova znatiželja. Zato o spolnosti treba razgovarati jasno, prirodno, neusiljeno, slobodno, tako da to dijete shvati, a ne uvijati velom tajanstvenosti niti od toga činiti senzaciju.
Dijete s 4–5 godina zadovoljit će odgovor da beba raste u maminu trbuhu, na posebnom mjestu stvorenu za nju. Pokaže li više interesa, treba mu reći da se to mjesto zove maternica. U njoj beba živi, raste i hrani se preko pupčane vrpce kojom je vezana za majku. Kad beba poraste i postane sposobna živjeti izvan majčine utrobe, mama ode u rodilište i rodi ju. U rodilištu se o njima brinu liječnici i medicinske sestre. Nakon nekoliko dana, majka s bebom dođe kući. Njihov dolazak obraduje sve ukućane, a najviše djecu koja su dobila brata ili sestru.
Djetetu treba pokazati trudnicu iz susjedstva. Neka opipa njezin trbuh i osluhne kako se beba miče i rita. Taj dio pitanja većina roditelja uvjerljivo objasni djetetu.

Problem počinje kad mlađi osnovci pokažu zanimanje za nove detalje pa pitaju: Kako je i kuda beba izašla iz mamina trbuha? Kakva je uloga oca u njihovu rođenju? Zašto muškarci ne mogu rađati djecu? I počnu nizati pitanja: zašto ovo, zašto ono… Tu njihova radoznalost nema kraja. Svaki odgovor za njih je izazov koji ih potakne na novo pitanje.
Bez ustručavanja, srama, crvenjenja, zamuckivanja i neugode (jer će oni tu smušenost i sram zapaziti), treba im objasniti da beba izlazi kroz poseban otvor koji se zove vagina (rodnica), a nalazi se između maminih nogu. To se može i uvjerljivo objasniti pojednostavljenom shemom, slikom ili crtežom, odnosno ilustracijama iz medicinske enciklopedije ili iz biologije na kojima su jednostavno i jasno prikazani muški i ženski spolni organi. Dobro mu je ostaviti taj materijal da samo i slobodno razgleda, «prouči» i time do kraja zadovolji svoju radoznalost. Na tim pitanjima znatan dio roditelja zakaže i ne položi ispit. Pojedinci vješto zaobiđu odgovore, neki dijete pošalju da pita mamu (tatu), neki uskrate odgovor, neki izgrde dijete zbog nepristojnih pitanja.
A sad dolazi ono najškakljivije, najkompliciranije i najdelikatnije pitanje, koje obično postavljaju stariji osnovnoškolci: Kako je beba ušla u mamino tijelo? Ovdje je važno istaknuti ulogu oca koja je u obavješćivanju djeteta o njegovu začeću i postanku uvijek zapostavljena. Razgovor se obično svodi na dijete i majku, trudnoću, rađanje i dojenje, a funkcija oca se i ne spominje. Time ono može steći pogrešan dojam da u procesu začeća i reprodukcije on i ne sudjeluje. Valja mu na primjeren način objasniti da se mama i tata mnogo vole, da iz njegova tijela izlazi tekućina koja se naziva sperma, da se samo jedna stanica – spermatozoid – sjedini s jajašcem koje se nalazi u maminu tijelu i od toga nastaje zametak iz kojeg se razvija i nakon devet mjeseci rodi beba. I taj proces može se prikazati pomoću crteža, što smo već rekli. Ako se dijete zanima za detalje, može se reći da je to tema za srednjoškolce.
 
 
A zašto te to zanima
 
Bez obzira na to što vam je neugodno, od najranije mladosti s djetetom morate razgovarati o spolnosti, objektivno ga informirati i pravovremeno obavijestiti o svim promjenama koje se odvijaju u njegovu tijelu i psihi. A kako to učiniti? Kako znati kad je pravo vrijeme za te razgovore, edukaciju i pripremu za prvu đačku ljubav, humane i odgovorne odnose među spolovima i u partnerskim odnosima? Što mu i u kojoj razvojnoj fazi treba reći? U svakom slučaju bit ćete iznenađeni, otkrit ćete kolika je «neznalica» vaše dijete kad je riječ o vlastitoj spolnosti, a još veća o suprotnom spolu. Ili, suprotno tome: bit ćete šokirani ne samo njegovim poznavanjem anatomije, već i funkcioniranja spolnih organa i promjena kroz koje prolaze djevojčica i dječak tijekom odrastanja i spolnog sazrijevanja. Na žalost, ovi drugi su u manjini.
Kad vas dijete nešto upita, nemojte mu odgovarati protupitanjem. A zašto te to zanima? Time mu stavljate na znanje da niste raspoloženi za otvoren razgovor i praktično ga upućujete da odgovor potraži negdje drugdje. Skupite «hrabrost», očuvajte mirnoću, budite konkretni, jasni, uskladite svoj rječnik i informacije s njegovim stupnjem razvitka. Nemojte iskazivati sram i jedva čekati da razgovor završi. Ono će to brzo zapaziti i više vas neće pitati. Naprotiv, potaknite ga da što više razmišlja, prosuđuje, pita i razgovara.
Razgovor o spolnosti mora se češće obnavljati jer dijete odrastanjem dolazi do novih spoznaja, novih nepoznanica i problema koji traže odgovor. Ne čekajte da vas ono nešto pita. Pokažite inicijativu. Bez obzira na to koliko ono znalo o spolnosti, uvijek ima mnogo toga što može pitati, naučiti i protumačiti pa mu je potrebna vaša pomoć u iznalaženju odgovora. Ako vi inicirate razgovor, ono će vas više cijeniti, poštovati i uvažavati a, usto, u prednosti ste jer se možete temeljito pripremiti i argumentirano mu predočiti i razjasniti određene činjenice iz spolnosti.
Najneugodnije je, mada to ne bi trebalo biti, objasniti djetetu u pubertetu ili adolescenciji, ako upita, kako tatine sjemene ćelije (spermatozoidi) dospiju u mamino tijelo i kako dolazi do njihova susreta s maminim jajašcem. Bez ikakva stida i ustručavanja treba mu reći da, kad se mama i tata vole i maze, njegov penis (spolni organ muškarca) uđe u njezinu vaginu (žensko spolovilo) i ispusti spermu (sjemena tekućina koju izlučuju muške spolne žlijezde). Valja ga informirati, ako ono to želi, da se svakog mjeseca naizmjenično u jednom od dva njezina jajnika – koji se nalaze s lijeve i desne strane maternice i s njome su spojeni jajovodima – stvara jajašce ili ženska spolna stanica. Jajovodi služe za prolaz sperme prema jajašcu i za prolazak oplođenog jajašca u šupljinu maternice.
 
 
Udobno i toplo
 
Izlaženje jajašca s površine jajnika nazivamo ovulacijom. To se dogodi između 12. i 16. dana računajući od prvog dana prethodne mjesečnice. Jajašce je spremno za oplodnju ako se susretne i sjedini s jednim muškim spermatozoidom, koji kroz vaginu i maternicu prodire u jajovode. Njihovo sjedinjenje nazivamo oplodnjom ili začećem. Oplođeno se jajašce spušta kroz jajovod u maternicu gdje se ugnijezdi, a oko njega se formira posteljica (placenta). Otad počinje razvoj bebe i traje devet mjeseci.
Tkivo maternice napaja se majčinom krvlju, veoma bogatom hranjivim sastojcima potrebnim za život i razvitak ploda. Majčin se organizam, tijekom trudnoće, brine za njegovu udobnost, toplinu, prehranu, zdravlje, normalan razvoj i rast. Tijekom trudnoće maternica sadržava, osim zametka, posteljicu i plodovu vodu. Vodenjak prsne neposredno prije poroda i voda iscuri. To je upozorenje i signal trudnici da se pripremi jer će ubrzo roditi bebu. Sve se to može zorno prikazati na slikama, crtežima i shemama. No, tako postupa mali broj roditelja.
Djevojčicu ili dječaka ne treba opterećivati drugim kompliciranim procesima koji se odvijaju u maternici tijekom trudnoće. No, ako ih i to zanima, može im se postupno objasniti ili im nabaviti prikladnu literaturu i staviti na raspolaganje pa će oni proučavati to što žele, a ako nešto ne razumiju, pojašnjenje će tražiti od roditelja, učitelja ili liječnika.
Ovdje se postavlja pitanje treba li se služiti stručnim terminima (vagina, penis, sperma, jajašce, sjemena ćelija) ili ih zamijeniti nekim drugim, djetetu bližim. Stručnjaci drže da treba rabiti stvarne nazive jer će se kasnije lakše služiti literaturom koja sadrži to nazivlje. Čini nam se da ti termini zadaju više problema roditeljima nego djeci da ih shvate. Djetetu se postupno, primjereno njegovu uzrastu i razvojnim potrebama, objašnjavaju ti nazivi i procesi. Uostalom, i njegova znatiželja i pitanja imaju takav tijek. Obično počinju s onim kako je došlo na svijet pa, preko upoznavanja tjelesnih razlika među spolovima, prvih simpatija, ljubavi, partnerskih veza, dođu do seksualnih odnošaja, primjene kontracepcijskih sredstava, zaštite od spolnih bolesti, trudnoće, pobačaja i drugih problema s kojima se mlađi susreću. To zanima tinejdžere.
Sretni su roditelji kojima se dijete, poslije mladić i djevojčica, povjeravaju, bez srama ih pitaju, vjeruju im i od njih očekuju jednako iskren odnos, konkretan i jasan odgovor. Ako to roditelji ne iskoriste, ili ih iznevjere, oni će odgovore dobiti od vršnjaka ili iz drugih izvora, često na loš, neprimjeren, pogrešan, perverzan i zastrašujući način, ili biti nagovoreni na seks.
Da se adolescenti(ce) ne bi upuštali u preuranjene spolne odnose i da bi izbjegli štetne posljedice, moraju dobro upoznati svoju seksualnost i sve što je u svezi s njome. Japanska poslovica kaže: «Nitko na svijetu nije jači od čovjeka koji zna.» Zato djetetu osigurajte dobar seksualni odgoj i edukaciju pa, i ako stupi u seksualni odnos, znat će se zaštititi od trudnoće. I sinove valja poučiti odgovornom odnosu prema partnerici u adolescentskoj vezi.
Na žalost, ima obitelji u kojima je seksualnost tabu tema koja se i ne spominje, a kamo li da roditelju postave takva «bezobrazna i prosta» pitanja. Posljedice su teške.
Kroz razgovore s mališanima uočili smo da neki drže da beba iz mamina trbuha izlazi kroz pupak. Bilo je odgovora da se bebe rađaju na «pišu» ili na «guzu». Jedan je mališan bio siguran da je rođen na sisu i da se na jednu rađaju muška, a na drugu ženska djeca, ali nikako nije mogao odgonetnuti koja se rađaju na desnu, a koja na lijevu.
O znanju tinejdžera iz spolnosti uvjerit ćemo se ako pročitamo njihova pitanja poslana časopisima. Jedna djevojčica kaže da ju je dečko poljubio i pita da li može zatrudnjeti.
To su djeca roditelja koji, poput one bake, dovode djecu u zabludu, o seksualnosti ih ne poučavaju, nego ih seksom plaše.
 
 
Mr.sc. Ivica Stanić