Twinsburški blizanci

JE LI OPTIMIZAM NASLJEDAN

Iz knjige Martina Seligmana, “Optimistično dijete”, kod nas u izdanju IEP-D2 iz Zagreba, za čitatelje Narodnog zdravstvenog lista sažimljem istraživanje o tome je li optimizam nasljedan.

U gradu Twinsburgu u Ohiu svakoga kolovoza održava se nacionalna konvencija blizanaca. Pet tisuća parova blizanaca (kao i poneki trojci) dolazi proslaviti blagodati odrastanja s blizancem ili blizancima. Jedna od tih blagodati nije koristila samim blizancima, nego znanosti. Kroz proučavanje blizanaca znanstvenici imaju jedinstvenu priliku jasno razgraničiti utjecaj gena od utjecaja iskustva (priroda nasuprot odgoju) u oblikovanju osobnosti.

Mali klonovi

Agresivni roditelji najčešće imaju agresivnu djecu; glazbeno nadareni roditelji imaju glazbeno darovitu djecu; alkoholičari imaju djecu koja su sklona alkoholizmu; djeca genija obično su i sama vrlo pametna. Optimistični roditelji najčešće imaju optimističnu djecu, a pesimistični pesimističnu. O tome postoje dvije hipoteze koje se bore za prevlast. Prva je da su ta djeca naslijedila roditeljske gene, pa tako i genetske kodove za agresiju, glazbenu darovitost, alkoholizam, genijalnost i optimizam. Druga je da roditelji stvaraju okolinu u kojoj dijete na neki način nauči agresiju, glazbu, alkoholizam, genijalnost ili optimizam. Blizanci, kad ih se pažljivo proučava u velikom broju, pomažu razlučiti te dvije mogućnosti. Jednojajčani blizanci imaju potpuno identične gene. Za razliku od njih, dvojajčani blizanci imaju u prosjeku samo 50 posto istih gena. Genetski, oni su kao i bilo koja druga braća ili sestre, osim što su rođeni istodobno. Razmotrite sličnost ili «podudarnost» jednojajčanih blizanaca po osobini kao što je, na primjer, visina. Oni su mnogo sličniji nego dvojajčani blizanci, a na osnovi toga znamo da je visina genetski uvjetovana. Veličina razlike (unutar te sličnosti) pokazuje nam da je između 50 i 70 posto kvocijenta inteligencije nasljedno, a ostatak (između 25 i 50 posto) možemo pripisati negenetskim faktorima, kao što su odgoj, školska iskustva, dječje bolesti, pogreške pri mjerenju IQ-a i fetalni hormoni. Možda je najzačudnije otkriće nastalo proučavanjem blizanaca činjenica da od roditelja nasljeđujemo između četvrtine i polovice glavnih karakternih osobina: depresivnost, zadovoljstvo poslom, religioznost, liberalizam, autoritarnost, živahnost, a među njima su čak i sklonosti gledanju televizije i razvodu, koje su gotovo 50 posto nasljedne. Kako je to moguće, mogli biste se zapitati: razvod i gledanje televizije ne postoje dovoljno dugo da bi ih zahvatila evolucijska selekcija. To je istina, ali osobine karaktera – kao što su agresivnost, ili požudnost, ili potreba za djelovanjem, ili pasivnost - zaista su drevni, a razvod i gledanje televizije jednim se dijelom temelje na tim svojstvima.

Jednaki optimisti

Twinsburški blizanci, svjesni svog jedinstvenog značenja za znanost, veoma su susretljivi prema znanstvenicima. Tako je 115 parova jednojajčanih blizanaca i 27 parova dvojajčanih ispunilo “upitnik o stilu objašnjavanja”. Zatim je razmotreno koliko sličnosti ima među rezultatima jednojajčanih blizanaca kad ih se usporedi s rezultatima dvojajčanih. Među jednojajčanim blizancima bilo je znatno više sličnosti u razini optimizma ili pesimizma nego među dvojajčanima. Kad je jedan jednojajčani blizanac velik pesimist, gotovo je sigurno da je i drugi velik pesimist. Tako je bilo i s optimizmom. Za razliku od njih, na osnovi rezultata jednog dvojajčanog blizanca ne bi se mogao predvidjeti rezultat drugoga. Kad se izračunala nasljednost optimizma, pokazalo se da iznosi tek malo ispod 50 posto. Za znanstvena istraživanja najvažniji su jednojajčani blizanci koji nisu zajedno odgajani. Možda pomislite da je teško pronaći dovoljan broj blizanaca razdvojenih u djetinjstvu da bi se to provjerilo, ali nezaobilazna “Švedska studija odrastanja blizanaca s obzirom na usvajanje” u tome je uspjela. Godine 1987. upitnik o optimizmu ispunila su 72 para jednojajčanih blizanaca koji su odgajani odvojeno i 126 parova odgojenih zajedno (kao i 178 parova dvojajčanih blizanaca koji su odgajani odvojeno i 126 parova odgojenih zajedno, uključenih radi ravnoteže istraživanja). Ta studija došla je do rezultata: oko 25 posto optimizma/pesimizma nasljedno je. Većinu znanstvenika to je uvjerilo da geni djelomice uzrokuju optimizam, ali ne i Seligmana. Naime, postoji razlika između tvrdnje da je neka osobina «nasljedna» i tvrdnje da je neka osobina izravno uzrokovana «genetski». Krenimo od sljedeće, sasvim razumne pretpostavke: što više uspjeha postiže neka osoba, postaje sve optimističnija. Koje karakteristike omogućavaju puno uspjeha? Privlačnost i ljepota, visoka verbalna inteligencija, sportske sposobnosti, motoričke vještine, vizualna oštrina, da navedem samo nekoliko. Svaka od njih je uvelike nasljedna: s obzirom na te osobine, mnogo je veća podudarnost među jednojajčanim blizancima nego među dvojajčanima. Zato je moguće da su jednojajčani blizanci sličniji u pogledu optimizma jer u životu imaju sličniji broj uspjeha (i neuspjeha), a što je više uspjeha, više je i optimizma (više neuspjeha znači i više pesimizma). Razlog toj sličnost u broju njihovih uspjeha (i neuspjeha) genetski su kontrolirane osobine, kao što su motoričke vještine, ljepota i inteligencija.

Osobine pod utjecajem iskustva

Općenito uzevši, proučavanje blizanaca (bez obzira na to jesu li odrasli zajedno ili odvojeno) može pokazati je li neka osobina «nasljedna», ali nam ne može otkriti da je izravno «genetska». Sve takve studije ostavljaju otvorenom mogućnost da je neka osobina u većoj mjeri uzrokovana određenim vrstama iskustva nego da je pod izravnom kontrolom gena. Geni kontroliraju tjelesne čimbenike koji obično vode do ključnog iskustva. Ovdje navodimo neke hipotetičke sljedove događaja: npr. sportska sposobnost nasljedna je jer visoki stas (genetski kontroliran) vodi do prednosti košarkaških trenera (ključno iskustvo), koje dovodi do statusa sportske zvijezde. Ili: samopoštovanje je nasljedno jer ljepota (genetski kontrolirana) vodi do obožavanja roditelja (ključno iskustvo), što dovodi do samopoštovanja. Ili: depresija je nasljedna jer loša tjelesna kondicija (genetski kontrolirana) vodi do čestih odbacivanja zbog nespretnosti (ključno iskustvo), što dovodi do nesigurnosti i ranjivosti. Ili: pretjerana debljina nasljedna je jer velika ljubav prema slatkom okusu (genetski kontrolirana) vodi do toga da jedemo više slatkiša (ključno iskustvo), što dovodi do pretjerane debljine. Seligman zaključuje: iako nema sumnje da je optimizam u određenoj mjeri (manje od 50 posto) nasljedan, to još uvijek – na ovom stupnju razvoja znanosti - ne znači da postoje geni za optimizam.

Mr. sc. Dario Miletić, prof.