Histerija-disocijativni poremećaj
 
TJELESNO PRAŽNJENJE PSIHE
 
Poznato je da se epileptički napadi vrlo često javljaju kao odgovor na neku izraženu afektivnu reakciju, obično poslije neke konfliktne situacije, naglog uzbuđenja. Bolesnici sami zapažaju da im smetaju nerviranje i jaka uzbuđenja i mnogi se trude da ih izbjegnu. Epileptični napadi rijetko se javljaju u fazi povišenog afektivnog tonusa, već mnogo češće u fazi relaksacije, kad se pacijent smiri.
 
 
Uz te prave epileptične napade, opisani su napadi, vrlo slični epileptičnim, koji se od njih vrlo teško mogu razlikovati, a koji se javljaju kod neurotično strukturiranih ličnosti u stanjima poremećene psihoafektivne ravnoteže. Zbog svoje sličnosti s histeričnim očitovanjima, mnogi te napade nazivaju histeroepileptičnim, odnosno afektivnim. Kod njih afektivni i emotivni poremećaji igraju najvažniju ulogu. Pacijenti pokazuju psihopatske osobine, razdražljivi su, nestabilni, skloni prevarama i kriminalitetu, uvijek neraspoloženi. Tu nema nikakvih organskih, već se radi o funkcionalnim poremećajima kod neurotično strukturiranih osoba koje ne mogu nagomilanu afektivnu energiju, čiju tenziju osoba ne može podnijeti, isprazniti somatskim putem.
U osnovi svega stoji nesvjesna potreba za kaznom, kao odraz osjećaja krivice jer se nekom, najčešće jednom od roditelja, željela smrt. To je agresija prema ocu i napadi imaju smisao kazne. Histerična osoba ima i potisnute seksualne želje (seksualni krug) .
U svakome čovjeku postoje četiri kruga. Ti samostalni krugovi – shizofreni, manično-depresivni, seksualni i epileptični krug - prisutni su i zastupljeni u svakoj osobi u proporcionalnom odnosu, a najčešće jedan ili dva kruga igraju vodeću ulogu.
Potisnuta agresivnost kod tih bolesnika pokazuje tendenciju pražnjenja, tako da napad predstavlja, s jedne strane, prekid mogućnosti očitovanja, a s druge strane i oblik njegovog pražnjenja, za razliku od organske epilepsije. Temelj afektivne epilepsije čini poremećaj afektiviteta i pražnjenje patološki nagomilane agresivnosti u obliku epileptiformnih napada.
Psihički faktor, razne konfliktne situacije i afektivne reakcije igraju znatnu ulogu u pojavi epileptičnih napada kod bolesnika koji već boluju od epilepsije. U pojavi epileptičnih napada upravo je važan period vegetativne labilnosti, odnosno faze smanjivanja dominacije vegetativnog tonusa, parasimpatikusa ili simpatikusa, naročito u tijeku uspavljivanja ili buđenja, ili u periodima relaksacije u tijeku dana. Povećana je mogućnost pojave napada u tijeku dana. Povećana mogućnost pojave napada u tijeku relaksacije, poslije izražene afektivne reakcije, mogla bi se objasniti na isti način.
Bit te afektivne epilepsije čine afektivni poremećaji, odnosno patološki nagomilani agresivitet koji pokazuje tendenciju pražnjenja tjelesnim putem.
 
 
Razvoj simptoma
 
Primarna dobit sastoji se u tome što se nesvjesni sadržaji konflikta, povezani sa seksualnim i incestuoznim idejama, i dalje drže van svjesnog doživljavanja, jer su neugodni i zaplašujući za oboljelog.
Sekundarna dobit omogućava oboljelom da pribavi pažnju, ljubav, zaštitu značajnih osoba iz okoline, koju ne bi mogao ostvariti na drugi način, kao i oslobađanje od teških i neugodnih obveza.
Klinička praksa potvrdila je da se najveći broj slučajeva histeričke neuroze može objasniti postojanjem nerazriješenog Edipovog kompleksa i konfliktima između ega i seksualnih potreba.
Kod osoba koje su izgradile sliku o sebi kao o jakoj, sposobnoj i samozadovoljnoj osobi, životni neuspjesi mogu pokrenuti razvoj histeričkih simptoma kao nesvjesne zaštite narušenog samopoštovanja. Princip je jednostavan – bolest je prisutna - ja za to nisam odgovoran - ona me onesposobljava – inače, ja bih to sve mogao učiniti!
Histerički simptomi reakcija su oboljelog na psihološku traumu. Simptomi nemaju za cilj prilagođavanje na vanjsku situaciju, već predstavljaju naučene odgovore i ponašanje koje treba umanjiti napetost i nastali strah. Freud je smatrao da disocijativni simptomi nastaju kao direktna posljedica psiholoških obrambenih mehanizama, potiskivanja koje neugodna afektivna doživljavanja uklanja iz svijesti i drži ih u polju nesvjesnog.
 
 
Histeričan karakter
 
Dominira vrlo visok stupanj emocionalne osjetljivosti i sklonost da se emocije izražavaju javno i bučno, u obliku histeričkih eksplozija ili parada, sve do potpune emocionalne inkontinencije. Osobe s histeričkim karakterom željne su pažnje i ljubavi i stalno pokazuju zavodničko ponašanje. Međutim, takvo je ponašanje površno i ne previše erotičko. Ostavlja dojam kao da je histerična osoba stalno na pozornici, zaokupljena sobom i svojim teatralnim ponašanjem, koje je mnogo dalje od realnosti nego od fantazije.
Zbog izražene emocionalne labilnosti i nedostatka čvršćih i ustaljenih oblika ponašanja, histerične osobe izgledaju kao da imaju više lica, što je u direktnoj ovisnosti od zahtjeva sredine u kojoj se kreću. Histerične osobe pokazuju i jake i česte želje za zaštitom i sigurnošću, pa i pokroviteljstvom. Iz tih razloga razvijaju zavisne odnose s ljudima iz svoje bliske okoline. Njih karakteriziraju teškoće u zadržavanju pažnje, pretjerivanja i nepreciznosti u procjenama koje daju olako, površno, rasplinuto, bez ikakve dosljednosti i detaljnije analize. Želja da se dopadnu i prividno izražena submisivnost kod takvih se osoba pretvaraju u nemilosrdnu tvrdoglavost koja ostaje sasvim nejasna i zbunjujuća. Osjećanje nezadovoljstva stalno je prisutno i ima izvorište u nezrelosti, bazičnom osjećanju nemoći i inferiornosti. Seksualno ponašanje i seksualne veze takvih osoba površni su i bizarni zbog stalnog osjećaja nezadovoljstva, jer one lutaju od jedne do druge neuspješne veze.
Sve te oblike konverzivnih simptoma prate i različito intenzivna doživljavanja straha, depresivnosti, opće uznemirenosti i nervoze, razmišljanja o samoubojstvu, pa i pokušaji samoubojstva, profesionalna i bračna osujećenja, sukobi i sl.
 
 
Dijagnoza
 
1. Histerička neuroza je kronična neuroza koja se tijekom življenja oboljelog često ponavlja.
2. Oboljenje najčešće počinje prije 30. godine.
3. Dominantne smetnje povezane su s brojnim tjelesnim simptomima, oštećenjem ili gubitkom određenih tjelesnih funkcija.
4. Razvoj i nastanak simptoma direktno su povezani sa psihološkim činiteljima (konflikti, potrebe i ostvarivanje psihološke koristi od bolesti).
Liječenje je složeno. Optimalne rezultate daje kombinirana primjena lijekova i analitičke psihoterapije.
 
 
Mr. sc. George Salebi, dr. med.